Ostalo je još samo nekoliko dana čelnicima Srbije i Republike srpske da mućnu svojim glavama, prihvate gorku istinu da su u proteklih 20 godina bili na pogrešnoj strani linije kojoj pripadaju izvršioci agresije na BiH i počinioci genocida nad Bošnjacima, koji se 11. Jula ove godine obilježava dvadeseti put, da nas još jednom potsjeti na julske dane 95. u kojima su srpski agresori u zaštićenoj zoni UN ubili 8.732 srebrenčana, od kojih je do sada ukopano 6.241, a ovog 11. jula će biti klanjana dženaza za još136 tek identifikovane žrtve. Obilježavanje 20 godišnjice Srebrničkog genocida je na neki način povlačenje krvave crvene linije i svaki onaj koji ostane na onoj drugoj strani, na strani zločina, neće više nikad moći umiriti vlastitu savjest, niti će savremeno srpsko društvo moći popraviti historijsku nepravdu prema svojim komšijama s druge strane rijeke Drine. U ime istine i pravde glas srebreničkih šehida stotinama godina kasnije čuće se i s lušati na ovoj i onoj drugoj strani rijeke kao upozorenje i opomena.
Na mezarju „Memorijalni centar Srebrenica-Potočari“ 11.jula očekuje se prisustvo 40 delegacija različitih zemlja svijeta, 10.000 učesnika “Maša mira” i više desetina hiljada građana , a svi oni žele odati počast žrtvama genocida i potsjetiti na stravične zločine koje su počinili vojska i policija Republike srpske, pomognute snagama Srbije. Dvadesetgodišnjica srebreničkog genocida obilježeće se u mnogim zemljama širom svijeta.
Komemoracija UN o Srebrenici
Prije dva dana u Generalnoj skupštini UN održana je centralna komemoracija povodom 20-godišnjice genocida u Srebrenici pod nazivom “Srebrenica: Sjećanje i počast žrtvama genocida “. Na toj sjednici je prvi put jasno i glasno rečeno: “Ono što se dogodilo u Srebrenici treba zvati pravim imenom – Genocid “. Generalni sekretar UN Ban Ki- moon javno je priznao da su UN napravile grešku, koju su ljudi platili životima. Nakon gledanja kratkog videa mnoge diplomate i zvaničnici nisu mogli sakriti suze. Ipak, nisam jedini koji misli da je to ono najmanje što su UN mogle i morale do sada učiniti da označe najkrvaviji događaj u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Komemoracija je uvod u sjednicu Vijeća sigurnosti UN, koja će se održati 7.jula, a na njoj se treba razmatrati i usvojiti Rezolucija o Srebrenici, za koju je nakon originalne britanske verzije već pripremljeno nekoliko kontraverznnih verzija, od kojih i neke koje ovaj svijet žele još dublje gurnuti u svijet tame. U prvom tekstu britanske rezolucije jasno je osuđen zločin počinjen nad Bošnjacima, a zločin nad Bošnjacima Srebrenice označen je kao genocid.
Vrijeme je da UN skinu sa sebe teret odgovornosti
Nažalost, koliko je do sada poznato, Rezolucija o Srebrenici koju će Vijeće sigurnosti UN razmatrati 7. jula ne upire prst u krivca i počinioce, ne prejudicira osudu i kaznu, već se samo prisjeća nevinih žrtava, izražava solidarnost sa porodicama preživjelih i poziva na pomirenje (vuka , koji je još vuk, i jagnjeta, koje je još nije odraslo). Ovo, svakako, nije dovoljno, ali od ovog svijeta punog laži, obmana, punog nepravde, podvala i licemjerja, ne može se više očekivati, pa čak i kada su u pitanju UN. Za počinioce genocida nije prihvatljiva nikakva Rezolucija o genocidu, a ako se neka donosi, u njoj se ne bi moglo govoriti o Srebreničkom genocidu, već bi trebalo pisati da su teški zločini počinjeni na svim stranama.
Dobro je poznato da i kod nekih članica Vijeća sigurnosti UN još uvijek nije sazrelo shvatanje da sve ono što se devedesetih godina dogodilo u BiH i što se u uslovima relativnog mira događa i danas nije nimalo izolovano ni bezopasno, nimalo lokalno bosansko, već je to u mogo čemu nastavak i sinteza događaja koji su čovječanstvo gurnuli u krvoprolića svjetskih razmjera, u kojima su počinjena teško nadoknadiva materijalna razaranja a život izgubilo na desetine miliona ljudi. I sve je više onih koji se pitaju da li se u BiH ponovno podmeće lako zapaljivi fitilj pod balkanskim buretom baruta.
