Četiri od mogućih šest je osvojeno tokom njegove prve sezone u Bayern Minhenu. Analizirat ćemo filozofiju Guardiole, koja je inače u fudbalu poznata kao “pozicioniranje u igri”. Gledati fudbal kroz prizmu pozicioniranja je vjerovatno jedan od glavnih razloga uspjeha jednog od najboljih trenera u historiji fudbala.
Principi pozicioniranja u igri
Pozicioniranje u igri je filozofija koja ima mnogo principa, ali je osnovni princip traženje superiornosti. Postoje brojni načini kako dospjeti do superiornosti i različite vrste superiornosti koje se mogu dostići. Kada se pronađe superiornost, tim može da koristi situaciju da dominira igrom. Svi drugi principi su spomenuti u ovom isječku ekskluzivnog intervjua sa Marti Perarnauom:
“Pozicioniranje u igri se ne sastoji od dodavanja lopti horizontalno, nego od nečega dosta težeg: sastoji se od skupljanja superiornosti iz svake linije pritiska. Može se izvršiti brzo ili sporo, manje ili više vertikalno, manje ili više grupisano, ali jedina stvar koja se treba održavati sve vrijeme jeste potražnja superiornosti. Ili drugim riječima: stvarati slobodne igrače između linija.
Pozicioniranje u igri je model konstruktivne igre, to je smišljeno, o tome se razmišljalo, učilo i radilo do u detalje. Zagovarači ovog stila znaju da se različite stvari mogu desiti tokom igre i također sve vrijeme znaju šta su njihove uloge. Prirodno, postoje bolje i lošije interpretacije. Postoje igrači koji se nikada ne naviknu na ovaj model igre, koji su inače senzacionalni igrači i uspiju da doprinesu timu.
Ali generalno, zagovarači ovog modela trebaju znati katalog kretanja koje trebaju da se izvrše. Kao i u muzici, isti rezultat daje mnoge različite interpretacije: brže, sporije, harmoničnije… manje više konkretnu interpretaciju koja vam se sviđa, ali ono što bi se uvijek trebalo zadržati jeste da je zvuk sličan originalu. Pozicioniranje u igri je muzičko djelo koje svaki tim vježba po svojoj brzini, ali je krucijalno skupiti superiornost iza svake linije pritiska protivnika. Tim koji igra po pozicioniranju u igri na najbolji način je Guardiolina Barca.
Kada je trener otišao, tim je nastavio da igra na isti način, ali su postepeno gubili fokus i intenzitet u osnovnim pokretima do tačke kada je to postalo traljav i predvidiv način igre sa težnjom za horizontalnim dodavanjem koja je na kraju smanjila mogućnosti skupljanja superiornosti iza linija pritiska koje pravi protivnik. Ovo je bio jedan od najvećih problema koje je Barca imala u prethodne dvije sezone. U Bayernu, Guardiola je promovisao pozicioniranje u igri koje je Van Gaal predstavio prije pet godina. Ali pozicioniranje u igri koje sada Bayern prakticira je igra koja je manje-više više orijentisana na vertikalnu nego na horizontalnu osu, i ova verzija zahtjeva visok stepen tehničke spremnosti, zato što traži da napravi već spomenute superiornosti. Ovo je ekstremno ambiciozna interpretacija pozicioniranja u igri.”
Superiornost u pozicioniranju je obavezna da bi se moglo probiti kroz protivničku odbranu, efikasnije kretati s loptom i imati stabilnost u posjedu. Jedna forma superiornosti je numerička superiornost. Imati brojnu prednost znači da vaš tim ima slobodnog igrača. Cilj je naći slobodnog igrača kretanjem s loptom, pozicioniranjem ili kretanjem igrača. Slobodni igrač u vašem napadu ima najbolju situaciju na terenu i veoma je vrijedan za napad.
Na primjer, kada se pokušava pobjeći iz pritiska, predlaže se da vaš tim igra na duge pasove na trećeg igrača. Ovo je ključni princip u izbjegavanju kontra napada. Treći igrač pruža opciju za dugi pas i kao rezultat obično ima više prostora i efikasniji pogled na teren.
Dugi pas stvara pritisak na svojoj destinaciji dok daje odbrani više vremena da vidi gdje lopta ide i više vremena da dođe lopta. Kada dugi pas ode iz pritiska i pritisak se skupi oko destinacije pasa, lopta se dodaje drugom igraču. Ovo dozvoljava da se lopta da igraču koji trenutno ima bolji pogled na teren i manje pritiska oko sebe.
Slobodan igrač uvijek mora imati podršku kako bi iskoristio njihovu vrijednost. Da bi dobio ovu podršku, Guardiolini timovi obično oslobode najdalju tačku od lopte.
