Stadino El Monumental u Buenos Airesu, River Plate i Boca Juniors na njemu, sa ugašenim reflektorima i terenom obasjanim sunčevom svjetlošću, sa čistim emocijama i neizmjernim rivalitetom gradski rivali su se muški potukli i historiji ostavili Superclasico za prepričavanje. Stanje na tabeli prije meča i redni broj gradskog derbija svakako ne igraju ulogu pred takav spektakl. To se usput spomene.
Kada je Carlos Tevez u junu prošle godine odigrao posljednji meč za Juventus, a bilo je to finale Lige prvaka na Olimpijskom stadionu u Berlinu protiv Barcelone, i sa navršenom 31 godinom odlučio se vratiti tamo gdje je procvjetao u Boca Juniorse, jeste izgledalo čudno. Snaga i kvalitet koje je imao govorili su da u Evropi može još barem tri godine. Ne, hvala.
Ako bi ga neko upitao da li se isplatilo, bez obzira na sve što se događalo od njegovog povratka do jučerašnjeg derbija protiv gradskog rivala River Platea, vjerovatno bi Carlitos potvrdno klimnuo glavom i to ponajviše zbog te jučerašnje pobjede u, mnogi će priznati, najvećem derbiju na svijetu.
Možda nijedan kutak svijeta nije uspio sačuvati čisti fudbal, zabraniti mu da postane posao, možda u tome nije uspjela ni Argentina, ali ono što su sinoć po našem računanju vremena ponudili River Plate i Boca Juniorsi, samo tjera na jednu misao – ovo je čisti fudbal. Čista emocija, ljubav i strast prema onom što je za Billa Shanklyja “mnogo više od borbe između života i smrti”.
Sa kozmetičkim promjenama urađenim novinarskim perom, ostat će upamćena izjava koja se pripisuje Nemanji Vidiću kad je već osvojio srca gledalaca na kultnom Old Traffordu, braneći grb Manchester Uniteda, a ovako ide: “Ne živim ja san nego svoje ambicije i ciljeve. San sam proživio na Marakani. Nisam kao klinac sanjao dres Manchestera ili Reala već dres Zvezde, kapitensku traku na ruci i gol Partizanu! I sve sam to ostvario. Jedino što nisam, a o čemu sam kao klinac maštao u Užicu, bilo je da poslije pogotka protiv crno-bijelih otrčim na sjevernu tribinu i – ne vratim se na teren. Ali, da ponovim, Zvezda je san, a Manchester je dokazivanje, profesionalizam”. E pa, Carlos Tevez…
Zato je taj argentinski napadač sa ožiljkom na vratu odlučio napustiti Juventus – iako je i dalje mogao nizati titule Serije A i napadati Ligu prvaka – te se vratiti u Argentinu, u Boca Juniorse i čekati trenutak da oblikuje remek-djelo i odluči Superclasico. Samo što Tevez nije trčao ka “sjevernoj tribini” svojih navijača, nego je dječačkim zanosom slavio gol i osjećao vlagu sa plačnih lica više od 60 hiljada domaćih navijača River Platea na njihovom El Monumentalu.
Boca Juniors je sinoć u 13. kolu argentinske Primere gostovala komšijama na El Monumentalu. Zaboravite sve negativne “međukomšijske” odnose, u Buenos Airesu izgledaju najgori.
Boca je meč dočekala sa 25 bodova, šest više od 11-plasiranog Rivera i dva manje od Estudiantesa i San Lorenza koji su dijelili prvo i drugo mjesto. Ali, prema svemu sudeći Boca nije razmišljala o bodovima u ovom duelu, jer je nakon vodstva iz 14. minute, kada je pogodio Bou, igrala isto kao da gubi 2:0. Meč je od prvog sudijskog oglašavanja, pa sve do posljednjeg, ličio na rolerkoster. I da ne preskočimo, asistenciju kod tog prvog gola, u rukometnom stilu, kako je to rukama radio Ivano Balić, nogama je upisao Carlos Tevez, što je bila njegova uvertira za show koji će u sumraku uslijediti.
Brojač za kontranapade i šanse prestao je raditi u prvom kvartalu meča, baš onda kada se uloga trenera svela samo na to da “svoj ne udari na svoga”. Kakve taktike, kakvi bakrači.
U takvom stanju stvari Riveru se otvorila prilika koju nije propustio, a to je da do odlaska na odmor preokrene preko Driussija u 34. i Alarija u 40. minuti. El Monumental je oživio.
No, taj povratak u život domaćeg tima nije dugo trajao. Sa otvorenim gardom nastavila su oba tima, a River je u tom rusvaju izgledao opasniji. Ipak, u 62. minuti dojučerašnji Evropejac Tevez, nakon akrobatske asistencije Boua i nepromišljenog izlijetanja golmana Batalle, pogađa za 2:2.
Tempo nije opadao, juriš je nastavljen. A onda je uslijedilo ono remek-djelo i potez o kojem se sanja, onaj koji ne radiš prema udžbeniku, nego prema mašti s ulice. Tevez je u 81. minuti sa oko 20 metra mangupskim udarcem poslao pauka na drugi svijet i smjestio loptu u lijeve rašlje Batallinog gola. Bilo je 3:2 za goste.
River je svim silama pokušao izvući makar bod i sačuvati obraz, ali je u 93. minuti propustio odličnu šansu nakon kornera, pa je samo minutu kasnije pitanje pobjednika riješio Centrion pogodivši za konačnih 4:2.
Tabela:
