Gotovo 20 godina prošlo je od srebreničke tragedije, koja je, prema presudama Međunarodnog suda pravde i Haškog tribunala, proglašena genocidom, a još se vode međunarodne i regionalne diplomatske i političke bitke u pokušajima osuđivanja stradanja više od 8.000 ljudi, kako se navodi u sudskim odlukama.
Takvi napori pojačali su se uoči obilježavanja 20. godišnjice genocida u Srebrenici 11. jula, ovaj put u obliku različitih rezolucija, koje su ponovo podigle tnzije u Bosni i Hercegovini i regiji.
“Domaća” rezolucija u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine već je odbijena, one koja je bila najavljena u Evropskom parlamentu vjerovatno neće ni biti, dok glasanje o još jednom dokumentu koji osuđuje genocid u Srebrenici planira američki Kongres.
Ipak, najviše pažnje izaziva rezolucija koju je pripremila Velika Britanija i koja bi se trebala naći na stolu Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 7. jula.
I dok je većina političara u Srbiji i bh. entitetu Republika Srpska prebrojala koliko puta se u njenom tekstu spominje riječ genocid i više puta ponovila da to neće doprinijeti pomirenju u regiji, istovremeno su sve oči okrenule prema Rusiji, jer, kao stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a, ima mogućnost uložiti veto na usvajanje takve rezolucije.
Šef ruske diplomatije Sergej Lavrov, na zahtjev predsjednika RS-a Milorada Dodika, jedini je od visokih zvaničnika iz Moskve zauzeo određeni stav prema rezoluciji, rekavši da je “neprihvatljiva i antisrpska”, međutim, ne precizirajući da li će biti veta.
Drugi čvrsti stav ove stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a nije se čuo, a s druge strane vlasti Srbije, iako nezadovoljne predloženim dokumentom, nisu uputile nikakav zvanični zahtjev Rusiji za spriječavanje njegovog usvajanja.
‘Razvodjen tekst rezolucije nema efekta’
Da li će Moskva uložiti veto ili ne, može li se očekivati da će tražiti izmjenu teksta rezolucije o Srebrenici razgovarali smo i s našim sagovornicima, koji napominju i da bi se kod “prognoza” odluke Rusije trebali uzeti u obzir i trenutni odnosi između velikih sila.
“Kao tradicionalni srbijanski saveznik, Rusija bi vjerovatno bila protiv usvajanja svake rezolucije čiji je tekst protivan interesima RS-a, a posebno Republike Srbije, kaže Zarije Seizović, profesor međunarodnog prava na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.
Međutim, dodaje da se, u trenutnoj konstelaciji političkih odnosa u Evropi, i Moskva i Beograd nalaze na svojevrsnim raskrsnicama.
“Moskva – jer na njene stavove, ili bar na modificiranje i ublažavanje istih, svakako utiče međunarodni pritisak koji vrši SAD i njegovi ekonomsko-politički saveznici u Europi. Beograd – jer već duže vrijeme balansira između svog ‘europskog puta’ i snažnih povijesno-političkih, ekonomskih i ideoloških veza s Rusijom.”
Ipak, da Rusija nije bila sigurna u postojanost svojih stavova po pitanju Ukrajine, ne bi se tamo ni angažirala na način na koji je to učinila, mišljenja je profesor Seizović.
“Zbog toga je i opcija protivljenja ‘baš zbog pritisaka’ otvorena. Vrlo je moguće da Rusija uloži veto radi potvrđivanja svoje snažne političke pozicije koju je zadnjih godina afirmirala na svjetskoj, ali i regionalnoj političkoj pozornici.”
Ipak, smatra da je na koncu moguć i kompromisan stav, glasanje za rezoluciju, ukoliko bi ona, na sugestije Rusije, bila modificirana, odnosno njen tekst “ublažen” prije glasanja, iako je, kako kaže, upitno kakav bi efekat razvodnjen tekst rezolucije uopće imao.
Veto kao potvrda političke snage
Da će Rusija tražiti izmjenu onoga što piše u rezoluciji prije glasanja vjeruje vanjskopolitički analitičar i novinar iz Srbije Slobodan Samardžija, koji smatra da je njen tekst “tvrd”, ali i da na stav Moskve neće utjecati pritisci zbog Ukrajine.
“Verujem da Rusija neće dozvoliti da se ide na tako ‘tvrdu’ rezoluciju, pogotovo ne na termine poput genocida, nego će možda tražiti da se oni zamene sa terminima ratni zločini. Zbog toga mislim da neće biti potreban veto, ali ako Moskva ne bude zadovoljna, ona će ga tražiti.”
