Internet je često oružje prokletog šejtana za odvraćanje mu’mina od pokornosti Allahu kroz gubljenje vremena i prelazak preko Allahovih granica ali u isto vrijeme, ukoliko se na ispravan način odnosimo prema njemu, to može da bude velika blagodat i olakšan put u širenju i potpomaganju Allahove vjere te širenju ljubavi u ime Allaha Uzvišenog uprkos daljini koja nas razdvaja.
Ovim tekstom ću inš’Allah opisati tužnu priču sa sretnim završetkom koja je nastala upravo putem internet komunikacije. Naš brat i sestra po najčvršćoj vezi zaslužuju da njihova hrabrost i istinski oslonac u Allaha bude zabilježen i prenesen za pouku drugima.
Nakon priče o našoj sestri Almi, njenom saburu tokom trudnoće koja je naslućivala tužan završetak te njenog primjerenog prihvatanja Allahove dž.š odredbe, javila mi se naša sestra Kija Kantarević koja je kazala kako je i ona u fazi rizične trudnoće i kako joj doktori uporno predlažu abortus zbog njenog lošeg zdravstvenig stanja i činjenice da beba zaostaje u razvoju te je vrlo vjerovatno da neće živjeti.
Napisala je sestra u prvoj poruci:
“Selam alejkum sestro Nađija. Evo sad sam pročitala priču o sestri Almi, i ja sam isto u 5. mjesecu trudnoće i idem na pregled 13. februara. Meni su isto rekli da ima mogućonsti da sa bebom nesto nije uredu, ali ja se od prvog dana uzdam u Allaha i Njegovu milost, ali prolazim kroz jako težak period gdje sam psihički jako skraha i ovo što sam sada pročitala tako mi Allaha došlo mi je kao jedno veliko olakšenje, jer sam se pitala ‘šta ako kažu da nešto nije uredu, šta da radim’, ali ovaj tekst mi je odgovorio na mnoga pitanja.
Taako mi Allaha, kad osjećam bebu kako se mrda u mome stomaku, obuzme me neka čudna sreća a ujedno i briga šta će biti….. Sestro zamolila bih te u ime Allaha da doviš za mene pa inšhAllah javit ću ti za rezultate poslije februara 13. inšAllah.
Dat će Allah da sve bude u redu.
Molim Allaha da ni jedna sestra ne prolazi kroz ovako iskušenje kroz koje ja prolazim.
Amin!“
Odmah sam joj odgovorila pozivajući je na sabur i čvrst oslonac u Allaha. Nastavile smo da se dopisujemo iznoseći osjećanja i najdublje emocije povezujući naša srca neraskidivom vezom ljubavi u ime Allaha.
Svaka njena kontrola je bila popraćena mojim dovama i suzama i nestrpljivo sam čekala njenu poruku a ona bi mi pisala odmah po saznanju svake nove informacije. Bila je svakim danom sve jača a njene poruke su sve više odavale snagu i čvrst oslonac u Allaha koji je iz dana u dan rastao.
Mislim da je za našu sestru mjesec februar bio blagoslovljen dar od Gospodara svih svjetova jer joj je u tom mjesecu podario najljepši poklon a to je istinski sabur sa zadovoljstvom svakom Allahovom odredbom.
18. februara mi je napisala sljedeću poruku koja mi se duboko urezala u pamćenje:
“Seko moja draga! Evo sad sam donijela odluku! Ja cu ovo zadrzati djete inshAllah! Seko, Allah je Taj koji odredzuje! Seko draga, ja moram biti jaka. Ne smijem pasti na ovom iskusenju, sejtan, lanetulahi alejh, sapce svasta ‘kako ces poslije ako se djete rodi nepokreto, bolesno, sta ce narod reci, kako cu izdrzati, kako ovo, ono’, ali ja sam muminka INSHALLAH, izdrzacu u ime Allaha. Allah je milostiv! Ovaj zivot je prolazan i ako se moradnem brinuti o djetetu koje ima posebne potrebe nece biti dugo, prolazno je, ahiret je vjecan.
Seko moja draga, halali sto ti ovako pisem, ali ja nemam druge podrske osim Allaha, tebe, moga muza. Zivim u Americi i znas kako je ovamo; nemam puno sestra sa kojim bih se druzila, ali ovako kad tebi napisem poruku bude mi lakse inshAllah. cim dodzem u bosnu zelim se upoznati i vidjeti sa tobom. Ja zelim biti ona muminka sa kojom ce Allah biti ponosan, a i moj muz i moja djeca, koji ce se ponositi na Sudnjem danu sa svojom majkom i stati uz mene uzvisene glave i ponosno, a ne ona majka kojoj ce se djeca vjesati od vrat.
Seko draga moja, volim te u ime Allaha i napisi mi kadkad nesto lijepo jer me to jaca i daje mi snage da budem jaca.