Ovo oslobađanje terena je najmanje važno za neprekidnu igru, iako, naravno, i to ima svog uticaja. Guardiolini timovi pokušavaju da dobiju superiornost na sredini terena. Trajno okupirajući centar znači da igrači uvijek imaju opciju kome da dodaju. Način na koji igraju Guardiolini igrači jeste da pružaju podršku jedni drugima, igrač uvijek ima najmanje dva igrača kojima može dodati.
Ovo naravno formira trokute i dijamante u strukturi igranja. U ne tako popularnom Pepovom napuštanju ove taktike je kada su izgubili 0-4 od Reala na Allianz Areni. Njegov Bayern je igrao sa formacijom 4-2-4 što je značilo da centralni dio terena nije kontrolisan i igrači na centru nisu imali podršku. Ova izolacija je uzrokovala da Bayern gubi loptu u opasnim dijelovima terena, te su imali problema u pokretanju opasnih napada.
“Pozicioniranje u igri se sastoji od skupljanja superiornosti iz defanzive protiv onih koji vrše pritisak. Sve je mnogo lakše kada su prvi pasovi čisti.” Juan Manuel Lillo
Korištenje golmana je još jedan način za ostvarivanje superiornosti iz odbrane, napredovati kroz prtivničke linije i kretati se po terenu, da bi se na kraju stvorio opasni napad. Ovo se obično radi kada protivnik vrši pritisak sa dva napadača na dva štopera. Ovo kretanje stvara 3 – 2 situaciju iz odbrane, što znači da imaju slobodnog igrača.
“Dodaj sljedećoj liniji postave.” Juan Manuel Lillo
Pep Guardiola je koristio ove principe, i svima je postalo normalno da vide štopere na strani i veznjake da se vraćaju u defanzivu.
Druga forma superiornosti je kvalitativna superiornost. Ovo je ideja koja je dobro poznata. Tražeći 1 na 1, ili 2 na 2, sa vašim dobrim igračima i protivničkim slabim igračima je česta strategija u fudbalu. Ovo je savršeno objašnjeno u sljedećem citatu:
“Postoji numerička, poziciona i kvalitativna superiornost. Nije svaka 1 na 1 situacija jednaka.” Paco Seirul-Lo
Kao što se vidi iz prethodnog citata, postoji druga forma superiornosti pored dvije koje su već spomenute. To je superiornost prostora ili poziciona superiornost. U ovoj vrsti igre igrači su organizovani na različitim visinama i dubinama. Ovo postavljanje stvara prostor i linije dodavanja unutar protivničke formacije. Postoji veliki fokus na prostor “između linija”. Igrači pokušavaju da se postave u dijelove između protivničkih horizontalnih i vertikalnih linija odbrane.
Postoje određeni dijelovi terena koji moraju biti zauzeti igračima u određenim trenucima. Određeni dijelovi terena ili pozicije koje moraju biti zauzete ovise o različitim okolnostima. Određena vrsta igrača unutar tima zauzima određene dijelove terena zavisno od lopte, i igrači koji ovo rade mogu da se mijenjaju zbog fleksibilnosti i promjene uloga. Igrač određuje gdje će se kretati sa kretanjem s loptom, njegovih saigrača, protivnika i prostora.
Ove superiornosti ili gužva daje interesantne efekte u igri. Kombinacije postaju uže i brže kada je manjak prostora.
Brzina pozicioniranja u posjedu lopte direktno se odnosi na bolju strukturu kada je kontra nakon što je lopta izgubljena. Kontra presing se odnosi na pritisak na loptu odmah nakon što je izgubljena; dobro poznati faktor koji imaju Guardiolini timovi. Ofanzivni i defanzivni aspekti igre ne mogu da se rastave u pozicioniranju u igri. Ofanzivne ideje tima direktno utiču na defanzivu.
Guardiola vjeruje je pravilo zvano “pravilo od 15 pasova”, koje se odnosi da tim ne može potpuno biti spreman da se nosi sa prenosima ili da izgradi dobar napad dok ne naprave najmanje 15 pasova. Ovo pravilo daje igračima dovoljno vremena i stabilnosti za igrače da pomjere svoje uloge unutar defanzivne strukture i strategije.
Johan Cruyff kaže o Barcinom uspjehu: “Znate li zašto Barcelona osvaja loptu tako brzo? To je zato što ne moraju da se vraćaju više od 10 metara, jer nikada ne šalju pas duži od 10 metara.”
Guardiola vjeruje i u ofanzivnu stabilnost. Ovo se odnosi na ideju koju generalni koncepti unutar faza ne mogu biti rastavljeni. Koncepti koji se koriste u odbrani mogu se koristiti i u napadu.
