Na mjestu nekadašnjeg logora Omarska obilježava se 27 godina od početka zatvaranja jednog od najzloglasnijih logora u Bosni i Hercegovini Omarska kod Prijedora, logora u kojem je od maja do augusta 1992. zatočeno oko 6.000 civila, a oko 700 ih je ubijeno.
Civili bošnjačke i hrvatske nacionalnosti ovdje su mučeni, silovani i ubijani od pripadnika Vojske i policije RS, kao i srpskih paravojnih formacija. Pored rudnika su se nalazile dvije kuće, crvena i bijela, u kojoj su logoraši mučeni do smrti.
Prema svjedočenima preživjelih, u “bijeloj kući” zidovi su bili crveni od krvi, logoraši su bili mučeni i ispitivani, žene silovane. Ono što se dešavalo u “crvenoj kući” nije poznato, jer iz nje niko živ od logoraša nije izašao.
Danas će na mjestu strašnog stradanja biti mnogo bivših logoraša, članova porodica ubijenih, visokih domaćih i međunarodnih delegacija, te brojna udruženja logoraša.
Na taj način će živjeti bolne uspomene iz perioda kada su od maja do augusta 1992. godine bili zatvoreni u krugu tog rudnika.
Karakterističan način ubijanja logoraša u Omarskoj je, prema svjedočenjima, bio paljenje živih ljudi u gumama od kamiona, udaranje kundacima, palicama, lancima, bacanje u ulje i paljenje, ali i izgladnjivanje i žeđ.
Namjera svakog logora je uliti strah žrtvi, zbog čega se i veliki broj njih ne usuđuje svjedočiti o zločinima.
Dio logoraša logora Omarska je ubijen na Korićanskim stijenama i na Hrastovoj glavici, velikim stratištima na prostoru zapadne BiH, a desetine logoraša podlegli od zadobijenih rana tokom svirepih mučenja.
Početkom augusta 1992. godine poznati američki i britanski novinari Roy Gutman, Penny Marshall, Ed Vulliamy i Ian Williams otkrili su prijedorske logore, a Mešković kaže da su mnogi, zahvaljujući njima, živi napustili ta ukleta mjesta.
Haški tribunal definirao u jednoj od svojih presuda da je kroz logor Trnopolje prošlo oko 30.000 žrtava, čime broj od oko 50 optuženih za počinjene zločine ne može biti konačan, ako se tome dodaju i logor Omarska i Manjača.
