Turska vlada je angažovala 6000 dobrovoljaca koji bi trebalo da osvježe njen imidž na internetu. Njihov zadatak je da preko Facebooka i Twittera šire vladinu propagandu. To nije iznenadilo opozicioni pokret.
Postoji jedna pošast po imenu Twitter. Tamo se šire najveće laži“ – požalio se još u junu ove godine turski premijer Redžep Tajip Erdogan. No, sada turska vlada i sama namjerava da se okoristi Twitterom. Vladajuća stranka AKP priprema projekat koji bi trebalo da osvježi njen imidž. 6.000 dobrovoljaca će širiti propagandu AKP preko socijalnih mreža.
Turski list „Hurijet“ prenosi da će u više od 900 opština raditi „predstavnici za socijalne mreže“. U Istanbulu će ih biti hiljadu, u Ankari šeststo i u Izmiru – četiristo, piše Dojče vele u tekstu “Erdoganova onlajn četa”.
Napad je najbolja odbrana
Već mjesecima, pripadnici turske opozicije šire svoje stavove preko socijalnih mreža. Svakog dana koordinišu demonstracije preko Facebooka i Twittera. Na jedan jedini poziv objavljen na Twitteru često se odazivaju stotine hiljada građana koji žele da demonstriraju protiv autoritarne Erdoganove vladavine. Internet se pretvorio u forum pun poruka mržnje upućenih na adresu turske vlade.
Moramo ih pobijediti njihovim sopstvenim oružjem, dosjetio se gradonačelnik Ankare Melih Gokček. On je bio najaktivniji korisnik Twittera iz redova AKP koji je za vrijeme protesta na tu mrežu postavljao i prijetnje i uvrede, boreći se protiv lavine parola političkih protivnika. Iz minuta u minut, branio je vladu i žestoko napadao njene kritičare. Glumcu Mehmetu Aliju Alabori je zaprijetio da će „pasti državi šaka“. A ima i drugih taktika: tako su, na primjer, nepodobni korisnici Twittera hapšeni – u svojim stanovima.
Društvene mreže kao platforma za propagandu
„Društvene mreže su za vrijeme protestnog pokreta bile toliko uspješne da nam nezavisni mediji praktično nisu više bili ni potrebni. To je vrlo razgnjevilo tursku vladu“, kaže politikolog i sociolog Jasar Adanali. Turska vlada kontroliše masovne medije i to se za vrijeme protesta jasno osjetilo, naglašava ovaj stručnjak: „Mediji su posljednjih godina zbog veza sa privredom sve više gubili samostalnost. Društvene mreže, i poruke na Facebooku i Twitteru ne mogu tako jednostavno da se kontrolišu.“
AKP je uvidjela koliko su društvene mreže uspješne, ali ne želi da donese zabranu Facebooka ili Twittera, jer ionako ima antidemokratski imidž, kaže Adanali: „Vlada je shvatila da je za nju najbolje rješenje da i sama postane aktivna.“ Već na predstojećim opštinskim, predsjedničkim i parlamentarnim izborima će se pokazati koliko će to imati uticaja: „Društvene mreže predstavljaju opasnost jer preko njih može da se utiče upravo na birače koji su još neodlučni.“
AKP želi da bude sigurna da će dobrim propagandnim radom obezbijediti sebi dovoljno glasova urpavo takvih birača. Zbog toga je i zaposlila pomenutih 6.000 dobdovoljaca. Takav projekat je ostvaren uz pomoć sponzora. Adanali smatra da je vlada vjerovatno angažovala neku PR-firmu da formira odgovarajuću mrežu. On je ubijeđen da će se sada pojaviti mnogo lažnih korisničkih naloga: „Na Twitteru za 20 evra možete da kupite 10.000 imena korisnika koji prate Vaš nalog.“
Društvene mreže neizbježne za današnje političare
U najaktivnije korisnike Twittera spada i platforma solidarnosti „Taksim“. Ona i danas ima vodeću ulogu kao organizator masovnih demonstracija preko društvenih mreža. Jedan od njenih najjačih članova je Ahitektonska komora koja inače spada i u najveće kritičare planova za pregrađivanje parka Gezi.
A baš ti planovi su bili povod za proteste. Arhitekta i portparol platforme solidarnosti „Taksim“ Tajfun Kahraman u novoj kampanji AKP vidi nešto sasvim normalno: „Turski političari su uvidjeli značaj društvenih mreža. Posljednjih godina su one postale jedan od najvećih medijuma za komunikaciju. Više ljudi prati društvene mreže nego štampu lil televiziju. Moć tih mreža je došla do izražaja upravo za vrijeme protesta u parku Gezi“, kaže Kahraman.
On dodaje da su društvene mreže važne ne samo za aktiviste i demonstrante, već i za sve današnje političare – ne samo za Erdogana. Arhitekta naglašava da je američki predsjednik Obama svoju predizbornu kampanju vodio gotovo isključivo na internetu: „Smatram da će slična stvar da se desi i u Turskoj.“