Njegovi ofanzivni pokušaji nastoje da budu proaktivni, da označe kako se fudbal može igrati, da preuzmu kontrolu igre od odbrane, što znači da će odbrana reagovati umjesto da odbrana odredi na koji način će igrati napad. Koristiti loptu za manipulisanje odbranom. Ovo je ključna promjena u balansu kontrole u fudbalskoj utakmici.
Unutar struktura koje se kreiraju u posjedu, osnovni princip podrške je kreiranje trouglova ili, još bolje, dijamanata. Formacije nisu toliko važne za Guardiolu. To su samo brojevi. Više brine o savršenoj pokrivenosti terena s obzirom na loptu.
Formiranje trouglova omogućava igračima da imaju bolju orijentaciju na terenu i stvara sličnost u kretanju. Na osnovu kretanja lopte, igrači se pozicioniraju na način koji im odgovara da se kreću po važnim dijelovima terena. Ako je lopta na lijevoj strani u napadu, pozicije moraju da se zauzmu na različit način od onih pozicija koje se moraju zauzeti ako je lopta ispred vlastitog šesnaesterca.
Ako sistem ima prirodne trouglove u svom dizajnu onda je dosta lakše za igrače da formiraju trouglove u posjedu. Ovo je jedan od ključnih razloga zašto vidimo promjenu formaciju sa varijacijama kao 4-3-3 ili 3-4-3 koje se koriste u timovi koji igraju na ovaj način. Svaki igrač je povezan sa drugim i kreću se poput lanaca po terenu kako bi imali bolju strukturu u posjedu i podršku saigrača i lopte.
Sljedeći ključni princip pozicioniranja u igri jeste manipulacija protivnika.
“Cilj je kretanje protivnika, a ne lopte.” Pep Guardiola
Sve što se dešava na terenu mora imati razlog. Lopta se ne kreće samo da bi se kretala. Lopta se kreće s ciljem da se kreće protivnik, da se skupe protivnici na jednoj strani dok se planira napad na drugoj. Svaki pas ima za cilja da gradi akciju eliminiranja protivnika. Ako nije moguće eliminisati protivnika, onda će igrači zadržati loptu i pokušati pomjeriti protivnike iz njihovih pozicija.
Slobodan igrač je veoma važan u manipuliranju protivnika. Ovo se ostvaruje kroz slanje lopte na drugi dio terena, kada se protivnički igrači skupe na jednoj strani. Slobodan igrač je obično sam na suprotnoj strani terena i ima najbolju priliku da napadne. Lopta nije u posjedu samo zbog posjedovanja lopte; posjed je posljedica ovog stila igre.
Vidjeli smo principe pozicioniranja u igri i strateškim primjerima principa, ali je također važno da se vidi kako se ova filozofija odnosi na specifična kretanja i ideje igrača. Lopta se može kretati sa driblanjem, pasovima ili šutiranjem. Igrač mora da usavrši kada i kako da vrši ova kretanja kako bi stvorili pogodnu situaciju.
Svaki pokret može uzrokovati da protivnik koncentrira pozicioniranje prema lopti što otvara više prostora na terenu. Messi i Iniesta su ovo usavršili. Stvaraju prostore povlačeći igrače za sobom. To se smatra vrstom ‘ofanzivne presing zamke’, zato što traže presing od mnogih igrača a onda ih izbjegnu i pokore te prazne prostore sa svojim suigračima.
“Želim igrače koji mogu napraviti odlučujuće kretnje u malim prostorima, želim da rade što je manje moguće kako bi spasili energiju za ključnu akciju.” Johan Cruyff
Generalno igrači bi uvijek trebali birati pasove kako bi omogućili kontinuitet u igri. Na primjer, ako je protivnik zbijen, orijentacija igre bi se trebala promijeniti sa dugim pasovima. Ako protivnici nisu zbijeni, onda je bolje kombinirati kratko kretanje da bi se brzo stvorio prostor.
Obje vrste pasova trebaju da se fleksibilno koriste. Igrači trebaju da šalju loptu što je brže moguće tako da protivnik ne može stići da reaguje i napadači imaju pažljivo kretanje. U pozicioniranju, stajati između linija privlači više pažnje od običnog igrača, što može biti korisno za druge.
Igrači između linija dominiraju pozicioniranjem u igri. Nalaze se između njihovih protivnika i odcjepljenja od njihovih protivnika je tačno ono što uzrokuje skupljanju protivnika na jedno mjesto. Igrači postavljeni između protivničkih linija se trebaju stalno kretati kako bi imali otvoren prostor za dodavanje između njih i lopte, ili između njih i igrača koji daje početni pas.
Kretanje lopte i igrača je način na koji se komunicira u fudbalu, tako da ako igrač dođe na mjesto da primi loptu veoma brzo, defanzivci bi mogli da pariraju ovom intenzitetu i slijede igrača i ostave slobodan prostor, ili slobodnog igrača.