Još od onog dana, kada je Haški sud, umjesto za agresiju i genocid, Srbiju osudio samo zato što nije ništa učinila ili je nedovoljno učinila da spriječi genocid, moglo se vidjeti čemu sve to vodi.Vodi izjednačavanju krivice. Jer umjesto osude i kazne, tako blagi ugor, za više nego očita zlodjela, na neki način mogao se prije a mogao bi i danas pripisati mnogim zemljama EU, od kojih su neke čak blagonaklono gledale na stradanja Bošnjaka.
A ispravan način da se nadvlada ova teška psihoza i odstrani mora koja guši svijet, bila bi da se u UN, na osnovu haških dokaza, jasno i glasno kaže da se devedesetih u BiH nije vodio građanski rat, već su Srbija i Hrvatska izvršile agresiju na BiH i trebaju snositi odgovornost. To bi pružilo priliku i UN da sa sebe skinu ogroman teret krivice za genocid koji su srpski agresori, uz asistenciju mirovnih snaga Holandije, počinili nad Bošn jacima u Srebrenici, tada zaštićenoj zoni UN. Sve drugo je dozirano sipanje magle i luga u oči žrtvama genocida i svjetskom javnom mnijenju.
Potrebna međunarodna konferencija o Bosni i Hercegovini
Ispravan način da međunarodna zajednica, prije svega UN koje je predstavljaju i zastupaju, spere sa sebe civilizacijsku ljagu suodgovornosti za stradanja Bošnjaka i genocid nad njima počinjen, mogla bi biti nova međunarodna konferencija o BiH, na kojoj bi se na osnovu više nego raspoloživih dokaza, javno označili agresori na BiH i obavezali nadležni organi da sankcionišu odgovorne i obeštete žrtvu. A prvi korak na toj i takvoj konferenciji trebao bi biti ukidanje nepodnošljivog Dejtonskog uređenja BiH, ukidanje entiteta, prije svega brisanje sa lica zemlje genocidne Republike srpske, koja predstavlja vječnu ljagu i sramotu na ugledu UN i MZ, i ne može postojati ni po imenu ni po djelu. UN nisu imale dovoljno snage ili volje da u julu 95. zaustave naoružani srpski nacioinalizam da počini genocid i pravo je pitanje da li će ovih dana imati dovoljno snage da onemoguće srpsko-rusku zavjeru i makar u formi Rezolucije svijetu kažu punu istinu o onom što se jula 95 zaista dogodilo u Srebrenici. Mada samo ukidanje Rs u prvo vrijeme ne bi mnogo pomoglo integritetu države i pomirenju BH naroda, jer je područje Rs skoro potpuno etnički čisto od Bošnjaka i Hrvata, ono bi u svakom slučaju bilo ohrabrujuće i potsticajno za integrativne procese.
Srbija uporno negira genocid u Srebrenici
Nakon što je V. Britanija Vijeću sigurnosti UN dostavila prijedlog Rezolucije o Srebrenici, kojim je zvanično navedeno da je u Srebrenici počinjen genocid, srpske vlasti i srpski lobiji su snažno reagirali, dok su se bošnjački političari ušutili kao da ih se to ne tiče, prepuštajući drugima da rade njihov posao.
Za većinu Srba u Rs i Srbiji, koji još uvijek opčinjeni nacionalističkim jednoumljem sanjaju o Velikoj Srbiji, Rezolucija o srebreničkom genocidu je pristrasna i neprihvatljiva u svim do sada dostupnim verzijama, osim možda one koja bi kao genocidne okarakterisala Bošnjake.
Iako je Velika Britanija (umjesto Predsjedništvu BiH, Bošnjacima , Odboru za obilježavanje 20- godišnjice srebreničkog genocida ili nekoj drugom predstavništvu BiH), izmjenjenu varijantu Deklaracije o Srebrenici, usklađenu sa ruskim nacrtom, primarno dostavila je na ocjenu R Srbiji, i to nikom drugom neko aktuelnom premijeru Aleksandru Vučiću koji je u njegovo doba za jednog Srbina tražio 100 muslimanskih glava, sa bošnjačke strane nije bilo prigovora ni reakcija. U toj korigovanoj varijanti britanske rezolucije o Srebrenici, koja je dostavljena na ocjenu Vučiću, unesen je dio teksta iz ruske Deklaracije. Vjerovatno su u pravu neki koji tvrde da su ovim udvorničkim novim tekstom Britanci sami sebi dali autogol, jer su postupili kao đak prema nastavniku. I umjesto da reagiraju Bošnjaci, reagirao je srpski vrh.
