Pjevačica Esma Redžepova je svojevremeno, za života, važila za kraljicu romske muzike, ali je bila i poznata kao veliki humanitarac i možda i najveći kojeg je balkanska estrada poznavala i imala. Za nju se zna da je usvojila čak 47 dječaka, svojih sinova i samo jednu djevojčicu i to tokom svoje karijere koja je trajala 50 godina.
Nekoliko godina prije svoje smrti, kako Eleonora kaže, Esma je razgovarala sa njom i rekla joj kako joj je drago da se njih dvije dobro slažu, baš kao majka i kćerka te da je malo i kasno shvatila da treba imati kćerku kraj sebe i da joj je drago da se nije prevarila u Eleonori i da je postala sve ono što je i ona priželjkivala za nju.
Eleonora je nakon Esmine smrti studirala na ESRA Univerzitetu u Skoplju, a uskoro bi trebala da diplomira solo pjevanje, a za vrijeme studija je i tri godine bila djelom Esma’s benda.
Novinarima je i opisla posljednje dane koje je provela sa svojom majkom Esmom, pa je priznala da joj je bilo veoma teško otići, jer je morala da nastavi sa školovanjem, a majka Esma joj je tada imala velikih problema sa dijabetesom, a posljednje dvije sedmice života je bila u bolnici na aparatima, mada su se svi nadali da će se na kraju izvući to se ipak nije dogodilo, pa tako kada je jednom pala u komu, više se nije probudila iz nje.
Žao joj je što nije uspjela još koji puta da porazgovara sa svojom majkom, koja joj nije bila biološka majka, ali ona ju je uvijek gledala kao jedinu majku koju ima i voljela je na taj način.
Eleonora priznaje da je sa Esminom smrću mnogo toga izgubila, ali da ju je Esma naučila važnim stvarima, kao što je pjevanje, kako se boriti u životu i pokazala je koje ljudske vrijednosti treba gajiti i poštovati.
