Fokusira se samo na negativno
Mozak je programiran tako da stalno traži negativno, a za sve je kriva evolucija. U prošlosti je čovjek morao stalno paziti da ga ne pojede divlja životinja, a danas, iako su se vremena promijenila, i dalje je fokusiran samo na opasnosti te zanemaruju širu sliku. Ostavština toga jest da mozak intenzivnije reaguje na negativne vijesti nego na one pozitivne pa ne čudi što iz greški više učimo i bolje ih pamtimo nego ih pozitivnijih iskustava, potvrđuju istraživanja.
Ne vidi što mu je pred nosom
Mozak se oslanja na pamćenje i prepoznavanje uzoraka pa ponekad ne vidi ono što mu je pred nosom, potvrdila je studija univerziteta Harvard i Kent. U istraživanju na univerzitetskom kampusu glumac je studente pitao za smjer i u jednom je trenutku između njih prošlo dvoje radnika noseći drvena vrata. Vrata su tada blokirala pogled, a glumca je zamijenio drugi glumac različite visine, frizure i glasa. Tu je promjenu primijetilo tek polovica ispitanika.
Traži samo ono s čim se slaže
Osim što je programiran da uočava negativno, mozak radi tako da izbjegava sukobe i naginje prema poznatom, bilo da su to ljudi s kojima dijeli isto mišljenje ili jednaki politički stavovi. Riječ je o tzv. kognitivnoj disonanci prema kojoj nam je urođeno da tražimo hipoteze koje potvrđuju naše stavove i razmišljanja, a one koje ih pobijaju jednostavno izbjegavamo. To je dodatno pogoršao internet koji je olakšao pronalaženje stranica koje potvrđuju naše mišljenje.
Preuveličava vlastite mane
Ljudi preuveličavaju svoje loše strane zato što misle da ih i drugi uočavaju. Riječ je o tzv. efektu refleksije, tj. o uvjerenju da drugi na nama primjećuju više toga nego što zaista vide. Taj je efekt posljedica egocentričnosti jer na sve gledamo isključivo i jedino kroz vlastitu perspektivu pa pritom mislimo da i drugi o nama razmišljaju na isti način.
Veća mogućnost izbora paralizira
Tri filmska žanra, 35 vrsta pasta za zube ili 50 majica?!? To je prevelik izbor koji može paralizirati mozak, tvrde američki psiholozi. Ljudi ne znaju što bi odlučili, pa jednostavno ne odluče. Takođe, čak i ako odluče, najčešće požale jer misle da su mogli izabrati bolje. To ih koči u uživanju i umanjuje vrijednost stvari koju su izabrali.
Sjećanja su obojena emocijama iz sadašnjosti
Sjećanja nisu pouzdana i na njih utiču emocije iz sadašnjosti. To potvrđuju i očevici čija svjedočanstva nisu uvijek pouzdana, kao i činjenica da se skoro kod četvrtine ljudi mogu stvoriti lažna sjećanja koja se nikad nisu dogodila. Tako ako ste tek prekinuli vezu, cijela ljubavna prošlost mogla bi izgledati loše iako je bilo i lijepih trenutaka ili bi se loš prvi posao mogao činiti kao dobra stepenica k napredovanju ako ste na novom radnom mjestu upravo dobili promaknuće.
Vidi poveznicu i gdje je nema
Vjerovanje u slučajnost nije slučajna. To je još jedan od načina na koji nas mozak vara. On u nepovezanim informacijama traži poveznicu iako je nema. Tako ljudi mogu misliti da je za njihov uspjeh zaslužno srećna majica ili čarape koju su nosili u trenutku kad su ostvarili željeno. To je evolucijska tekovina koja nam je pomogla u preživljavanju i učinila nas opreznijima, ali ujedno i dovela do praznovjerja.
Teži sličnome
Jednako kao što mozak teži potvrdi vlastitog mišljenja i izbjegava sve što bi ga moglo opovrgnuti, jednako je tako sklon sličnim društvenim grupama. Ljudi favoriziraju određene grupe, a takva pristranost može ponekad izroditi stereotipe i neprijateljstvo.
