Na samoj granici sa Albanijom ugnijezdilo se goransko selo Orćuša u kome je nekada živjelo više stotina mještana. Sada ima više kuća nego stanovnika. Kažu da se do Orćuša teško stiže i po lijepom vremenu, a kamoli zimi kada zaveje snijeg. Ipak, da za lopove nema zime, uvjerila se starica Iba Seljimi, kojoj je preko noći ukradena sva stoka.
“Legla sam oko sedam sati, kada sam se probudila da ih nahranim, vidjela sam praznz štalu, ukrali mi i kravu i tele. Krali su mi iz dvorišta, ali nikada nisu dirali stoku”, žali se Seljimi.
Težak život na Gori zimi postaje još teži. Lokalni putevi su prohodni, ali pojedini sokaci i dalje nisu. Ganiju Bajramija zatičemo kako na nesvakidašnji način probija put do kuće. Kaže da su prazne kuće često na meti lopova, koje ni snijeg do pojasa ne spriječava u njihovoj namjeri.
“Supruga i ja spavamo na smijenu, kad ona spava ja dežuram, kad ja spavam ona je budna. Pratili smo tragove lopova vode ka albanskim selima preko potoka”, dodaje Bajrami.
Probleme sa lopovima imaju i mještani najvećeg goranskog sela Restelice. Abir Duljmen se poslije 10 godina pečalbarenja u Italiji, vratio u svoj rodni kraj. Vlasnik je 600 ovaca, 20 krava, 5 konja, ali i 18 pasa Šarplaninaca, koji čuvaju tor na brdu iznad sela, do koga se dolazi isključivo pješice.
“Najteže mi je palo kada su mi ukrali traktor. Ukrali su mi i konj i krave, ali mi je traktor sada najpotrebniji. Ne mogu da obrađujem zemlju bez traktora”, ljut je Duljmen.
“Opština Gora je jedina lokalna samouprava koja je ukinuta nakon 1999. godine, tada počinju i problemi mještana goranskih sela, poručuje resteličanin Adem Hodža, poslanik u Skupštini Kosova.
“Osnivanje opštine Gora po kosovskom sistemu uneće mir među lokalnim stanovništvom. Poboljšaće bezbjednost, a i zaustaviće odlazak ljudi. Narod na Gori hoće svoju opštinu. Pozivam politički vrh da dođe i posjeti ovaj narod”, dodaje Hodža.
Za razliku od Vraništa, Orćuše, Globočice i Kruševa, Restelica živi, više je naroda na ulici. Iako je nezaposlenost velika, resteličanima dijaspora pomaže da opstanu. Oni koji su otišli trbuhom za kruhom, pretežno žive i rade u Italiji, Njemačkoj i Švajcarskoj.