Najbolji igrači bi trebali da budu između linija. Oni su ti koji su najspretniji da naprave rupe u protivničkoj odbrani, kao i da odrade najvažnije akcije za tim. Ovi igrači u Guardioloinoj Barci su: Xavi Hernandez, Lionel Messi, Andres Iniesta i Sergio Busquets.
Pep Guardiola
Guardiola smatra da su samo tri tima igrala na način pozicioniranja u igri. To su Swansea City pod Laudrupom, Rayo Vallecano pod Jamezom i njegov Bayern Minhen.
Guardiolini timovi igraju odbranu veoma agresivno. Glavni fokus je na pokrivanju terena. Pokrivanje terena daje incijativu odbrani i oni određuju napad protivnika, dok je pokrivanje igrača reakcija odbrane. U pokrivanju, igrači moraju da reaguju na ono šta protivnik radi, što znači manje kontrole. Dok u pokrivanju terena defanziva određuje gdje i kako će se braniti tako da protivnik mora igrati protiv njih da bi kontrolirao igru. Postoji fokus na dodavanje između protivnika.
Protivnici izgledaju otvoreni za loptu, ali defanzivci zatvaraju moguće pasove dok svi zajedno vrše pritisak. Guardiolini timovi vrše kontra presing. Trenutak kada je lopta izgubljena je savršen trenutak da se izvrši pritisak na protivnika, zato što su neorganizovani, naročito igrač koji je osvojio loptu.
“Pokrenite protivnika, ne loptu. Pozovite protivnika da vrši pritisak. Imate loptu na jednoj strani da bi završili na drugoj.” Pep Guardiola
Guardiolini nedavni timovi su bili najbolji u svijetu i oni slijede ove principe. Svaki pas ima cilj i pokušavaju da izvuku protivnike iz igre vrlo često. Mnogo puta ćete vidjeti igrače da ne dodaju loptu dok ne bude bilo pritiska. Boateng i Dante će nekada stajati potpuno mirno sa loptom dok ih neki igrač ne napadne.
Ovo pokazuje kompletnu predanost manipulisanju kretanja protivnika sa loptom. Nekada je to radio i Iniesta. Ovo je poznato kao ‘La Pausa’.
Drugi interesantan aspekt Guardiolinih timova je ‘lažna devetka’, igrač koji je napadač, ali ne zauzima poziciju napadača.
“Svi mogu da uđu šesnaesterac, ali nikome nije dozvoljeno da tu stoji.” Guardiola
Guardiola očekuje da svaki igrač doprinese građenju igre prije nego što se uđe u šesnaesterac i završi akcija. Ovo znači da nema napadača koji će čekati da dobije loptu pa da pokuša dati go, nego da su svi aktivni i da su uključeni u igru, tako da se često dešavalo da defanzivci postižu golove.
O superiornosti u posjedu, ovaj citat od Angel Iturriaga savršeno opisuje Guardiolin talent:
“Guardiola je usavršio pozicioniranje u igri. Predstavio je varijacije u prebacivanju lopte iz odbrane koje nisu ni na pamet pale La Volpeu. On je inovator i odličan učenik. Kao trener, rekao bih da ima kapacitet da vodi grupu, ima kapacitet da radi i ima kapacitet da taktički mijenja utakmice. Može da koristi četiri načina u utakmici i promijeni ih zavisno od toga kako je rival postavljen.”
Guardiola je voljan da preuzme rizike koji su potrebni da bi uspio. Možda to izgleda kao opasna situacija, ali zaista treba hrabrosti da ostavite svoj tim protiv protivničkih napadača dok vaš tim iz posjeda pokušava stvoriti šanse, a defanzivni tim čeka na napad. Treba hrabrosti da se rastave štoperi daleko jedan od drugog dok su pod pritiskom. Sve ovo je urađeno da bi se konstantno igralo po principima pozicioniranja u igri, bez obzira na posljedice.
Guardiola bira različite igrače u početnom timu zbog načina kako on shvata njihovo kretanje i njihovu suradnju sa drugim igračima na terenu. Planira specifične pokrete zavisno od protivnika s kojim igra.
Njegovi taktički pokreti uvijek se uklapaju u tim i ne mijenja tim kako bi ga prilagodio taktici. Ako govorimo o menadžeru, Guardiola ima svoju filozofiju, odličan je u stvaranju strategija protiv protivnika, odličan je u taktičkim kretanjima koja su potrebna da se ispuni cilj strategije, i također je svjetska klasa kada se radi o promjenama tokom utakmice.
Guardiola trenira igrače na terenu i trenira ih da se orijentiraju oko određenih linija.
