Vlastima genocidnog entiteta tzv. Republike srpske, nije dovoljno što su za pljačku, razaranja, ubistva, progon Bošnjaka i Hrvata i genocid nad Bošnjacima nagrađeni od međunarodne zajednice sa 49% BH teritorija i statusom Republike, pa pod plaštom Dejtona nastoje BiH državu razoriti, a genocidni entitet oživotvoriti i državotvoriti.
Neprijateljsko djelovanje Milorada Dodika protiv države BiH, njegova mržnja prema islamu i muslimanima- Bošnjacima već davno je prelila čašu strpljenja i prešla poduplanu crvenu liniju svake tolerancije. Njegova pokretačka snaga su šovinizam i fašizam.
Posljednji Dodikov istup na beogradskoj Happy TV u emisiji “Ćirilica“ ( koja se emituje na banjalučkoj ATV- Alternativnoj TV), uznemirio je sve Bošnjake BiH i regiona, a čuo se i mnogo dalje. Poziv sa džamija na molitvu, poznat kao ezan, Dodik podcjenjivački uvredljivo i vulgarno naziva “arlaukanjem“. Toliko šovinizma i primitivizma može sažeti u jednoj riječi samo onaj koji iz dna duše mrzi islam i muslimane i spreman je da ih smoždi. Pri tome navodi besmislice da su banjalučki građani ezanom istraumatizirani i da su zbog toga u Banja Luci pale cijene nekretninama. A oni ih svjesno drže niskim, da bi jeftinim otkupom imovine Bošnjačkih prognanika dodatno profitirali.
Dodik se čak hvališe činjenicom da oko banjalučke Ferhadije sada ne živi ni 2% Bošnjaka, već agresori i otimači, kojima je smetala Ferhadija i sada im smeta učenje ezana. Nije Dodik postavio pitanje sebi i drugima, jer svi znamo odgovor, gdje su sada ti Bošnjaci koji su imali svoje kuće i živjeli pored banjalučke Ferhadije i drugih banjalučkih džamija.
Nisu ovo njegovi ni prvi ni posljednji izlivi mržnje prema islamu i muslimanima. Već desetinu godina udara na BiH državu, Bošnjake i bosanski jezik. Jedan od takvih datira iz aprilu 2010-te, kada je zaprijetio zabranom izgradnje minareta, zabranom puštanja ezana sa džamija i zabranom nošenja zara muslimankama.
I ovaj put, kao više puta ranije, njegovo provokativno neprijateljsko istupanje naišlo je na opštu osudu, ali je izostao adekvatan odgovor BiH vlasti i pravosudnih organa, koji o Dodikovim kriminalnim djelima i neprijateljskom djelovanju protiv države BiH imaju debeli dosije, ali se niko od nadležnih nije do sada odlučio povesti protiv njega krivični postupak. I na ove Dodikove izjave diplomatski su reagovali Američka ambasada i međunarodni predstavnik, ali tek toliko da pokažu da nisu na istim relacijama. Vrijeđanje vjerskih osjećaja muslimana Dodiku je postala pasija i poslastica.
Dodikovo trabunjanje o muslimanima i ezanu od prije par dana nije spotani izliv već strateški dobro oblikovani i vremenski pažljivo tempirani udar, kao dio strategije koja ima za cilj na prostoru tzv. Rs istrijebiti sve što ima i primjesu muslimanske vjere, kulture i tradicije. Njemu i njemu sličnima je uvijek smetao ezan i vjerovao je da u Rs mogu zvoniti samo crkvena zvona. Kada su tokom agresije širom BiH rušili džamije i vjerske objekte ( uključujući i čuvenu banjalučku Ferhadiju), bili su skoro uvjereni da se ezan više nikad neće čuti na tim prostorima.
Milorad Dodik, Dragan Čović i mnogi uz njih i oko njih trebali su davno biti u zatvoru. Razloga, dokaza i argumenta za veleizdaju, kriminal i korupciju je previše, ali još uvijek ostaju prekriveni i zaštićeni od strane korumpiranog pravosuđa i moćnika.
S velikom zabrinutošću pitamo i pozivamo vlasti i Tužilaštvo BiH da odgovore, zašto do sada nema tužbe protiv Dodika, jer i ptice na grani znaju za njegovu antidržavnu aktivnost i kriminalne radnje?! Javnost treba da zna ko je i po kom osnovu zaustavio neke pokušaje da se Dodik zaustavi i sankcioniše.
O tužbi protiv Dodika, za njegovo neprijateljsko antidržavno djelovanje i veleizdaju, nebuloze i bljuvotine, deplasirano je i besmisleno govoriti, jer je iz svih dosadašnjih pokušaja da mu se stane u kraj, izlazio jači. Tužilaštvo BiH se radije bavi lakšim predmetima, koji ispunjavaju normu a ne zadaju glavobolju. Stiče se dojam, što se više o Dodiku govori, on se osjeća sve sigurnije na svom prijestolju i njegova pozicija je (makar prividno) sve jača. Sa pedigreom ruskog štićenika i saveznika, postao je dominantniji nad opozicijom Rs, zaštićeniji od institucija države BiH i skoro nedodirljiv za međunarodnog predstavnika u BiH i organe MZ. Kroz pajdaštvo sa Draganom Čovićem dodatno je ojačao i postao respektovan u EU i nedodiljiv za Sud i tužilaštvo, a naoružavanjem i pretvaranjem policije u vojsku postao je još jači i zaštićeniji. Sve to mu daje za pravo da bude drzak, beskrupulozan i još agresivniji. I pored toga, on je duboko svjestan da se njegova moć može u trenu rasprsnuti kao spunica. Zato je u očekivanju izbora povećao oprez, uspostavio donekle smokontrolu . Njegova retorika je sada osmišljenija i blaža i iskače iz ravnoteže samo kad osjeti veći strah od sutrašnjice, koja ga čeka.
U takvim okolnostima teško se može očekivati da će mu neko moći stati na put. Na državno tužilaštvo, MZ , Inzka da vrše svoju dužnost, za koju su debelo plaćeni i preduzmu mjere da se ovaj šovinista obuzda , čekalo se i čeka predugo. Svima njima ne bi smetalo čak ni to da taj mrzac Bosne i Bošnjaka, taj goropad, postane predsjednik i prvi čovjek države, koju desetinu godina blati, napada, pljuje, nipodaštava, svađa i dijeli njene narode. Nikom nije zasmetalo ni to što je temelje genocidne Rs, koja sve više postaje kost u grlu MZ, ojačao novom dozom mržnje, fašizma, antibošnjaštva. Od policije , u kojoj su čelni ljudi počinioci zločina nad Bošnjacima, izvršioci genocida, njihovi sinovi i unuci, stvorio je oružanu silu, koju ubrzano naoružava, a njegovi savjetnici i pomagači prijete Bošnjacima novim genocidom.
Cijelu jednu deceniju Dodik vuče za nos sviju, provocira, ali zadnjih godina postao je toliko opasan da se ima osjećaj da može potpaliti fitij rata kad god mu zagusti. Svi koji su trebali zaustaviti Dodika, umjesto da to učine, pomogli su mu da postane još bahatiji, silovniji, beskrupuloznijii, još veći silnik i nasilnik. Umjesto da ga sankcionišu, osude, zatvore, pokušali su da protiv njega pomognu opoziciju, gubeći iz vida da preko polovine te opozicije čine isti kao što je on, što naravno nije donijelo niti može donijeti rezultate.
Iz tužilašta, koje se do sada oglušilo o sve zahjtjeve da se procesiraju osumnjačeni visokopozicionirani lideri, ratni zločinci, gangsteri i kriminalci, sada nam se potura teza da nemaju dovoljno tužilaca. Godinama se govori o potrebi da se stane na glavu korupciji u organima vlasti, sudstvu, policiji, a korupcija se sve više širi, jača i zahvata sve veći broj institucija, lidera, funcionera. Dovoljo je potsjetiti na predmet Čović- za kojeg su (kako se tvrdi) sklonjeni dokazi, pa se Čović umjesto da sjedne na optuženičku klupu sprema da zajedno sa Dodikom zauzmu mjesto koje ih čeka u Predsjedništvu BiH.
