U vrijeme kada su se sreli, 1982. godine, Pablo Eskobar bio je mladi kongresmen s velikim političkim ambicijama i sedmi najbogatiji čovjek na svijetu, iako je porijeklo njegove imovine bila velika misterija, a Virhinija Valjeho bila je prelijepa televizijska novinarka koju je znala čitava južna Amerika.
Vrlo brzo nakon što su se upoznali, među njima je planula ljubav, ali kako je Pablo stalno bio na meti policije i neprijatelja, njihova veza morala je biti veoma diskretna. Ipak, ljubav nisu mogli sakriti, a ta afera Virhiniji je uništila karijeru i umalo je koštala života.
– S Pablom sam izgubila razum, on je za mnom izgubio glavu, a sve što je ostalo su čovjek koga progoni pravosuđe i žena koju progone mediji. Čovjek i žena koji poznaju jedno drugo i koji brinu jedno o drugom, uprkos boli koju su izazvali njegovo odsustvo, zločini i grijesi – napisala je Virhinija u knjizi “Loving Pablo, Hating Escobar”, u kojoj je detaljno opisala njihovu vezu.
Tokom godina koje su proveli zajedno, Virhinija je bila svjedok brojnim krvoprolićima i korupciji koji su bili sastavni dio Eskobarovog života. Posmatrala je njegov put od ambicioznog političara koga su siromašni obožavali, do očajnog paranoičnog bjegunca koji je postao najtraženiji čovjek na svijetu.
Eskobar je za Kolumbijce bio Robin Hud modernog doba, jer je hiljadama ljudi omogućio da rade, a siromašnima je gradio kuće, puteve i stadione.
Ipak, s druge strane, bio je odgovoran za smrt desetine policijskih službenika, sudija, novinara, trojice predsjedničkih kandidata, političara i nedužnih civila koji su se našli na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme.
U trenutku kad su se upoznali, Virhinija je bila “tehnički” u braku, jer njen je suprug bio kokainski zavisnik, koji joj nije htio dati razvod. Međutim, Pablo je riješio taj problem za dva dana i ubrzo je bila razvedena. Kako je bila poznato TV lice, navikla je na poznanstva s elitom i udvaranja privlačnih muškaraca, ali Eskobar ju je potpuno očarao.
Kako je sama navela, s Eskobarom se susrela oko 220 puta, od kojih je tokom nekih 80 susreta Pablo bio okružen vojskom prijatelja, sljedbenika, zaposlenh ili tjelohranitelja.
Sve to vrijeme Eskobar je bio u braku s Viktorijom, s kojom je imao dvoje djece, Manuelu i Huana. Ipak, njegov odnos s Virhinijom bio je drugačiji, pa je bila upućena u detalje njegovih poslova, a poznavala je i ljude s kojima je radio, ali to povjerenje imalo je svoju cijenu. Virhinija je znala stvari zbog kojih je bila u opasnosti od Eskobarovih neprijatelja.
– Naučit ću te kako da se ubiješ tako da odmah umreš. Ako te uhvate, mučit će te i na kraju će te svejedno ubiti – upozorio ju je Eskobar.
Virhinija je njihov odnos opisala kao odnos dvoje zaljubljenih ljudi pred kojima je bila budućnost s pregršt mogućnosti sve dok Eskobar nije naručio ubistvo Rodriga Lare, kolumbijskog ministra pravosuđa.
Njegova smrt šokirala je naciju, a država je donijela odluku o izručenju, prema kojoj će Eskobara izručiti Sjedinjenim Državama ako ga uhvate živog.
Virhinija je sve češće počela primati prijeteće telefonske pozive, a mediji su sve više i više pisali o njenom odnosu s kraljem kokaina. Zbog takvih okolnosti, ostala je bez posla.
Zbog intenzivnog pritiska vlasti, Eskobar je postao sve brutalniji, pa se i Virhinijin odnos prema njemu se promijenio.
Odlučila je da ga napusti krajem 1985. godine, kada je gerila M19, koju je finansirao Eskobar, zauzela kolumbijsku Palatu pravde i zarobila 25 sudija i stotinjak civila kao taoce.
Intervenirala je kolumbijska vojska, a talačka kriza završila se tako što je ubijeno četrdesetak pobunjenika, brojni civili su poginuli ili nestali, a ubijeno je 11 od 25 sudija vrhovnog suda. Uništeno je 6.000 kriminalnih spisa, a među uništenima je bio i onaj protiv Eskobara.
– Pitala sam se da li je čovjek za koga sam mislila da je najhrabriji na svijetu postao najveća kukavica među svim tim čudovištima. Promijenila sam broj telefona i obuzeta strahom, donijela sam odluku da Eskobara neću vidjeti više nikad u životu. Preko noći sam ga prestala voljeti – napisala je.
Ipak, sreli su se još jednom, 1987. godine.
– Stajali smo nekoliko metara od ulaza u hotel i pozdravili se. Oboje smo znali da je to posljednji put da ga vidim živog – napisala je, detaljno opisujući posljednji susret kao vrlo intenzivno i emotivno iskustvo.
Virhinija istče da su se još nekoliko puta čuli telefonom, ali je zbog njegove ogorčenosti, ali i svega što je znala o njemu, živjela u strahu sve do 1993. godine, kada je Eskobar ubijen.