Četiri središnje linije su najvažnije. To je mjesto gdje igrači između linija igraju i to je najvažniji dio terena za Guardiolu. Postoje 4 vertikalne linije i 5 vertikalnih traka prostora na terenu. Slabost je izvan vertikalnih traka, dvije unutrašnje trake se u pozicioiranju u igri zovu ‘unutrašnji koridori’, a srednja traka je centar.
Unutrašnji koridori su najvažniji prostor unutar centra, i ovo je obično između linija protivničke odbrane. Odavde, igrači mogu imati najveći uticaj u izbacivanju protivnika kao i dijagonalno kretanje prema golu, koji ima svoje specifične koristi.
Na ovom terenu, Pep trenira svoje igrače kako i gdje će se kretati s obzirom na kretanje lopte. Ako je lopta na desnom boku i Ribery ima loptu, postoje brojni pokreti koji se mogu trenirati kako bi podržali Riberya prilikom održavanja odlične strukture postavljanja i stabilnosti. Na primjer, Ribery može početi driblati unutra, i Alaba će se kretati prema unutrašnjoj liniji da zauzme lijevi bok dok Ribery odlazi odatle, sa mogućnošću za preklapanje trčanja.
U međuvremenu, bliski veznjak poput Schweinsteigera bi se kretao dublje prema lijevoj krajnijoj liniji od 4 centralne vertikalne linije. Ovo znači da Ribery dribla prema golu, Alaba mu omogućava da mu produži loptu a Schweinsteiger se kreće dublje i između dvojice – formirajući vrh trougla dok druga dvojica napadaju.
U isto vrijeme, ostatak tima reaguje na ove pokrete kako bi imali što efikasniju strukturu pozicioniranja i stabilnosti u igri. Tokom treninga ovi kretanja generalna pravila su da se nema više od tri igrača u horizontalnoj liniji u isto vrijeme i da se nema više od dva igrača na istoj vertikalnoj liniji. Tako da čak i daleki igrači reaguju na ove pokrete i formiraju optimalnu strukturu kako bi mogli da napadnu ako se lopta prebaci preko centra ili na drugu stranu.
Zajedno sa tom vrstom treniranja, Guardiola također igra različite igre koje bi mogle unaprijediti osnove koje su potrebne kada se radi o pozicioniranju u igri, na primjer razmišljanje u igri, kretanje, ugao tijela i pozicija, čista dodavanja i driblinzi, svjesnost i dosta drugi stvari.
Drugi primjer igre koja se stalno koristi na treninzima je veoma poznati “ševa”:
Najčešća “ševa” koji se vidi na Guardiolinim treninzima je u kvadratu od 10 metara sa 8 igrača vani i 2 igrača unutra. Obično se igra sa jednim dodirom, ali to se može promijeniti zavisno od parametara. Veličina kvadrata se također mijenja na osnovu promjene broja igrača. Ovo je primjer najosnovnijeg “ševe” koji Pep koristi.
Obično je cilj dostići 20 ili 30 pasova bez gubljenja lopte. Kada se to ostvari, svi igrači se počnu zezati i čestitati igračima koji su bili u sredini.
Fokus treniranja može biti ili defanzivci (igrači u sredini) ili napadače (igrači koji su vani). Obično defanzivci mogu da se zamijene sa napadačima kada osvoje loptu, a ne kada je samo dodirnu. Kada se to desi, napadač koji je izgubio loptu priključuje se defanzivcu u sredini, dok se defanzivac koji je osvojio loptu priključuje krugu.
U “ševi” postoje određeni pasovi, poput pasova prve linije, druge linije i treće linije. Pas prve linije ne prelazi defanzivce. Pas druge linije prolazi defanzivce ali ih ne razdvaja. Pas treće linije je krajniji cilj i to je pas između dva defanzivca i sredine.
Cilj je manipulisati defanzivcima na način da možete odigrati prodoran pas između njih. Tokom vježbe intenzitet i brzina lopte je veoma velika te zahtjeva veliku tehniku i koncentraciju. Igrači konstantno prilagođavaju ugao njihovog pozicioniranja na osnovu njihovih suigrača. Mogu također da se približe suigračima kako bi dobili pritisak prije dugog pasa.
Postoje mnoge osnove koje se treniraju veoma intenzivno tokom ove igre, kao što je razmišljanje i tehnika pod pritiskom. Ovo se odnosi i na ofanzivne i na defanzivne igrače. To je razlog zašto Guardiola koristi ovu vježbu skoro svaki trening.
Slična igra, koja se zove igra pozicioniranja, se također vrlo često koristi.
Ova igra se igra više u pravougaonom terenu. Dodiri su ograničeni na jedan ili dva dodira, ali to se može mijenjati zavisno od tima i trenera. U igri postoje 3 neutralna igrača (žuti) i 4 na 4 igraju na posjed. Postoji jedna caka. Kada se lopta izgubi, tim koji je izgubio loptu može odmah da napada.
