Gadafijeva smrt je zaustavila jedan od najvećih projekata na svijetu – gradnju vještačke podzemne rijeke koja je trebala snabdijevati gotovo čitavu zemlju. Pustinjska zemlja Libija jedno je od velikih ležišta nafte, a pukovnik Gadafi je odlučio potrošiti ogroman novac zarađen od nafte kako bi napravio veliku vještaćku rijeku koja je trebala teći ispod zemlje.
Sistem podzemnih cijevi dugačak 2820 kilometara je trebao biti najveći sustav za opskrbu vodom na planeti. Hiljade kilometara betonskih cijevi promjera četiri metra ukopanih pod pijesak je trebao spriječiti da voda ispari.
Gradnja je počela 1984. godine i na nju je se prema procjenama potrošilo više od 25 milijardi dolara. Napola dovršena, ova rijeka doprema 6.5 milijuna pitke vode iz podzemnog jezera ispod Sahare do Tripolija, Benghazija, Sirtea i drugih mjesta koja je nalaze uzduž mediteranske obale.
Prošlo ljeto, tokom bombardiranja Libije, NATO-vi avioni su pogodili i jednu od fabrika za proizvodnju ‘riječnih’ cijevi, iako NATO tvrdi da je ondje bila fabrika oružja.
Gadafi je se još 1991. godine osvrnuo na ovaj projekt: ‘Poslije ovog ostvarenja, američke prijetnje prema Libiji će biti udvostručene. SAD će smišljati opravdanja, ali njihov glavni cilj će biti da spriječe ovo postignuće kako bi narod Libije držali pod stegom.’ Tako Gadafijeva vizija o nezavisnoj zelenoj Libiji koja ne mora uvoziti hranu je u potpunosti propala.
Na kraju je još jedino moguće postaviti pitanje: je li Gadafijeva smrt vezana isključivo za zalihe nafte ili je u igri pitanje zaliha vode koje će prema mnogobrojnim analizama postati glavno interesno pitanje u budućnosti?
