Pobjede izgledaju drukčije… Nekoliko dana pred izbore u tri njemačke savezne pokrajine, Angeli Merkel su bile preko potrebne dobre vijesti. Pošto izbjeglička kriza nije okončana, ona je morala da se pohvali bar nekim napretkom, pa sada ponudu Turske o preuzimanju ilegalnih izbjeglica prodaje kao „veliki uspjeh“. Jer „kvalitativni napredak“ nema tako bombast prizvuk u predzibornoj kampanji. Mada, poslije ovih posljednjih dvanaest sati pregovora u Briselu i nije moglo da se očekuje mnogo više. Turski prijedlog je bio brz hitac iz kuka – previše pitanja je ostalo otvoreno.
Merkelova više ništa ne može da uradi kako treba
I ovaj put su istočnoevropske zemlje počele raspravu jer smatraju da su ih Nijemci doveli u nezgodnu situaciju. Kancelarka je to demantovala, ali i pored toga neke vlade svuda vide njen uticaj i zato su se uzjogunile. Mađarska se ponovo buni zbog seobe Sirijaca u Evropu i Budimpešta ne odustaje od svoje borbe protiv „stranog“.
I zaista, turskom prijedlogu nedostaje datum početka preuzimanja svih novih izbjeglica koje su u Evropu stigle preko Grčke. Naravno da je nekim zemljama-članicama cijena zato bila previsoka. Još tri milijarde za sirijske izbjeglice koje žive u Turskoj? Ukidanje viza već za tri mjeseca? Ubrzanje pregovora o pristupu? – Svakom od tih prijedloga ima ponešto da se zamjeri. Pri tome se svi slažu da Evropu treba što prije hermetički zatvoriti kako ne bi dolazile nove izbjeglice. Ali, Austrija i balkanske zemlje smatraju da je zatvaranje granice sa Makedonijom oprobano sredstvo – ono funkcioniše i bez pravljenja daljih ustupaka Turskoj.
Kraj vrijednosti
Na samitu je izostala debata o tome kako se uopšte može trgovati sa Turskom kada se tamo provokativno ukida sloboda štampe. Zbog toga je zapravo trebalo odmah prekinuti pregovore… osim ako taj kriterijum nije na brzinu odstranjen iz kataloga temeljnih vrijednosti EU. A to ne bi bilo čudno, jer je EU veoma stalo do dila koji će joj skinuti s vrata nove izbjeglice. U svakom slučaju, kritika na račun Turske i njenih antidemokratskih poteza i povreda ljudskih prava bila je uzdržana kao nekada prema Kini. Vrijednosti su u EU bitne… još možda nedjeljom, kada se ne održava nikakav samit.
Isto tako brzo i temeljno je sahranjena i humanost. Ni riječi o tome šta će biti sa očajnim ljudima koji su ostali zaglavljeni u Idomeniju. Ni riječi o tome da je Turska vrlo ograničeno podobna kao sigurna treća zemlja; da ona nije pravna država, kao što je upravo ponovo i dokazala.
Hoće li Turska ubuduće i odbjegle Iračane samo gurati preko granice natrag u pravcu Mosula? Ili sve Avganistanske izbjeglice jednostavno transportnim avionima prebacivati za Kabul? Hoće li i Irance po kratkom postupku vraćati kući?
U Njemačkoj postoji pravo na proveru individualnih razloga za traženje azila, A EU se obavezala na poštovanje Ženevske konvencije. Sve to je postalo nevažno, jer je jedini cilj smanjivanje broja izbeglica na nulu. Približavamo se idealu desničarskih populista – tvrđavi Evropi. Nakon što je EU primila milion izbjeglica, uspjela je da u svađama dovede u pitanje sopstvenu budućnost, spremna je na sklapanje prljavih poslova sa Turskom i zatvara svoje granice. To je u svakom pogledu žalosna predstava.
