Sjeverna Korea možda i nije prosperitetna zemlja, ali ono čime je zaista bogata su minerali i sirovine.
Mnogi misle da bi, ako odustane od razvoja projektila i nuklearnog oružja, Sjeverna Korea u trenutku postala mala siromašna zemlja koja bi preživljavala sa šakom pirinča dnevno po stanovniku.
Međutim, čak i da dođe do dogovora i da Sjeverna Korea zaigra na tu kartu, pomoć koju bi dobila od drugih zemalja je ništa u poređenju sa vrijednošću njenih uglavnom netaknutih podzemnih resursa.
Zemlja ima ogromne rezerve minerala, uključujući gvožđe, zlato, cink, bakar, molibden, grafit, ukupno 200 vrsta minerala. Tu je i velika količina rijetkih metala potrebnih za proizvodnju pametnih telefona i druge visoko tehnološke opreme i proizvoda.
Procjene vrijednosti mineralnih resursa u zemlji variraju, prije svega zbog tajnosti podataka i zabranjenom pristupu tim dokumentima.
Međutim, procjene jedne rudarske firme iz Južne Koreje govore o resursima vrijednim 6.000 milijardi dolara, dok drugi istraživači instituta Južne Koreje navode da je vrijednost oko 10.000 milijardi dolara.
Sjeverna Korea daje prioritet razvoju rudarskog sektora još od 1970. Proizvodnja je rasla do 1990. godina, iako je na vrhuncu bila 1985. godine, a onda je počela da pada.
Godine 2012. je bilo oko 700 rudnika u zemlji. Mnogi su radili loše i bili su u lošem stanju. Zemlja nema dovoljno nove opreme, iskustva, pa čak ni osnovne infrastrukture da bi iskoristila bogatstvo koje se krije ispod zemlje.
Uprkos svemu, ljudi u Sjevernoj Koreji su toliko sposobni da im podzemni resursi čine oko 14 posto privrede.
Kina je glavni potrošač rudarskog sektora. U septembru prošle godine je državni južnokorejski Institut za razvoj Koreje, rekao da je trgovina mineralima između Sjeverne Koreje i Kine i dalje “zlatna krava” za Pjongjang, uprkos sankcijama UN i da je iznosila 54 posto ukupne trgovinske razmjene Sjeverne Koreje sa Kinom.
U prvom polugodištu 2016. i tokom 2015. godine je Kina iz Sjeverne Koreje uvezla rude gvožđa u vrijednosti od 73 miliona dolara, a samo u prvom tromjesečju ove godine je Peking od Pjongjanga kupio cinka za 680.000 dolara.
Sjeverna Koreja je posebno aktivna u rudarstvu u posljednjih nekoliko godina. 2015. godine je Kina uvezla uglja u vrijednosti od oko milijardu dolara.
Ugalj je posebno atraktivan, jer može da se vadi pomoću relativno jednostavne opreme. Velike naslage resursa se nalaze u neposrednoj blizini velikih luka i na granici sa Kinom, što smanjuje probleme zbog loše saobraćajne infrastrukture u zemlji.
Već dugi niz godina kineski potrošači kupuju ugalj iz Sjeverne Koreje po mnogo nižoj cijeni od tržišne.
U ljeto prošle godine je izvoz uglja u Kinu iznosio oko 40 posto ukupnog sjevernokorejskog izvoza.
Inače, 2016. je UN usvojila rezoluciju o smanjenju izvoza uglja i nikla iz Sjeverne Koreje i potpunu zabranu izvoza bakra, cinka i srebra. Nakon toga je uslijedila odluka u martu 2016. o zabrani izvoza zlata, titanijuma i drugih rijetkih metala.
Rezolucija je ciljala rudarski sektor samo da bi što više oslabila vladu Kim Jong-una. Neposredno prije nego što je usvojen, izvještaj o rudarskoj industriji u zemlji Američkog geološkog zavoda za 2014. ističe da rudarstvo u Sjevernoj Koreji nije predmet međunarodnih ekonomskih sankcija i zato je unosan izvor ulaganja i trgovanja kojeg zemlja ima na raspolaganju. Dakle, to su pokušali da promijene.
Naravno, Sjeverna Koreja je u stanju da pametno izbjegne takve sankcije, posebno u izvozu. Povremeno se ove tajne aktivnosti otkrivaju tokom slučajnih pregleda brodova. Tako su prošle godine egipatske vlasti identifikovale brod sa 2.300 tona rude gvožđa, koji je iz Sjeverne Koreje plovio prema Sueckom kanalu.
Međutim, ispod rude je bilo skriveno 30.000 prenosnih protivtenkovskih projektila.
Ranije ove godine je grupa stručnjaka UN zaključila da Sjeverna Korea, uprkos sankcijama, i dalje izvozi minerale. Utvrdili su i da Sjeverna Korea koristi zlato, kojim je potpuno zaobišla finansijski sektor i gotovinu. U stvari, to je stara taktika kojom je Iran zaobilazio nametnute sankcije godinama, kada je preko posrednika u islamskom svijetu trgovao koristeći se zlatom, čime je vrlo lako zaobilazio sankcije.
Kina je oduševljena mogućnošću što ima pristup rijetkim mineralima u Sjevernoj Koreji. Pjongjang to vrlo dobro zna i u martu je kaznio Peking obustavom izvoza metala u Kinu, jer su Kinezi ograničili uvoz sjevernokorejskog uglja.
U međuvremenu, Rusija na granici sa Sjevernom Korejom od 2014. razvija planove za remont pruga u Sjevernoj Koreji. Naravno, u zamjenu za pristup mineralnim resursima u zemlji. Ovaj plan je suspendovan, ali je opšte raspoloženje da se posao završi još uvijek više nego prisutno.
Čak i Južna Korea ima planove za pristup mineralnim resursima “sjevernog režima”. Seul razmatra načine kako da plati troškove ujedinjenja, kada se konačno dogodi.
Očekuje se da će proces trajati decenijama, a da će troškovi iznositi stotine milijardi ili čak triliona dolara, a Njemačka zna nešto o tome. Popravak oronule infrastrukture Sjeverne Koreje, uključujući stare željezničke pruge, bit će dio ogromnog troška.
Video:
