Zašto je moralo da dođe do masovnog umiranja u Sredozemnom moru da bi Evropska unija počela da dela? – glasilo je pitanje jednog novinara upućeno opunomoćenici EU za spoljne poslove Federiki Mogerini. „Svi dijelimo osjećaj frustracije“, odgovorila je ona, „prečesto smo govorili da ovako nešto ne smije da se ponovi. Moramo stupiti pred javnost Evrope i odvažno odgovoriti na tragedije“. Mogerinijeva je dodala da ne treba slijediti zahtjeve populista koji žele da vrate izbjeglice tamo odakle su došle: „Njihovo slanje natrag bi isto tako bilo ubijanje, samo na drugi način“. No, ona se požalila i da je EU velika i komplikovana mašinerija, a „tako velikim aparatima je potrebno vrijeme dok se ne pokrenu.“
Dosta sa međusobnim optužbama
Politički i moralni pritisak se od vikenda toliko povećao – kako to u Luksemburgu otvoreno priznaju – da se Evropa naposlijetku ipak pokrenula. Komisija EU je donijela plan od deset tačaka sa kojim se složila većina ministara spoljnih i unutrašnjih poslova ove organizacije, kako je prenio nadležni komesar za izbjeglice Dimitri Avramopulos: „Prestanimo da upiremo prstom jedni u druge i da se međusobno optužujemo“, rekao je. A onda je napomenuo i da je kriza sa izbjeglicama i ranije bila važna tema za Evropsku komisiju, te da ona već sredinom maja namjerava da iznese prijedloge promjena u politici prema imigrantima – deset tačaka iz Luksemburga su samo izvod iz tog „paketa“.
Fronteks mora da postane spasilačka misija
Mjere koje će biti odmah sprovedene izgledaju ovako: misija Fronteksa Triton bi trebalo da dobije više brodova, više novca i novi mandat. To je praktično pretvaranje Tritona u misiju za spasavanje izbjeglica koja će uskoro početi da patrolira pred obalama Libije. Njemački ministar unutrašnjih poslova Tomas de Mezijer rekao je da će finansiranje misije biti udvostručeno, kao i da novac trenutno ne igra ulogu. Nešto teže će biti sprovođenje jedne druge namjere: „Moramo uništiti brodove trgovaca ljudima“, rekao je ministar. Za to je potrebna vojska, a EU bi mogla da od ‘Atalante’, uspješne misije za borbu protiv gusara pred obalama Somalije, nauči kako se to radi.
Italija je najavila da bi na trgovce ljudima u Libiji mogla da udari i vojskom. Jer, apeli da se Libija stabilizuje neće imati efekta dokle god se tamo ne formira vlada nacionalnog jedinstva. Suzbijanje zla u korijenu, zaustavljanje izbjegličkog talasa tamo gdje on počinje da se formira, to traže svi ministri spoljnih i unutrašnjih poslova EU. Ali, oni znaju da je to trenutno nemoguće. Oni ne mogu da utiču na događaje u Libiji gdje vladaju nasilje i haos.
Registrovanje svake izbjeglice
Planovi postaju konkretniji kada je riječ o pomoći zemljama juga Evrope u koje stižu izbjeglice. „Ti ljudi moraju biti pristojno primljeni“, rekao je De Mezijer. On je naglasio i da je neophodno da se sve pridošlice registruju. A komesar EU Avramopulos će se pobrinuti i za to da se od svake izbjeglice uzme i otisak prsta. Oni kojima ne bude omogućeno da ostanu trebalo bi da budu vraćani u svoje otadžbine, za šta bi, ako bude trebalo, mogli da dobiju i nešto novca. Avramopulos, osim toga, obećava da će obrada zahtjeva za azilom ubuduće trajati manje od dva mjeseca. To je hrabro postavljen cilj, jer je ona do sada umjela da potraje i više godina. Ko će i gdje da obrađuje te zahtjeve i po kojim kriterijumima da odlučuje – to je na nivou EU bio nerješiv problem.
Napredak bi trebalo najprije da se vidi u slučaju ratnih izbjeglica koje prema međunarodnom pravu moraju da dobiju zaštitu. U jednom pilot-projektu, prvih 5.000 takvih izbjeglica bi trebalo da se po određenom ključu raspodijeli po zemljama EU. Što se tiče pitanja: kuda – generalno – sa izbjeglicama poslije spasavanja – još nije nađen odgovor kojim bi svi bili zadovoljni. Tom temom će se baviti i šefovi vlada EU na kriznom samitu – jedino oni mogu da ukinu princip poznat kao „Dablin 2“ – da svaka izbjeglica mora ostati u prvoj zemlji EU u koju je ušla. Taj princip već godinama ne funkcioniše i potrebno ga je reformisati.
