U zagrebačkoj Tvornici kulture danas gostuje kultna beogradska grupa Električni orgazam, koja je dijelom svoje karijere brojnim nastupima u vrijeme “zlatnog doba” Novog vala, ali i kasnije, itekako vezana i uz zagrebačke klubove.
Osnovani 1980. godine snimili su u 35 godina, između ostalog, ukupno 12 studijskih albuma, uključujući i svojevrsni “manifest” beogradskog Novog vala, legendarni ”Paket aranžman” iz 1981. godine, na kojem su se našli zajedno s jednako kultnim Šarlom akrobatom i Idolima, čiji je lider Vlada Divljan nedavno preminuo.
”Paket aranžman” mnogi i danas smatraju jednim od najvažnijih albuma nastalih na ovim prostorima, no Električni orgazam nastavio je dalje u svojem stilu, a brojni hitovi poput Zlatni papagaj, Krokodili dolaze, Igra rok en rol cela Jugoslavija, Bejbe ti nisi tu, Debela devojka, Ja sam težak kao konj itd. dio su naslijeđa jednih od prvaka jugoslavenskog Novog vala koje prepoznaju i klinci koji u vrijeme kada su oni nastali još “nisu bili ni u planu”.
Frontmen i zaštitno lice benda Srđan Gojković Gile za Al Jazeeru govori o koncertu u Tvornici, radu na novom albumu, muzici na području bivše Jugoslavije nekad i sada, pokojnom prijatelju Vladi Divljanu, ali i političkoj i društvenoj situaciji u Srbiji i zemljama regije.
Zagrebačka publika očekuje vas u Tvornici kulture. Što očekujete od koncerta i kakav je osjećaj svirati u Zagrebu s obzirom na to da su zagrebački stageovi bili česti i važni ‘domaćini’ beogradskim novovalnim bendovima, pa i vama 80-ih godina prošlog stoljeća?
Zagrebačka publika nas je uvek dobro primala. Uostalom, Zagreb je bio prvi grad, poslije Beograda, u kome smo ikad svirali, još davne 1980, u Lapidariju, zajedno sa Šarlo akrobatom. Nemam neko posebno tumačenje, osim da, izgleda, Zagrepčani imaju dobro razumijevanje toga što mi radimo.
Što se može očekivati ovoga puta? Vaši koncerti su, naravno, uvijek ‘električni’, no možda spremate neko iznenađenje?
Nema nekog posebnog iznenađenja, osim što ćemo svirati i neke pesme koje dugo nismo svirali. Svaki koncert je drugačiji, pa će tako biti i ovog puta. Neće biti gostiju ili sličnih stvari, samo Električni orgazam i zagrebačka publika.
Radite li na kakvim novim materijalima, o čemu je riječ i može li se očekivati novi album i kad?
Da, pjesme za novi album su skoro gotove, tekstovi takođe. Sad smo u fazi sređivanja aranžmana i možda dotjerivanja nekih tekstova. Nadam se da bi do ljeta ušli u studio i da će album izaći do kraja godine. Plan je takođe da za ljeto izbacimo jednu novu pjesmu, kao single.
Ponekad se čini kao da Novi val nikada ne zastarijeva na ovim našim područjima. Nesumnjivo zato što je riječ o jednom od najkreativnijih, vjerojatno i najkreativnijem razdoblju rock muzike na prostoru bivše države… Kako ocjenjujete to vrijeme iz današnje perspektive? Mislite li da toj popularnosti Novog vala doprinosi možda manjak kvalitete muzike nakon Novog vala, pogotovo jer je kontinuitet razvoja i kreativnosti prekinuo rat protiv kojeg ste osobno s nekim kolegama zajednički i kroz muziku progovarali?
Da, ja takođe smatram da je taj period 1979-1982. bio najkreativniji u tadašnjoj Jugoslaviji. Mnogo okolnosti je na to uticalo i nemoguće je sve to ponoviti, bar na isti način. Tajna je u tome što se mnogo autora – bendova pojavilo u isto vreme na istom mjestu. I svi su bili u naponu kreativnosti.
Kako onda ocjenjujete muziku na ovim prostorima u proteklih 25 godina? Ima li dovoljno buntovništva i artikulira li se ono kvalitetno? Jer, ne može se poreći da je danas na sceni iznimna popularnost ‘jeftine’ muzičke zabave, turbofolka i raznih derivata, dok je 80-ih godina kvalitetna rock muzika bila praktički mainstream i čini mi se da bez obzira na to nije gubila na kvaliteti već je pridonosila ‘razvoju’ društva, igrala bitnu ulogu koja se nije mogla ignorirati?