Ova igra trenira sposobnosti i impuls za kontra presing odmah nakon što je lopta izgubljena . Zajedno sa nekim osnovama koje se treniraju u “ševi”, ova igra trenira pozicioniranje u posjedu između defanzivaca, što dodaju kompleksnost i pritisak jer ima 6 ofanzivnih igrala vani i 4 defanzivna u centru + jedan ofanzivni igrač između njih.
Neki mogu da govore da ovim igrama nedostaje stvarni go kako bi završili igru, ali fudbal je većinom napredovanje kroz zone sa kretanjem lopte i kretanjem igrača zavisno od lopte. Ustvari, ako tim može da prođe teren, vjerovatno neće imati problema sa završnicom.
Postoje varijacije ovih igri koje su moguće sa ciljem ‘zone progresije’, što znači da je cilj igre zadržati loptu i manipulirati protivnikom dok se u isto vrijeme napreduje kroz različite zone. Ovo su veoma brze igre sa visokim pritiskom.
Analize utakmica
Manchester City vs Bayern Minhen (25. novembar 2014.)
U ovoj sceni vidimo kako Bayern pruža podršku igraču s loptom veoma agresivno. Uključujući Neuera, postoji 5 igrača koji pružaju podršku Benatiai. Na drugoj strani, igrači Bayerna se brinu da su dobro pozicionirani tako da ostaju povezani sa igračima zbog neposrednog protoka lopte, iako ne mogu da sami pruže podršku. Ovo dozvoljava Bayernu da igra sa pritiskom Manchester Cityja veoma lako i da napreduju na terenu sa rastućim superiornostima.
To također znači da ako Bayern želi da završi napad na suprotnoj strani terena s obzirom na poziciju lopte, dobru su pozicioniranu da napadnu taj dio. Primjetiti kako se svi igrači pozicioniraju na dobro orijentisan načina prema generalnim pravilima pozicionalne strukture u filozofiji pozicioniranja u igri. Ovo stvara mnogo trouglova i dijamanata koje Bayern koristi za dominiranje situacijom.
Bayern koristi 2 na 1 sutaciju sa Boatengom i Benatiaom protiv Aguera. Ovdje su četiri defanzivca koje napadaju sam Ribery i Lewandowski, što znači da Bayern već ima slobodnog igrača na terenu. Benatia traži pritisak od Aguera i onda Boateng prima loptu kao slobodan igrač u zadnjoj liniji.
Nastavlja da se probija kroz prvu odbranu Cityjeve odbrane i dodaje veznom redu. Ovdje se stvara 7 na 5 tako da Bayern može lako da pređe sredinu terena. Također, primjetite da se Alonso ubacio sa lijeve strane između dva Bayernova štopera.
Ovo je scena prije nego je Bayern postigao svoj prvi pogodak, nakon što su primili crveni karton zbog starta Benatiae nad Aguerom. Bayern je lako manipulirao Cityjem, iako je Bayern imao igrača manje. Ovo može biti i zbog psiholoških faktora u igri.
City je shvatio da imaju viška igrača, tako da su počeli da se dodaju prilično agresivno. Iako su se dodavali agresivno, City je još uvijek dominirao dubljim zonama sa svojim defanzivcima. Ovo znači da njihov pritisak nije primio podršku daljnjih slojeva presinga te nisu mogli da dobiju defanzivan pristup lopti.
Bayern je još uvijek bio u mogućnosti da koristi jednog igrača da bi eliminirao 2 ili 3 protivnika u određenim situacijama. U ovoj sceni vidi se otprilike 5 igrača oko Xabi Alonsa dok Hojbjerg se odlično postavlja da održi protok lopte između sebe i Alonsa, dok je još uvijek pozicioniran u najopasnijoj rupi u odbrani Cityja. Principi kretanja protivnika s loptom i korištenje slobodnog igrača u najopasnijim prostorima je opet stvorilo pogodak, iako je Manchester City imao igrača više.
Ova scena pokazuje građenje akcije za go Bayerna sa 10 igrača protiv cijelog tima Cityja. Alonso je dodao loptu Riberyu na centru, koji je za trenutak držao loptu i sačekao presing Cityja, nakon čega se riješio lopte. Princip početka napada na jednoj strani i završetka na drugoj je ovdje očit. Također, Ribery je uspio da izbaci oko 6 defanzivaca Cityja sa samo jednim pasom.