I zato, kad već do sada nije podnijeta tužba protiv Dodika, Čovića, Ivanića.., da ne nabrajamo više, svrsishodnije je ne podnositi je. Treba je podnijeti protiv OHR, Inzka, Tužilaštva BiH i čelnih ljudi tih organa…Svi oni treba da se tuže jer su propuštajući da sankcionišu kriminal, antidržavnu aktivnost Dodika i drugih postali njihovi saučesnici i time odgovorni za stanje u BiH. To bi bio pravi put da se zaustavi ovo beznađe u BiH, da država počne disati punim plućima i krene u dobrom smjeru.
Ako se ništa ne preduzme, ne stane u kraj javašluku, Dodik će već u Novembru biti predsjedavajući Predsjedništva BiH. I Čović će zadržati svoju fotelju. I tada će moći kredibilno i samovoljno raditi šta hoće, samo ne dokle hoće.
U isto vrijeme dok se bori da dođe na vrh BiH države, Dodik otvoreno prijeti i poručuje da će Srbija i Rs jednoga dana, a to je po njemu uskoro, ako on bude predsjednik, biti jedna država. I ne mora to biti Velika Srbija, kakao reče, ali će biti jedna država. A na čijoj zemlji- naravno na našoj zajedničkoj, koju etnički očistoše, oteše, porobiše, bošnjačkom krvi zališe i nazvaše Srpskom. Ta zemlja nikad neće i ne može biti njegova Srbija?
Vjernici se u različitim religijama pozivaju na molitvu Bogu na različite načine. U ranijem vremenu Jevreji su pozivani trubom, kršćani crkvenim zvonom, a muslimani se okupljali na molitvu u određeno vrijeme, bez tonskog poziva. Ezan, kao poziv muslimana na molitvu, prvi put se oglasio u Medini jakim milozvučnim glasom oslobođenog crnog roba Bilal ibn Rebbaha, a po odabru Muhammed a.s. Imenovanje roba na mjesto prvog pozivača muslimana na namaz još onda je pokazalo da se sva ljudska bića u islamu tretiraju ravnopravno. Svi ljudi su po islamu jednaki – bogati ili siromašni, crni ili bijeli, visoki ili niski, a samo ih kao pojedince ističe pobožnost. Islam je bio najefikasnije sredstvo u borbi protiv ropstva. Na bezroj mjesta u Kur’anu se propisuje vjernicima oslobađenje robova kao dobro djelo ili kompenzacija za načinjene propuste u obavljanju vjerskih dužnosti.
Već stotinama godina ezan se uči na cijeloj zemljinoj kugli, u svim dijelovima svijeta. Uče ga mujezini sa džamijskog minareta pet puta na dan, za pet obaveznih dnevnih namaza: Sabah, Podne, Ikindiju, Akšam i Jaciju. Mujezin se pri učenju ezana okreće prema kibli (smjer prema Kabi u Mekki). U novije vrijeme, u nemogućnosti da se obezbjedi odgovarajuća osoba za mujezina, sa nekih džamija se preko ozvučenja emituje tonski snimak ezana. Prve riječi poziva na molitvu kod muslimana su „Allahu ekber!“, a znače Bog je najveći. U prevodu s arapskog tekst ezana glasi : “Allah je najveći ( ponavlja se 4 puta), Nema boga osim Allaha (2x), Muhammed je Božiji poslanik (2x), Dođite na spas (2x), Namaz je bolji od spavanja (2x), Allah je najveći! (2x), Nema boga osim Allaha(1x)”
Ezan ima važno nezamjenjivo mjesto u vjerskom, društvenom i kulturnom životu muslimana. Ljepota i snaga ezana je u njegovim riječima i načinu njihova izgovora. To je poziv za na molitvu i javno manifestiranje islama i islamskog učenja, koje nas posjeća, usmjerava , povezuje i snaži.
Ezan se uči i sluša s posebnim nadahnućem. On nas smiruje. I cvijet se otvara kada čuje ezan. Naročito je milozvučan u noći kada svi glasovi utihnu. Kraći ili duži tonski rasponi, ponavljanje i naglašavanje riječi sa oscilacijama u tonu uvode nas u melodičnost, iako se melodičnost ne naglašava. Vrlo često kada se uči ezan i oni koji nisu muslimani ako rade prestanu raditi ili ako su pokretu zastanu da čuju, jer ih to ispunjava zadovoljstvom. Učenjem ezana mujezin veliča Boga i govori lijepe riječi o njemu.