Nije baš bilo puno iznenađenja u tom periodu. Naravno, bilo je dobrih bandova i albuma, ali to baš nije bilo na tom nivou kao u doba Novog vala. Kao što rekoh, sve je to na principu uzrok i posljedica. Okolnosti u to vrijeme su dovele do te specifične eksplozije kvaliteta i kreativnosti.
Nedavno je zauvijek otišao još jedan u nizu preminulih velikana Novog vala Vlada Divljan. Vi ste bili prijatelji… Kako ocjenjujete trag koji je ostavio s Idolima? Također, vi ste s Idolima i Šarlom akrobatom bili na svojevrsnom ‘manifestu’ beogradskog novog vala, albumu ‘Paket aranžman’ – u čemu je bio ključ utjecaja tog projekta koji se osjeća i danas?
Vlada je verovatno bio najtalentovaniji pojedinac od čitave te generacije i njegov odlazak je veliki gubitak za muzičku scenu u regionu. Tajna ”Paket aranžmana” je verovatno bila i u tome što smo mi jedni druge inspirisali da budemo bolji i da se više trudimo. A kao što već rekoh, razne socijalne, ekonomske, političke, muzičke okolnosti su dovele do toga da se ti bandovi pojave u isto vrijeme i da budu tako dobri kao što su bili.
Kakva je situacija s muzikom u Srbiji u odnosu na prošlo razdoblje – mladi bendovi se uvijek javljaju, no rade li razliku u odnosu na stanje društva?
Pravo da ti kažem, ne znam odgovor na to pitanje, nisam primjetio. Ali da budem iskren, godinama ne pratim šta se dešava sa mlađim bandovima, jednostavno sam se umorio od prosečnih i ne preterano zanimljivih bandova koje sam slušao zadnjih godina, pa sam malo digao ruke od toga da sve to pažljivo pratim.
Spomenuli smo ratove i raspad bivše države koji je doveo do diskontinuiteta u svim područjima, a uticao je i na odnose među ljudima. Kako ocjenjujete suradnju među muzičarima na području bivše države danas, i svoje i mlađe generacije? Koliko i kako upravo ta suradnja i muzika mogu pridonijeti izgradnji nekih porušenih mostova početkom ’90-ih?
Što se nas lično tiče, mi i nismo nešto puno sarađivali zadnjih godina. Ali mislim i da je sad vrijeme na nekim mlađim, novim bandovima da to urade. Svakako da je taj način saradnje najbolji za ponovnu izgradnju tih nekih porušenih kulturnih mostova.
Prate li politički odnosi među državama na tlu bivše države, ali i oni unutarnjopolitički, nepobitna nastojanja pojedinaca i društava da stvore kvalitetnije odnose i jesu li nastojanja kulturnog, dakle i muzičkog segmenta, dovoljno angažovana da prebrode političke prepreke?
Ne mislim da prate. Mislim da se politička elita totalno odrodila od bilo kakvih umjetničkih djelovanja. Čak mi se čini da se svuda u regionu smišljeno radi na satiranju kulture i zaglupljivanju narodnih masa. Takođe mislim da još ne postoji dovoljna povezanost i organizovanost samih umjetnika.
Kako ocjenjujete stanje društva u Srbiji i političku situaciju u zemlji? Koliko društvo uspijeva u sebi amortizirati negativne utjecaje političkih elita o kojima ste govorili?
Rekao bih da je ovo faza velike apatije, ljudi su se umorili od svega i pomalo posustali. Prošli su već kroz previše izneverenih očekivanja i nadanja. Ali mislim da to neće dugo trajati, to je samo prolazna faza, siguran sam da mora doći do promjene i ona je sigurno u rukama neke nove, mlađe generacije koja ima dovoljno energije i ambicije da je izvede.
‘Plastično’ pitanje na kraju – koji je zapravo, u svjetlu svega rečenog, općenito naš problem ovdje u regiji koji se provlači kroz sve segmente društva i što treba učiniti da se taj problem riješi?
Ne znam šta treba učiniti. Mislim da svi mi ovdje jos živimo u nekakvom prolongiranom posttraumatskom stresu, od svega onog što se dogodilo raspadom Jugoslavije i naročito načinom na koji se to desilo. Ono što znam je da je budućnost kao i uvjek neizvjesna, može biti bolje, a može i gore. Ali sigurno je da će do nekakve promjene doći, na to uvjek možemo da računamo. Doduše, teško je prognozirati kada.