Ova filozofija još uvijek pokazuje svoju dominaciju u Ligi prvaka sa igračem manje. Dok je Ribery imao adekvatnu podršku blizu lopte, Boateng je zauzeo poziciju u najvećoj rupi u odbrani Cityja i nastavio da održava povezanost s loptom. Na strani, Robben je postavio široko jer je znao da je još uvijek povezan sa Boatengom koji bi mogao primiti loptu i dodati je njemu. Kada je Boateng primio loptu, pružio je dugu dijagonalu i Lewandowski je postigao pogodak.
Bayern Minhen vs Borussia Dortmund (1. novembar 2014.)
U ovoj sceni Boateng je imao jedan od njegovih laserskih pasova kroz sredinu protivnika. Borussia Dortmund je fokusirala cijeli defanzivni plan na zauzimanju centralnih dijelova terena, jer su znali da je to najvažniji dio terena za Guardiolu i njegov stil igre.
Boateng je primio loptu sa lijeve strane terena i kada se okrenuo, bilo je prostora jer su se protivnici skupili na bližoj strani. Boateng je napao dio koji je bio daleko od pritiska Dortmunda i scena se završava sa opasnim šutom Robbena na go.
Vrijednost diagonalne igre se ovdje može vidjeti. Dijagonalni pasovi eliminišu i vertikalne i horizontalne linije protivničke odbrane. Ovo eliminira veliki dio protivničkih igrača dok se kreću prema svom golu i napadaju kroz zonu u kojoj inače nema puno igrača. Također, kada se napada jedna strana dijagonalom sa druge strane, igrači imaju povezanost sa različitim zonama, kao što je bok ili sredina. Kada se napada kroz sredinu znači da imate opcije na obje strane.
Također dobijate bolji pogled na teren. Ako igrači napadaju pod dijagonalnim uglom, to znači da su leđima okrenuti kornerima – što je najmanje važno. Zavisno o poziciji napada kretanje dijagonalno unutra znači kretanje prema golu, dok kretanje dijagonalno od centra znači lagano povlačenje od gola.
U ovoj sceni Boateng je bio malo izvučen na lijevoj strani i odigrao je dijagonalu koja je ugrozila 3 igrača Dortmunda, ali nije uspjela doći do cilja. Kada lopta prođe kroz zonu pritiska i dođe do Lahma, Bayern je imao povoljan napad u centralnim dijelovima terena.
Ova scena pokazuje vrijednost golmana u Bayernu. Mnogi smatraju da je Manuel Neuer najbolji golman svijeta. Golmani imaju veliki udio u početnoj fazi akcije u ovoj filozofiji igranja. Korištenje golmana znači da automatski imate još jednu opciju za dodavanje. To je onda 11 na 10, zato što protivnički golman neće vršiti pritisak zbog rizika napuštanja gola.
Korištenje golmana na posebne načine u tandemu sa defanzivnom linijom je nešto što često vidimo u Bayernu. Ovdje Neuer je pružio dijagonalni pas na centar dok je bio pod pritiskom. Pas je bio nevjerovatno tačan i Robben je dodao loptu Mulleru koji se probija kroz sredinu Dortmunda kako bi im napao defanzivnu liniju. Efekt otpuštajućih pasova je također vidljiv u ovoj sceni. Kada se pruži dugi pas, pritisak je skuplja oko destinacije gdje ide taj pas. Kada se pritisak skupi i Robben odigra otpuštajući pas naprijed prema slobodnom igraču, Mulleru, Bayern ima veoma pogodan napad.
Roma vs. Bayern Minhen (21. oktobar 2015.)
Ova scena je iz Bayernove pobjede od 7-1 nad Romom. Ovo pokazuje princip slobodnog igrača i njegove vrijednosti u napadu. Bayern je postavio svog najopasnijeg igrača na drugoj strani terena kao slobodnog igrača. Robben je normalno krilo, tako da je ova pozicija savršena za njega. Roma je igrala zbijeno horizontalno što je ostavilo drugi dio terena praznim. Guardiola se pripremio za ovu utakmicu veoma dobro kada se radi o strategiji.
Robben je primio loptu i krenuo direktno na go, završavajući 1 na 1 sa Ashley Coleom, što je veoma draga kvalitativna superiornost za Bayern. Pogledajte kako Robben ide dijagonalno u napad, Lahm trči prema boku kako bi izbalansirao Robbenovo kretanje i osigurao stabilnost u pozicionalnoj strukturi.
Ova scena je akcija koja je vodila do Gotzeovog gola i Bayernovog drugog gola te večeri. Ovdje su vidljivi efekti Robbenove stalne opasnosti. Zbog stvaranja previše problema, dva igrača Rome su bila na njemu. Robben je bio stalna prijetnja te noći i čak je postigao dva gola. Zbog njegovog učinka, Romi je falilo horizontalne gustoće.
