Riječ je o djeci koja su smrtno bolesna, često isključena s aparata. Fotografski servis je pokrenut u SAD i stekao je veliku popularnost, iako ima i onih koji kritikuju ovaj koncept.
U okviru organizacije sada ima čak 1.650 volontera u 40 zemalja svijeta, jer kažu da bol tuga i žaljenje ne poznaju međudržavne granice.
Robbyn Erickson, predsjednik boarda NILMDTS-a kaže da kada u bolnicama znaju za servis koje pružaju, oni su sretni da porodicama mogu ponuditi ovu vrstu poklona, da barem fotografije posljednjih trenutaka ostanu kao uspomena.
– Na početku može biti negativnih reakcija, ali kada objasnimo kako vrijedan dar mi poklanjamo, skepticizam se najčešće izgubi.
Ideju je pokrenula jedna žena koja je i sama bila ožalošćena mama, po imenu Cheryl Haggard. Ona je izgubila sina Madduxa, koji je preminuo od rijetke bolesti mišića, svega šest dana nakon rođenja.
Prije nego što je njena bebica izgubila bitku za život, ona je načinila fotografije sina u trenutku kada njegovo malo tijelo nije bilo spojeno na aparate.
