– Došao sam danas na ovaj divan stadion da bih vam zahvalio na svemu i poželio zbogom. Nisam više igrač Reala, kluba koji me je naučio da budem dobar čovjek. Ne želim da me pamtite kao dobrog ili lošeg igrača, želim da me pamtite kao dobrog čovjeka – u suzama je u julu 2015. godine govorio veliki Iker Kasiljas (Casillas) opraštajući se od Reala i njegovih navijača.
Devet godina
U Realu je branio 16 godina i s njim osvojio 18 trofeja – pet titula prvaka Španije, tri Lige prvaka, dva Kupa kralja, četiri španska Superkupa, dva evropska Superkupa, Svjetsko klupsko prvenstvo i Interkontinentalni kup.
Kad je odlazio iz Madrida, ni slutio nije da će tri godine poslije kao golman Porta srušiti jedan poseban rekord. Na otvorenju nove sezone Lige prvaka, Porto je gostovao u Gelzenkirhenu, a Kasiljas je u svom 172. nastupu krenuo u rekordnu 20. sezonu ovog elitnog takmičenja, što je rekord svih vremena.
Krajem prošle sezone, činilo se kako je utakmica sa Portom na Enfildu bila posljednja.
– Ako je ovo bilo moje zbogom Ligi prvaka, onda sam otišao sa stilom. Enfild, pun stadion, ovacije i činjenica da nisam primio gol protiv Liverpula. Ne znam gdje ću biti sljedeće sezone, ali da, ovo je možda bio moj kraj u Ligi prvaka – govorio je prije samo nekoliko mjeseci.
U međuvremenu je kao golman Porta protiv Belenensesa upisao 1.000. službeni seniorski nastup u svojoj karijeri. Kao dječak od devet godina, našao se u trening-kampu Real Madrida, a priča o ovom golmanu počela je da se oblikuje onog dana kad je, umjesto da ode do uplatnog mjesta kako bi svom ocu uplatio listić sportske prognoze, završio na terenu.
Historija u Pireju
Četiri dana prije svog 16. rođendana, Iker se našao na klupi Real Madrida, na koju je došao doslovno iz škole. Pravo, vatreno krštenje u Ligi prvaka imao je u septembru 1999.. Kad je stao na gol Reala protiv Olimpijakosa u Pireju, imao je tek 18 godina i tri mjeseca. Iste sezone postao je najmlađi golman koji je osvojio Ligu prvaka.
Hoću li biti trener?
– Ne znam do kada ću braniti, ali sigurno neću još dugo. Imam 37 godina, a nekad sam, sa 17, razmišljao da ću braniti do 27. Onda sam mislio kako ću biti aktivan još pet godina, ali još sam tu. Naravno, razmišljam o tome šta ću raditi kad završim karijeru.
Hoću li biti trener? Proživio sam i naučio mnogo toga što bih mogao nekome prenijeti – kaže Kasiljas.