To je otvorilo vertikalne prostore za pasove prema Gotzeu, Mulleru i Lewandowskom. Ova tri igrača su odlična u malom prostoru i u kombinacijama. Ovo je druga forma kvalitativne superiornosti, samo na drugi način. Ova trojka protiv zadnje linije Rome postigli su pogodak iz ove scene. Ovo je bila odlična strateška igra za Guardiolu. Njegova početna strategija napravila je rupe za drugu strategiju i Roma nije imala odgovore.
Bayern Minhen vs Paderborn (23. septembar 2014.)
Bayern je mijenjao formaciju u ovoj utakmici. Igrali su sa 4-2-3-1 sa specifičnom strategijom dok su primjenjivali principe pozicioniranja u igri. Bayern je tražio da se fokusira na unutrašnje koridore u ovoj utakmici i da provali kroz njih. Njihova brojčana i poziciona superiornost na desnoj strani terena je mjesto odakle je došao prvi pogodak.
Ovdje možemo da vidimo igrače kako pružaju podršku jedni drugima u trouglovima čak i kada je igra veoma zatrpana i tijesna na jednoj strani. Ovoliki broj igrača oko lopte značilo je da Bayern ima mnogo igrača na dobrim pozicijama u slučaju da su izgubili loptu i prilika za kontra presing. Kao što možete vidjeti, Robben je ušao unutra sa loptom a Rode ga je slijedio. Kako bi otvorio prostor za Robbena u sredini, Muller je prešao na stranu.
Gotze i Lewandowski su bili blizu lopte za potencijalnu kombinaciju i probijanje dok su Lahm i Alonso omogućavali siguran pas nazad. U ovoj sceni se mogu vidjeti koristi koje pružaju Rondos i Igra pozicioniranja.
Hertha Berlin vs Bayern Minhen (29. novembar 2014.)
“Tražim slabu tačku protivnika i stavljam sposobnog igrača u te pozicije.” Guardiola
Ova scena pokazuje interesantnu promjenu u napadu Bayerna. U ovoj utakmici Ribery i Robben su većinom igrali po sredini, umjesto po krilika gdje smo navikli da ih gledamo. Ideja iza ovoga je bila da Hartha Berlin napusti svoja centralna područja u veznom redu, zato što njihovi veznjaci na krilima pokrivaju Bayernove štopere. Ovo znači da je Berlinova formacija otprilike bila 6-2-1-1, što se može lako manipulirati na sredini terena.
Zato što su rupe u protivničkoj formaciji na stranama od dva centralna veznjaka, u unutrašnjem dijelu, Guardiola je odlučio da stavi svoja dva najopasnija igrača. Odavde, Bayern je napadao sa Roberyom i Robbenom dijagonalno prema golu sa pozitivnim efektima ovog kretanja. Bayernov go u ovoj utakmici je došao iz ovakvih kretanja. Slobodni igrač između linija je najvažniji igrač za pozicioniranje u igri, i ova je bila utakmica u kojoj su Bayernova dva najbolja igrača korištena u najvažnijim pozicijama za Guardiolinu filozofiju pozicioniranja u igri.
Zaključak
Želio bih da završim o razlogu zašto Guardiola mrzi izraz ‘Tika Taka’. Ovaj pojam znači posjed lopte bez razloga, bez kretanja da se nadigraju protivnici. Ideja Tika Take je da se zadrži posjed samo zato da bi imali posjed.
Nekada bi Guardiola izgubio utakmicu i ljudi bi govorili da igra na ovaj način, želi posjed ali ništa ne radi s njom. Drugi razlog zašto je okrivljen da igra na ovaj način jeste to što su mnogi klubovi vidjeli njegov stil igre i pokušali da ga kopiraju bez znanja ključnih principa, i na kraju su završili sa posjedom bez cilja.
Španska reprezentacija koja je napravila historiju od 2008. do 2012. godine igrala je na ovaj način, i igrači u tom timu su bili Guardiolini igrači. Možda slične optužbe mogu doći ako Njemačka počne da slabo igra kada on vodi Bayern Minhen, iako su osvojili Svjetsko prvenstvo 2014. godine sa sličnom igrom onoj koju igra tim Bayerna. Na kraju, ovo nisu njegovi timovi, nego drugi timovi koji bi mogli dati loše ime ovoj ideji loše ime.
Posjed lopte psihološki frustrira protivnike zato što ne mogu da urade ono što bi željeli. Stalnost i protok posjeda za duže trajanje donosi osjećaj kontrole, ali posjed je samo posljedica ofanzivne igre Guardiole i njegovih principa.
Posjed nije cilj. Postizanje golova, defanziva i posjed su posljedice ove filozofije igre, a ne njen fokus. Fokus je da igra dobar fudbal i da se tako radi. Pep Guardiola želi da pobjedi na bilo koji način, ali on vjeruje da je ovo najbolji način kako da se pobjedi.