Prema njegovim riječima, Rusija ima veoma čvrst stav prema Ukrajini, i to, kaže, neće biti faktor koji odlučuje.
S druge strane, Božo Kovačević, bivši veleposlanik Hrvatske u Rusiji, mišljenja je da izmjene teksta neće biti, jer će Moskva najvjerovatnije uložiti veto, upravo zbog sukoba sa Zapadom zbog krize u Ukrajini.
“Mislim da će takva odluka da se uloži veto biti uvjetovana rastućom konfrotacijom u odnosima između Rusije i Zapada zbog krize u Ukrajini i sankcija koje su joj uvedene. Pri tom će Rusija zapravo ‘iskoristiti’ Srbiju kao sredstvo za postizanje svojih ciljeva. Praveći se da brani Srbiju od donošenja rezolucije u kojoj se govori o genocidu u Srebrenici, zapravo će pokazivati snagu na međunarodnoj sceni i pokušati ‘izvući’ veće uvažavanje njezinih interesa u drugim pitanjima koja nemaju veze ni s Bosnom i Hercegvinom, ni sa Srebrenicom, ni sa Srbijom.”
Bosanskohercegovački novinar i dugogodišni dopisnik iz Moskve Mirko Šagolj također se slaže da će Rusija uložiti veto na rezoluciju o Srebrenici, jer će se, kaže, povoditi svojim interesima.
“Ako joj bude u interesu da podrži tu rezoluciju, to će uraditi, u šta ne vjerujem. Ako ništa drugo, tražit će neke izmjene, ali očekujem da će uložiti veto, jer nije u interesu ni Srbije, ni RS-a da se slučaj Srebrenice na taj način proglasi genocidom, iako su to uradili međunarodni sudovi. Doduše, tu nije navedeno da je Srbija izvršila genocid, nego Vojska RS-a, ali čisto sumnjam da će Rusija podržati rezoluciju gdje se to spominje.”
Doprinos pomirenju ili tenzijama
Iako se u tekstu rezolucije naglašava značaj pomirenja, jedan od najčešćih argumenata koje su političari iz Srbije i dijela Bosne i Hercegovine navodili protiv usvajanja ovakvih rezolucije je da one neće dati doprinos pomirenju, nego povećati tenzije.
Takav stav iznio je i stalni izvjestilac za Bosnu i Hercegovinu u Evropskom parlamentu Christian Dan Preda, rekavši nedavno da ova institucija neće glasati o “evropskoj” rezoluciji o Srebrenici, jer to “u ovom trenutku ne bi bilo od koristi u Bosni i Hercegovini i regiji”.
S tim se slaže i Samardžija, koji smatra da će rezolucija koja će se naći pred Vijećem sigurnosti UN-a doprinijeti “tome da ljudi i dalje mrze jedni druge i da u nekoj sledećoj prilici ta mržnja izađe na videlo.”
“Srebrenica je nešto što moramo da uzmemo u pamet da se nikada više ne ponovi, a ne da idemo na varijantu da se još više potencira takav jedan strašan događaj da bi se izvukli politički poeni.”
Međutim, Seizović s druge strane kaže da su ovakve rezolucije itekako potrebne, jer dolaze “iz važnih političkih centara moći i odlučivanja” te odašilju snažne političke poruke da “zlo, bilo sa koje strane dolazilo, ne može ostati nekažnjeno”.
“Da u Bosni i Hercegovini i regionu postoje zdrave političke snage koje su tokom dvadeset poratnih godina bile angažirane na utvrđivanju istine, na postizanju istinske pravde za žrtve, na iskrenim dijalozima i unutar-državnim i međudržavnim izvinjenjima za učinjeno zlo, onda ništa ne bi ometalo proces pomirenja, pa ni ova ili bilo kakva slična rezolucija, koja, u najvećoj mjeri, samo konstatira činjenice”, zaključuje.
Da li će Rusija “podići ruku” za rezoluciju u Vijeću sigurnosti UN-a ili spriječiti njeno usvajanje vetom saznat će se vjerovatno 7. jula. Nekoliko dana nakon toga u Potočare bi trebali stići visoki međunarodni i regionalni zvaničnici, gdje će biti obilježena 20. godišnjica srebreničkog genocida i ukopano više od stotinu njegovih žrtava.
