Omražene osobe imaju ogromnu prednost – lako mobilišu pristalice. Mržnja čini slijepim. Sve razlike, suprotnosti i protivječnosti nestaju u zajedničkoj mržnji. Mržnja ujedinjuje. Mržnja daje osjećaj boljeg života, kada nedostaju prave ideje i vizije. Ako pogledamo na SAD ovih dana vidimo da zemlju više ne drži i ujedinjuje san o boljem životu, kao što je to bilo stoljećima. Ako tamo i postoji neki dominantan osjećaj, onda je to osjećaj mržnje prema drugom političkom taboru. U dvopartijskom sistemu to je relativno jednostavno. Poput riječi iz Evanđelja po Mateju (poglavlje 12, stih 30): “Onaj ko nije sa mnom, protiv mene je.”
2016. godine, kada je Donald Trump izabran za predsjednika SAD, bila sam dopisnica Deutsche Wellea u Sjedinjenim Američkim Državama. Putovala sam hiljadama kilometara od istoka prema zapadu, od sjevera prema jugu. Boravila u metropolama, ali i u malim gradovima i sportskim arenama. Od početka sam pratila njegovo marširanje ka Bijeloj kući. Doživjela sam kako je oduševljavao mase – studente i radnike, penzionere, majke, domaćice i poslovne ljude. Vidjela sam koliko je dugo trebalo da demokrati shvate da bi ovaj čovjek zapravo mogao ostvariti svoj cilj – najprije se potvrditi kao kandidat republikanaca, a zatim pobijediti u izravnoj borbi protiv Hillary Clinton.
Bila je to arogancija vlasti koja nije mogla da pojmi kako je moguće da se jedna TV zvijezda izbori protiv aparata moći, kakav je stajao iza Hillary Clinton. Žene, koja je Trumpove pristaše opisala kao jadnike.
Prije godinu dana, Donald Trump je položio zakletvu u sivom, kišovitom Vašingtonu. Od tada je razumno suočavanje s predsjednikovom politikom – postalo nemoguće. Refleksno se ponavlja, “kako je sve strašno, grozno i loše”. To je nedemokratski. Konačno, Trump je izabran prema američkom izbornom zakonu. Pored toga to je i glupo. Mnogi liberalni mediji gube svoj kredibilitet.
Naravno da je posao medija ukazivati na to koliko su opasni Trumpovi tvitovi. Naravno da je njihov zadatak da istraživačkim novinarstvom i činjenicama otkriju ko istinski i dugoročno profitira od poreske reforme. Ali svakom kritičkom umu trebalo bi se podrazumijevati da otvoreno i bez pjene na ustima, kaže šta je dobro i vrijedno i šta se treba cijeniti kod političkih protivnika.
Ispravan zahtjev Njemačkoj
Šta, na primjer, nije u redu s pozivom da Evropska unija konačno iznađe zajedničku i snažnu vanjsku i odbrambenu politiku? Zašto američki predsjednik ne bi trebao pozvati Njemačku da uplaćuje veći financijski udio u NATO? Upravo bi Njemačka morala pomnije pogledati na svoju evropsku politiku, kada kritikuje Trumpovo “America first”. Uostalom, čak je i njemački ministar finansija, sa svojom politikom štednje u posljednjih nekoliko godina, prije svega imao na umu dobrobit vlastite zemlje. Značajna tema je isto tako i prekomjerna birokratija i loše vođenje UN-a.
I mene su prestrašili Trumpovi agresivni tvitovi protiv Sjeverne Koreje. Ali gledala sam i nemogućnost administracije Baracka Obame da prepozna stvarni nivo nuklearnog naoružanja Pyongyanga. I da, zabrinjava me kada vidim kako Rusija i Kina popunjavaju vakuum koji su iza sebe ostavile Sjedinjene Američke Države povlačeći se sa funkcije svjetskog policajca. Ali i ovdje se, ako želimo kompletnu sliku, mora reći da je Barack Obama bio taj koji je uveo novu doktrinu pod nazivom “leading from behind” – “rukovoditi iz pozadine”. I njegov neuspjeh u Siriji, osobito na Srednjem i Bliskom istoku, ne može se baš pripisati Trumpovoj administraciji.
Ključnu rečenicu cijelog izbornog spektakla izrekla je, po mom mišljenju, Michelle Obama: “When they go low, we go high” – “Kada oni padaju, mi se dižemo”, što u slobodnom prevodu znači: „Kada se drugi loše ponašaju, mi ćemo odgovoriti pristojno i sa stilom”. To je ono što bi svi kritičari Trumpa trebali primiti k srcu, kako u zemlji tako i u inostranstvu. Donald Trump je na dužnosti predsjednika godinu dana. Bez obzira na sve nade u mogući postupak za udaljavanje sa funkcije, izgleda da će Trump i dalje ostati na vlasti, barem još neko dogledno vrijeme.
Postoji lijepa američka izreka: “Get over it.” ili “Pređi preko toga” ili “Preboli to”, u slobodnom prevodu: “Sada je tako, kako je”. To je, dakle, pravi momenat da se objektiviziraju rasprave o Trumpu. Da se više ne bavimo njegovom kosom i tenom – već politikom, koju vodi. Objektivno i odmjereno. I da se ne uzbuđujemo zbog svakog njegovog tvita, već da osvijetlimo ono što je pogrešno ali i ono što ima smisla, kada su u pitanju Trumpovi politički zahtjevi. I da pritom priznamo koliko je kompleksno nositi političku odgovornost na ovom svijetu. Jer, mrziti je jednostavno. Puno je teže iznaći i ponuditi istinsku alternativu.
