Ova braća su samo troje od oko 900 albanske djece koja čitavog života moraju da se kriju zbog starog albanskog običajnog prava, poznatog kao Kanun.
Kanun porodici ubijene osobe daje pravo na krvnu osvetu, to jest da nekažnjeno ubije ubicu, ili bilo kog muškog člana njegove porodice, što se često nastavlja sve dotle dok svi muški članovi obiju porodica ne budu pobijeni.
Dječaci grle učiteljicu koja dolazi dva puta nedjeljno da ih uči kod kuće
Ubistva po pravu na krvu osvetu u Albaniji se nazivaju Gjakmarja, odnosno “uzimanje krvi”, i u pitanju je srednjovjekovni običaj, za koje neki istoričari tvrde da mu korijeni sežu još iz bronzanog doba.
Spartanski uslovi života u albanskoj provinciji
Pod komunističnom vlašću ovaj običaj je bio praktično iskorijenjen, ali sa povratkom demokratije vratio se i on, kao i mnogi drugi aspekti običajnog prava nepilagođeni savremenom dobu.
U današnje vrijeme, oni i dalje utiču na život mnogih Albanaca, bez obzira da li su hrišćani ili muslimani, u oblastima života kao što su porodica, brak, prenos svojne, nadoknada štete i ponašanje u drušvu.
Mada Kanun formalno zabranjuje ubijanje žena, djece i staraca, u praksi se od njega ne preza, naročito kada su u pitanju muška djeca, tako da su ponekad i čitave porodice osuđene na kućni pritvor.
U želji da pomogne ovakvoj djeci, bez sopstvene krivice osuđenoj na zatvor, albansko ministarstvo prosvjete je organizovalo učitelje, koji ih posjećuju tri puta nedlejno i drže im ukupno po deset časova, kako bi stekla makar osnovno obrazovanje.
– Šaljemo nastavnike iz najbližih škola, najradije one koji su djeci predavali i ranije, ako su školu pohađala normalno. Držanje nastave pod ovakvim okolnostima je teško, ali nastavnici čine sve što mogu – kaže zamjenik albanskog ministra prosvjete Halit Šamata.
Pogled djeteta na spoljni svijet
