Apple i Google zaoštrili su svoju bitku na tržištu pametnih telefona prije nekoliko godina, što je dovelo do toga da s početnog zaslona iPhonea nestanu YouTube i Google Maps, što nije mala stvar jer korisnici u nezanemarivoj mjeri nikad ne instaliraju ono što im već nije unaprijed postavljeno na uređajima. Upravo zato se Google odlučio platiti tražene tri milijarde američkih dolara kako bi njegova internetska tražilica osala predinstalirana u internetski preglednik Safari na iPhoneima.
Dakle, situacija se po tom pitanju neće promijeniti, kao što nikad nije – od prvog dana Safari i Google pretraživač imaju vjeran odnos. Nije teško za zaključiti zašto je tako. Iz Appleova ugla, Google i dalje ima daleko najpopularniiji pretraživač na svijetu, ali i najbolji, što treba vrednovati. Udaljavanje od njega bilo bi kontraproduktivno. Uz to, Google plaća nemalu sumu novca da bi ostao dio iPhone svijeta.
Što se Googlea tiče, čak 41 posto mobilnih prihoda od svog pretraživača dobiva upravo zahvaljujući iOS korisnika, što znači da mu svaki taj korisnik znači skoro koliko i onaj na Android operativnom sistemu, čiji prihodi čine 55 posto. Računica je jasna, i jasno govori koliko Google zapravo treba Apple. Kao što je jasno i da Apple treba Google.
Ali, postavimo u brojkama zašto se Google samo tako odlučio platiti tri milijarde dolara, trostruko veću cifru no prije tri godine. Naime, u tom periodu prihodi od mobilnog oglašavanja porasli su sa 16 milijardi dolara godišnje na 49,7 milijardi dolara godišnje, što znači da uz iPhone prihodi Googlea dosežu između 16 i 20 milijardi dolara godišnje. Dakle, Google je u plusu.
Kao i konkurentski Apple, koji zapravo dobiva besplatan novac. Ima li bolje situacije od toga da ste toliko moćni da ljudi plaćaju kako bi mogli biti dio vašeg proizvoda? Teško. To je vjerovatno ultimativni znak uspjeha, a ima i svoju cijenu. U slučaju Applea, ona je tri milijarde dolara godišnje.
