Kineska studija bila je prva velika studija koja je istražila konkretan raspon prehrambenih iskustava i njihovih posljedica po zdravlje. U skoro svim drugim studijama, koje su mahom sa Zapada, uspoređuju se ishrane bogate životinjskim namirnicama s ishranama koje su vrlo bogate biljnim namirnicama
Dr. T. Colin Campbell, profesor emeritus prehrambene biohemije na Sveučilištu Cornell, voditelj je Kinske studije, jedne od najopsežnijih studija ljudske ishrane svih vremena, i autor istoimene knjige. Čitava duga i plodna njegova karijera bila je povezana sa istraživanjem kancerogenih spojeva i bjelančevina. Radeći na MIT-u pomogao je u otkriću dioksina, jedne od najotrovnijih poznatih hemikalija. Kasnije je koordinirao tehničku pomoć za nacionalni projekt poboljšanja ishrane filipinske djece, među kojom je bio neuobičajeno raširen rak jetre. Program je uglavnom bio koncentrisan na povećanje količine bjelančevina u ishrani, posebno bjelančevina životinjskog porijekla koje se smatraju kvalitetnijima. U tom projektu dr. Campbell saznao je nešto što je bilo potpuno suprotno svim očekivanjima i što će oblikovati nastavak njegove karijere – upravo djeca iz najimućnijih porodica, koja su imala ishranu najbogatiju bjelančevinama, imala su i najviši rizik od dobivanja raka jetre!
Atlas raka
Prema riječima dr. Campbella “Bjelančevine iz ishrane pokazale su se toliko moćnima u svom djelovanju da smo mogli pokrenuti i zaustaviti rast raka samo mijenjanjem konzumirane količine”. Neočekivano je bilo i to što su takav utjecaj pokazivale samo bjelančevine životinjskog porijekla, uključujući i kazein, koji čini 87% bjelančevina kravljeg mlijeka. Njegovo istraživanje nije stalo na eksperimentalnim studijima na životinjama, i 1983. godine započet je Kineski projekt, poznat i kao Kineska studija, koji traje još i danas. Ta je studija jasno pokazala da su ljudi koji su jeli najviše hrane životinjskog porijekla imali najviše stope raka i hroničnih bolesti, te da je čak i relativno malen unos hrane životinjskog porijekla bio povezan sa štetnim učincima. Ljudi koji su jeli najviše hrane biljnog porijekla bili su najzdraviji i nisu bili skloni hroničnim bolestima.
Za ovu studiju posmatrali smo postoje li obrasci povezanosti različitih obilježja vezanih uz ishranu i način života u praćenju 65 okruga, 130 sela i 6.500 odraslih osoba i njihovih porodica. Početkom 1970-tih kineski premijer Chou pokrenuo je nacionalno istraživanje radi prikupljanja informacija o raku. Iz toga je nastao monumentalni pregled smrtnosti od 12 različitih vrsta raka u preko 2.400 kineskih okruga i među 880 miliona njihovih građana. To istraživanje bilo je izvanredno po mnogo čemu. Uključivalo je 650.000 radnika i bilo je najambiciozniji biomedicinski istraživački projekt ikada pokrenut. Konačan rezultat istraživanja bio je Atlas raka koji je prikazivao gdje su određeni tipovi raka česti, a gdje ih gotovo nema.
Zahvaljujući Atlasu raka imali smo pristup stopama smrtnosti za pedesetak različitih bolesti, uključujući pojedine vrste raka te srčane i infektivne bolesti. Otišli smo u 65 okruga širom Kine i podijelili anketne listiće te napravili krvne testove 6.500 odraslih ljudi. Uzeli smo uzorke urina, direktno mjerili sve što su porodice jele tokom trodnevnog razdoblja i analizirali uzorke hrane s tržnica diljem zemlje. Ti okruzi bili su smješteni u ruralnim do polururalnim dijelovima Kine zato što smo željeli proučiti ljude koji su uglavnom živjeli i jeli hranu na istom području veći dio svog života. Kada smo završili imali smo više od 8.000 statističkih značajnih veza između načina života, ishrane i varijabli bolesti.
Biljna ishrana
Govoreći o tipičnoj ishrani Kineza dr. Campbell objašnjava da se u njegovoj zemlji konzumira znatno više ukupnih kalorija, manje masti, manje bjelančevina, daleko manje hrane životinjskog porijekla, više vlakana i daleko više željeza.
U ruralnoj Kini samo 9 – 10 % ukupnih kalorija potječe od bjelančevina i svega 10 % bjelančevina dolazi od hrane životinjskog porijekla. Nasuprot tome, u Americi 15 – 16 % ukupnih kalorija dobivamo od bjelančevina, od čega 80% ili više potječe od hrane životinjskog porijekla. Obrazac prehrane u Kini daleko je drugačiji od onoga u Sjedinjenim Državama, ali unutar Kine još uvijek postoji mnogo varijacija. Takav raspon vrijednosti od velike je važnosti kada istražujemo veze između ishrane i zdravlja. Srećom, u Kineskoj studiji je postojala izuzetna varijacija u stopama bolesti i više nego odgovarajuća varijacija kliničkih rezultata i unosa hrane. Naprimjer, raspon prosjećnog holesterola u krvi, po okruzima bio je skoro dva puta, raspon beta karotena u krvi bio je devet puta, unos masti oko šest puta itd.
Postoje li biljne namirnice koje mogu imati negativan utjecaj na zdravlje? Poput soje ili žitarica, naprimjer?