Predsjednik Srbije Nikolić je na sve strane, svim članicama Vijeća sigurnosti UN, poslao pismo kojim traži odbacivanje Rezolucije o Srebrenici, a zamolio Rusiju da vetom spriječi njeno usvajanje. Prema riječima Ministra vanjskih poslova Srbije Dačića, Srbija odbija i četvrtu britansku verziju Rezolucije o Srebrenici, iako je približna ruskom nacrtu. Za njega je Zapad „ jednostavno zamrznuo sliku o Srbiji i time se još jednom potvrđuje da se vlasti Srbije, kao ni vlasti Rs, nisu ni za yotu distancirale od onih koji su u ime Srbije i srpskog naroda počinili najstravičnije zločine nad Bošnjacima, već ih i dalje smatraju srpskim herojima. U tome im svesrdno pomaže dejtonski predsjedavajući predsjedništva BiH Mladen Ivanić,koji neodvojivo stoji uz Dodika i geniocidnu Rs, umjesto uz državu koju predstavlja, što otvoreno i sve više počinje smetati i strancima koji žele BiH stabilnu i nezavisnu. I kad se to zna, neshvatljivo je ko uopšte može očekivati i tražiti od Srbije da ona prihvati Rezoluciju kojm se priznaje počinjeni genocid. Da li se takvo nešto tražilo od Hitlera i poražene Njemačke? Za Srbiju i Rs je sada, (kada su za razaranja i zločine nagrađeni i dobili skoro sve što su htjeli), važan mir, mir u kome će moći ponovno uspavati svoju žrtvu i pripremiti je za novu golgotu. A takav mir se već 20 postejtonskih godina prepoznaje u uslovima apartheida Republike srpske, iz koje i povratnici koji su se usudili vratiti ponovno moraju da bježe?
Htjeli mi to priznati ili ne, poricanje i negiranje genocida koji je jula 95. počinjen nad Bošnjacima Srebrenice, je neka vrsta dvostrukog ubijanja žrtve. Ne nazvati genocid u Srebrenici pravim imenom GENOCID je ne samo pokrivanje notorne istine lažima, već snažan potsticaj za novi pokolj Bošnjaka, novi genocid. BiH ambasadorica u UN g. Mirsada Čolaković nazvala je poricanje genocida “posljednjim stadijem genocida “, a ja bih dodao i početak novog. A za taj novi je već spremno 300.000 dobro naoružanih ravnogorskih četnika, koji su po mnogo čemu već legalna vojska Republike srpske.
Smisao rezolucije o Srebrenici, po riječima Ambasadora Rusije u Srbiji, je „da se na Srbe okači etiketa “. A zar to upravo ne treba učiniti? Zar to nije trebalo učiniti prije 20 godina? U prošlosti se za najobičniju krađu vješala tiketa, progonilo pa i odsjecala ruka koja je uhvaćena u krađi.
Snažno pomognute Rusijom, Srbija i Republika srpska ostaju i dalje u zagrljaju vlastitog nacionalizma i ekstremizma. Kako tvrde neki srpski lideri, nije svijet zamrznuo sliku o Srbiji iz devedesetih godina, već je ona ostala zamrznuta u mržnji, nacionalizmu i težnji za expanzijom. To nedvojbeno upućuje na zaključak da su stavovi i opredelenja Srbije za dobrosusjedstvo i EU samo deklarativna. Pa i ako u nju i uđe, već će prvi naredni dan kada joj to bude podobno i u skladu s ciljevima, vratiti u staro jato, u zagrljaj majci Rusiji.
Srpski nacionalisti pokušavaju ponovno profitirati
Ma šta se o svemu ovome u svijetu mislilo, generalno se može zaključiti da bi u klimi stvorenoj oko donošenja Rezolucije Srbi mogli ponovno neosnovano profitirati, iako je većini u svijetu jasno da su oni izvršili agresiju na BiH i sadejstvovali u genocidu nad Bošnjacima. Nastojanjem da obore rezoluciju uz podršku Rusije i drugih njihov lobi sve uspješnije nameće mišljenje po kojem su oni i ovaj put, nakon stradanja u prvom i drugom svjetskom ratu, opet žrtva; da jesu i oni činili zločine, uključujućui teške u Srebrenici, ali su teški zločini počinjeni nad Srbima. Najkraće rečeno, i ovaj put su “se osjetili ugroženi i morali braniti“ agresijom. Ovim se nipodaštava činjenica da su u većini bh gradova počinili teške zločine, pobili i protjerali veliki broj Bošnjka, sadašn ji teritorij na kome je Rs potpuno etnički očistili i prisvojili sve što je na tim prostorima postojalo i stvarano stotinama godina. Bili su više nego svjesni kada su planirali i kada su izvodili etničko čišćenje, da se protjerani Bošnjaci nikad neće moći vratiti, ili će se vratiti u zanemarljivom broju, što se i dogodilo. I bez obzira kako je sada i kako će BiH ubuduće biti uređena, 49 % područja na kojem je Rs uz dodatak područja Brčkog, ostaće deugo, veoma dugo, pod okupacijom i dominacijom Srba iz Rs i Srbije.
U BiH se dogodio genocid, i to nikakvi dokumenti na bilo kom planu ne mogu promjeniti. Dogodio se ne samo Srebrenici, gdje su ubijena 8372 Bošnjaka, već i u Prijedoru, Višegradu, Bratuncu, Zvorniku i drugim gradovima BiH.
U nastojanju da makar djelimićno ublaži gorki okus vlastitog kraha, koji osjeća zbog komešanja oko donošen ja Rezolucije o Srebrenici i naglašene pažnje koju ovim pitanjima posvećuje sve veći broj broj zemalja svijeta i njihovih lidera i građana, Dodik se očajnički hvata za slamku pa nakon prijetnji o izdvajanju Rs nastavlja prijetiti referendumom protiv pravosudnog sistema BiH.
Može li se govoriti o zloupotrebi Srebrenice?
Po mišljenjima nekih političkih analitičara Srebrenica se pomalo zloupotrebljava i koristi kao sredstvo za ostvarivanje prevlasti i političku promociju. Nije daleko od istine da se i ovdje radi o borbi između velikih sila za prevlast na Balkanu. Pogađanje oko teksta Rezolucije pomalo izgleda kao nova politička trgovina sa Srebrenicom. A ima istine u tome da se želi dodvoriti Rusima i ublažiti oštricu njihovog suprostavljanja Zapadu. Ipak treba vjerovati da će sadržaj teksta Rezolucije zadržati osnovnu poruku da se u Srebrenici dogodio genocid i da će se sa njim bar donekle odbraniti čast i dostojanstvo žrtve i ublažiti bol bošnjačkih majki i porodica žrtava. Mogla bi to biti zakašnjela ali barem donekle prihvatljiva satisfakcija. Bilo bi zaista tragično kada bi svjetski moćnici koristili i ovo sredstvo za ličnu promociju i asistirali u podjeli ratnog plijena.
Savremeno društvo, naročito zapadno, toliko je palo u licemjerje da dugo neće biti zrelo da priznaje počinjene greške i otvoreno i nepristrasno razgovara o događajima.Uvjerljiv dokaz za ovakvu tvrdnju je BiH, koju uporno izjednačuju s agresorom i pripisuju joj zlodjela i zločine, a sve otvorenije podržavaju agresore, prave se da ne vide fašizam koji u njima odrasta, pa ček pomažu i jačanje ekstremizama, uključujući i najekstremniju desnicu.
V. Britanija i drugi koji učestvuju u uobličavanju teksta Rezolucije ni ovom prilikom ne bi smjeli gubiti iz vida da sa fašistima i protagonistima fašističkih ideja nema dogovaranja. Usklađivanje sa njima ne samo da ne sputava fašizam, već ga oživljava i potstiče. Zar nije jak argument za ovakve tvrdnje da u BiH i Srbiji i dalje jača četnički pokret, koji samo u BiH već sada broji preko 300.000 dobro naoružanih četnika, koji su prva prijetnja miru, prepreka suživotu i zajedniočkom životu i prvi glasnik novog rata.
U BiH i oko BiH mnogo je i onih skeptičnih koji vjeruju da Rezolucija neće ništa promjeniti, jer neće oslabiti genocidnu Rs, neće pomjeriti Srbiju na pravi put, niti će se genocid koji su Srbi počinili ne samo u Srebrenici već i drugim gradovima BiH, prije svega Prijedoru, nazvati pravim imenom – Genocid.
Dokaz za to je da i danas Srbi slave svoje zločince kao heroje, daju im naveća primanja, položaje, privilegije. Isto tako postupaju i Hrvati. Umjesto da im se to spriječava, vrši se pritisak na žrtvu, na Bošnjake da heroje odbrane osuđuju kao zločince.
Možda bi posljednje poruke diplomata i zvaničnika UN sa komemorativne sjednice Vijeća sigurnosti UN i najavljeni dolazak njemačke kancelarke Angele Markel u Sarajevo i njene poruke koje će iz Sarajeva poslati mogle barem malo uticati na svijest i savjest nosioca vlasti u Srbiji i Rs da se oslobode zabluda i naprave odlučan korak u prepoznvanju i priznanju istine, koji će njih i zemlju pomjeriti više kao onoj drugoj strani od krvave crvene srebreničke linije, na kojoj se u komšiji ne vidi neprijatelj i vrag, već prepoznaje i cijeni i prijatelj drag.
A dok se to ne dogodi otiđimo u Potočare, u more bijelih nišana, poklonimo se nevinim srebrničkim žrtvama, zatražimo oprost i poslušajmo glas šehida, koji nam šalju poruke budućnosti.
Zijad Bećirević
