Ova priča nije izmišljotina i prevara, ona je, tako mi Allaha, istinita i dogodila se u Rijadu, glavnom gradu Saudijske Arabije. U Rijadu je živjela djevojčica sa svojom porodicom. Navršila je tek 15 godina, a pohaðala je 8. razred osnovne škole hifza Kur’ana. Naučila je 27 džuzova Allahove Knjige napamet. U drugom polugodištu 8. razreda trebala je da završi hifz kompletnog Kur’ana, ali…
Bio je mjesec ramazan. Mjesec Allahove milosti, oprosta grijeha, spasa od Vatre. Mjesec Kur’ana časnog, mjesec dobročinstva, mjesec noći koja je bolja od hiljadu mjeseci! Jednog dana, mjeseca ramazana, poslije ikindijskog namaza, djevojčica je sjedila u svojoj sobi i ponavljala ono što je zapamtila od Kur’ana. U sobu je ušla njena sestra govoreći: ”Seko, majka te treba.” Djevojčica odgovori: ”Daj mi samo pet minuta, a onda ću izaći i biti sa vama!”
Njena sestra izađe, a djevojčica nastavi sa ponavljanjem Kur’ana Časnog. Ponavljajući, stigla je do sure El-Hadždž, a u njoj do sedžde. Pade djevojčica na sedždu i ostade na njoj… Bila je to posljednja sedžda u njenom životu.
Preseli ova djevojčica čineći sedždu – KOME?
Preseli djevojčica, a ona je postila – KOME?
Preseli djevojčica, a učila je Kur’an – KOME? Lillahi teala!
Allahu Uzvišenom!
Kako ću ja? Kako ćeš ti, dragi brate? Kako ćeš ti, plemenita sestro? Na čemu ćemo mi završiti? Kako ćemo preseliti? Ogromna je razlika izmeðu onoga ko preseli na muzičkom koncertu, utakmici ili nekoj drugoj “sceni”, i onoga koji preseli kao postač, učeći Kur’an i na sedždi! Da li smo mi spremni za smrtni čas?