– Mnoge mogu imati štetan utjecaj ako se konzumiraju u prevelikim količinama ili kao jedina hrana. Kao argument protiv ishrane biljnim namirnicama spominje se da su se ljudi u zemljama u razvoju, koji konzumiraju malo ili nimalo namirnica životinjskog porijekla, konzistentno tjelesno sitniji od ljudi sa Zapada. To je zato što ishrana na biljnoj bazi u siromašnim krajevima svijeta obično nije dovoljno raznovrsna, nije odgovarajuće kvantitete i kvalitete, a povezana je i sa lošim uvjetima javnog zdravstva u kojima su česte bolesti dječije dobi.
Jesu li svi mliječni proizvodi štetni za ljudsko zdravlje. Šta je sa sirutkom ili bjelančevinama sirutke koje su popularan dodatak ishrani među sportistima?
– Svi mliječni proizvodi nepoželjni su u ishrani. Sportisti koji konzumiraju mnogo tih bjelančevina, poput profesionalnih igrača američkog nogometa u SAD-u, umiru u prosječnoj dobi od oko 56 godina od bolesti uzrokovanih visokim unosom bjelančevina! S druge strane, neki sportisti svjetske klase, poput ironmana Davea Scotta, trkača Carla Lewisa i drugih otkrili su da im konzumiranje biljne ishrane siromašne mastima daje značajnu prednost u rezultatima.
Vaš rad izazvao je kontraverzije u akademskim krugovima. Kako je moguće da je veza između životinjskih namirnica i bolesti dosad ostala neprepoznata u naučnim istraživanjima?
– Moj rad ne uzrokuje toliko kontraverzija u akademskim krugovima, barem ne među onim istraživačima koji su kvalificirani da govore. Jedan nedavno napravljen pogled odnosa povrća i raka, naprimjer, pokazao je da je od 144 statistički značajne studije u kojima su uspoređene te varijable baš svaka studija pokazala da je veći unos povrća povezan sa manje raka!
Smatrate li da su neke kampanje protiv ove studije bile organizirane i ko bi mogao iza toga stajati?
– Kampanja blaćenja AICR-a bila je vrlo raširena. Prehrambena, farmaceutska i medicinska industrija paralelno su ili preko Američkog društva za rak i Nacionalnog mljekarskog vijeća pokazivale svoje pravo lice. Američko društvo za rak bilo je posebno energično u širenju kleveta. U njihovim očima AICR je bio dvostruka prijetnja jer mogao se natjecati za ista sredstva i pokušavao je pomaknuti raspravu o raku prema prehrani. Američko društvo za rak tada još nije priznavalo da su ishrana i hranjive tvari povezane s rakom. Prevencija raka pomoću jeftine, niskoprofitne biljne hrane nije bila poželjna za prehrambenu i farmaceutsku – medicinsku industriju.
“Čarobna” namirnica
Na pitanje: postoji li neka “čarobna” namirnica ili hranjiva tvar, koja nije prisutna u Zapadnoj ishrani, a mogla bi biti odogovorna za zdravlje i dugovječnost dijela stanovništva u ruralnoj Kini, dr. Campbell odgovara negativno i nastavlja:
Dokazi koje su prikupili istraživači iz cijelog svijeta pokazuju da je ishrana koja je dobra za prevenciju raka ujedno dobra i za prevenciju srčanih oboljanja, Alzheimerove bolesti, multipleskleroze, osteoproze i drugih bolesti. Sve te i druge bolesti potječu od istog utjecaja: nezdrave ishrane i načina života u kojima prevladava višak faktora koji potiču bolest te nedostatak faktora koji potiču zdravlje. I obrnuto, postoji način ishrane koji djeluje protiv svih tih bolesti, a to je ishrana cjelovitim biljnim namirnicama. Nakon cjeloživotnog istraživanja shvatio sam koliko je štetno vaditi detalje iz konteksta i zatim iznositi tvrdnje o ishrani i zdravlju. Industrija izvanredno iskorištava te detalje, što vodi do zbunjivanja javnosti. Čini se da se svake godine neki novi proizvod propagira kao ključ dobrog zdravlja. Situacija je toliko loša da na odjelima trgovine mješovite robe sa “zdravim” proizvodima često ima više dodataka ishrani i posebnih pripravaka od naizgled čarobnih sastojaka nego prave hrane.
Zablude s kalorijama
Maslinovo ili laneno ulje su nešto zdravija u poređenju s drugim uljima. Sva su ulja nezdrava ukoliko se konzumiraju u količinama većim od ukupne preporučljive količine za ulja/masti. U ruralnoj Kini unos masti u vrijeme istraživanja bio je vrlo različit od onoga u SAD-u, masti su predstavljale samo 14,5% kalorijskog unosa u Kini u poređenju s oko 36% u SAD-u.
Kod tog vrlo niskog raspona masti u kineskoj prehrani, od 6% do 24%, u početku sam mislio da nivo masti neće biti povezan s bolestima poput srčanih bolesti ili raznih oblika raka, kao što je slučaj na Zapadu. U SAD-u neki stručnjaci ishranu s 30% masti zovu “niskomasnom”. Smatralo se da je ishrana koja sadrži 25 – 30 % masti dovoljno nemasna za postizanje maksimalne koristi po zdravlje i da daljnje snižavanje ne pruža dodatnu korist po zdravlje. Ali doživjeli smo iznenađenje. Rezultati iz ruralne Kine pokazali su da je smanjenje masti u ishrani s 24% na 6% povezano s nižim rizikom od raka dojke. Međutim, manje masti u ishrani u ruralnoj Kini značilo je također i manju konzumaciju namirnica životinjskog porijekla jer, uz nekoliko iznimki, namirnice životinjskog porijekla sadrže znatno više masti od namirnica biljnog porijekla.