Iako je tokom agresije na BiH srušeno 614 džamija i 218 mesdžida i više drugih vjerskih objekta, većina porušenog je do danas obnovljeno. Ezan se u BiH ponovno čuje sa 1.912 džamija i 910 mesdžida. Čuje se se i čuće se i sa Ferhad-pašine džamije u Banja Luci, koja je izgrađena 1.579. godine, a srušena 7.5. 1993. godine, nakon 414 godina, da bi se mujezin ponovno oglasio ezanom nakon obnove završene 6.5.2016.g. Kratko po tom lakomisleno i u naivnom uvjerenju oglasio se banjalučki muftija Osman ef. Kozlić izjavom “kako ezan u Banja luci nikome ne smeta“. Da li tako misli čestiti muftija i sada nakon šovinističke fašističke Dodikove izjave kojom vrijeđa ne samo ezan i muslimane BiH, već u kontinuitetu udara na vjeru blizu 2 milijarde muslimana svijeta i njihovu tradiciju dugu preko 1.500 godina.
Poseban značaj i posebno obilježje za BiH i Sarajevo ima i ezan sa sarajevske Begove – Gazi Husrev-Begove džamije, koja postoji već 500 godina, a sagradio je 1530. godine Gazi Husrev- beg. To je prva je džamija u svijetu koja je dobila električno osvjetljenej 1898.g. Visoka je 45 m a do minareta vode 124 stepenice, uz koje se mujezin svaki dan treba popeti pet puta, ali to predstavlja posebnu čast. Tu dužnost vrše 4 mujezina. Jedan od njih je Hafiz ef. Šećerović, koji je dužnost mujezina obaljao punih 40 godina.
Stavljanjem u focus ezana i muslimana Vlast Rs pokušava i do sada uspjeva zasjeniti i prikriti sve korupcijske, antidržavne i kriminalne radnje , u koje je ta vlast uključena. O tome je upravo danas otvoreno i bez dlake na jeziku govorio Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić na konferenciji za štampu u Banja Luci. Ono što je Mektić iznio o vlastima Rs i glavnom vlastodršcu Predsjedniku Rs M. Dodiku u svakoj drugoj državi bio bi alarm za uzbunu i val hapšenja, a u uslovima BiH će kao i do sada svi slegnuti ramenima i okrenuti glavu. Iz njegovog uvodnog izlaganja i datih odgovora na pitanja novinara moglo se nedvosmisleno zaključiti da u Rs iza korupcije i kriminala u velikom dijelu stoji kriminalizirana vlast i kriminalizirani vrh MUP-a Rs . Govorio je Mektić i o pravosuđu i kriminalizaciji pravosuđa Rs, koje ne riješava ni jedan od kriminalnih predmeta u koje je uključen vrh vlasti, što vodi raspadu pravosudnog sistema. Potsjetio je Mektić i na brojna nerasvijetljena ubistva, uključujući i najaktuelniji slučaj Davida Dragičevića, govorio o Pavlović i Bobar banci, te o tome kako je Banja Luka puna droge. Šverc sa cigaretima, naftom, oružjem, drvima…koji je cvijetao u ratnim danima nedomjšten je švercom s drogom, u koji je (kako tvrdi Mektić) duboko upleten policijski vrh Rs. A bilo je, svakao, i riječi o imigrantskoj krizi i Dodikovim nastojanjima da se kriza zloupotrijebi za sijanje straha i iskoristi za održanje na vlasti.
I sve ovo ne smeta vlastima i organima BiH, ne smeta vlastima Rs i Miloradu Dodiku, već mu smetaju Bošnjački povratnici i ezan sa džamije Ferhadije. Upravo u tome je razlog što smo još uvijek daleko od promjena u vlasti Rs i procesiranja Milorada Dodika. Prije bi se reklo da smo bliže amnestiranju svake krivice i odgovornosti, jer je već u pripremi rezervna varijanta za njegovu amnestiju, ako dođe dan da sjedne na optuženičku klupu, da se proglasi neuračunljivim. Naravno, on je itekako uračunljiv za sve što je do sad radio i što sada čini. Možda jeste neuračunljiv kad treba odgovarati, ali nije kad treba rušiti mržnjom i hapati.
Ne bi iznenadilo da kaže da ga neuračunljivim čini ezan za banjalučke Ferhadija džamije.
Autor: Zijad Bećirević
