Charles Osbourne je osoba koja je najduže na svijetu kontinuirano štucala – punih 68 godina, od 1922. pa sve do 1990. godine. U početku je štucao preko 40 puta u minuti što je kasnije usporilo do 20 puta u minuti i 1990. godine potpuno prestalo. Tokom života je gostovao u mnogim TV emisijama kao “medicinsko čudo”.
Prema medicini, definicija štucanja je slijedeća: Ponavljana, nevoljna kontrakcija ošita (dijafragme), praćena naglim zatvaranjem glasnica koja dovodi do nastanka karakterističnog zvuka.
Uzrok i mehanizam nastanka
Štucanje nastaje uslijed podražaja živaca ili moždanih centara koji kontroliraju dišnu muskulaturu, poglavito ošit.
Štucavica je češća kod muškaraca, a uzroci joj mogu biti razni, od jedenja vruće hrane do tumora mozga.
Neke češće bolesti koje mogu uzrokovati štucavicu su: upale pluća, alkoholizam, uremija, poremećaji jednjaka i želuca, upala gušterače, trudnoća, poremećaji jetre i žučnog sustava, te operacijski zahvati u trbuhu i prsištu.
Velikom broju dugotrajnih ili ponavljajućih napada štucavice se može utvrditi uzrok, dok ogromna većina javljanja štucanja prođe a da im okidač nikad nećemo otkriti.
Liječenje
Visoka koncentracija CO2 u krvi inhibira štucanje dok ga niska koncentracija potiče. Iz ovog razloga mnoge jednostavne metode mogu pomoći zaustaviti štucanje: ponavljano zadržavanje daha nakon dubokog udisaja, ili disanje u papirnatu vrećicu (ne u plastičnu jer može začepiti nosnice).
Vagalna stimulacija može pomoći: brzo pijenje čaše hladne vode, gutanje smrvljenog leda ili suhog kruha, poticanje povraćanja, povlačenje jezika, pritiskanje očnih jabučica. Masaža karotidnog sinusa može se izvoditi samo uz poduzete mjere opreza, zbog mogućeg djelovanja na kardiovaskularni sustav.
Pritisak prstima u području nervusa phrenicusa može se izvesti iza zglobova koji povezuju ključne i prsnu kost.
Ostale metode koje mogu koristiti prilikom pokušaja zaustavljanja štucavice su u domeni profesionalnih zdravstvenih djelatnika i njima ih treba prepustiti. Ispiranje želuca, elektrostimulacija nervusa phrenicusa ili proširivanje jednjaka posebnim dilatatorima su neke od njih.
Kod bolesnika nakon operacijskih zahvata dugotrajna štucavica može usporiti zarastanje rane i oporavak. Suzbijanje distenzije želuca kontinuiranim isisavanjem želučanog sadržaja i udisanje zraka s povišenom koncentracijom CO2 može biti od velike pomoći.
Medikamentno liječenje
Popis lijekova koji se koriste u liječenju štucavice je prilično dugačak. Iako neki od njih kod pojedinih bolesnika izvrsno djeluju, sama lista sa toliko mnogo imena govori nam da učinak lijekova u kontroli perzistentne štucavice nerijetko izostaje. Navest ćemo samo neke: klorpromazin, skopolamin, amfetamini, proklorperazin, phenobarbital, haloperidol, metoklopramid, karbamazepin, narkotici, itd.
Kada jednostavnije metode ne uspiju, nervus phrenicus možemo blokirati lokalnim anestetikom uz oprez od eventualnog zatajivanja respiracije ili pneumotoraksa.
U nekim slučajevima štucanje zna biti toliko dugotrajno i tvrdokorno da čak ni obostrano presijecanje phrenicusa ne pomaže, ipak ovakvi slučajevi su izrazito rijetki.