Allah te nagradio seko ZA TVOJ TRUD I VRIJEME KOJE MI POSVECUJES.
AMIN.”
Trudila sam se da joj pomognem, da je ohrabrim u ime Allaha da vidi da nije sama u svom iskušenju već da smo mi muslimani zaista kao jedno tijelo i jedna građevina riječima i djelima. Svim srcem sam je zavoljela u ime Allaha kao da se poznajemo čitav život. Počela sam da predosjećam sadržaje poruka koje će doći, da je sanjam i osjećam njenu uznemirenost i spokoj….
Dok je strahovala zbog činjenice da prima inzuline i da ima Dijabetes te su doktori bili uporni u nagovaranju da prekine trudnoću, napisala sam joj sljedeću poruku:
“Selam alejkum voljena moja sestro, veoma me raduje da si mi tako jaka mila. Ja sam malo ispitivala o toj bolesti i mogu jedino da ti kažem da niko ne zna sem Allaha dok se to dijete ne rodi kolika će biti deformacija, postoje blaži oblici deformacije, koji se odmah nakon rođenja rješavaju operacijom i uz manje fizikalne vježbe, sve se dobro završi, drugima bude samo mala izbočina koja se lako ukloni…
Mila moja, bez obzira kako bilo, ako se to dijete rodi sa deformacijama koje će biti vidljive dobro je da tako jaka muslimanska porodica bude primjer sabura drugima a takva djeca da budu pouka onima koji su Allahu nazahvalni. Allah će dat ono što je hajr, On daje život i smrt pa ako ne bude hajr za vas da ta beba živi, onda će joj On Milositivi oduzet život a ne mi… Habibeti moja, izdrži, Allah te pomogao i nimalo ne sumnjaj da će On dat ono što je najveći hajr za tebe i tvoju porodicu. Neće te Milostivi opteretit preko tvojih mogućnosti jer On nije zalim. Tvoje zdravlje insa-Allah neće biti ugroženo, a ako bude život u pitanju, tada ni doktori, a ni ti nećeš dozvolit nasilje sama prema sebi, a što je najvažnije nećeš se pitat čitavog života da li si ispravno postupila. Allah će te pomoć voljena. Uživaj u svakom novom danu svoje trudnoće i vjeruj da imaš veliku nagradu zbog toga, Allah će te nagradit velikim blagodatima, jer te On iskušao velikim iskušenjem, alhmadulillah.
Ne daje On takva iskušenja bilo kome….”
Elhamdulillah, odgovorila mi je još ljepšom, njena snaga je bila još veća a oslonac u Allaha zaista za primjer drugima. Moje brige su prestale jer sam vidjela da je naša sestra i njen muž dovljno hrabri da izdrže i puno veća iskušenja i da će ovaj ispit zaista položiti sa najboljom ocjenom i to sam joj i rekla. Naša voljena sestra me nastavila obavještavat o svakoj novosti koja se dešavala i svemu onome što su joj doktori prognozirali kao i onome što joj se u srcu nakupjalo. Postale smo jedna drugoj obavezne u dovama i mislima.
13. juna mi je posla poruku koju sam toliko puta oplakala pa i sada ne mogu da zadržim suze dok je kopiram u ovom tekstu:
“Selam alejlum seko moja, samo da ti javim da je fala Allahu sve gotovo… juce sam se porodila, moja fatiima je voljom Allaha preselila svome Gospodaru, hvala Allahu, seko pa me pocastio da barem jednom poljubim svoju fatimu. Preselila je u mojim rukama. Seko moja, hvala ti na podrsci koju si mi pruzila, ne mogu ti opisati kako mi je drago sto je nisam ocistila.
Vrijedilo je ovo 9 mjeseci sto sam je nosila makar sam je seko vidjela pomirisala i poljubila. Muz je bio uz mene, bio je hrabar, mada je i on ispustio koju suzu, ali hvala Allahu seko na iskusenju. Seko toliko od mene za sada, volim te u ime Allaha.
Selam alejkum
Sestra Kija”
Subhanallah, koliko sam ponosna na hrabrost moje sestre i mog brata u Islamu. Elhamdulillah kada imamo ovakvih mu’mina u današnjem vremenu fitni i iskušenja. Elhamdulillah kada postoje mu’mini koji ne traže opravdanje za činjenje grijeha već su uzali za oslonac Onoga čiji je oslonac najčvrći i koji nas nikada neće razočarat.
Naš brat i sestra su zaslužili da imaju garanciju u Džennetu koja se zove Fatima i koja se odmara ispod Arša kao džennetska ptičica ponosna na svoje roditelje, na majku koja ju je sačuvala i osaburila do trenutka kada je pomirisala i poljubila njeno nježno lice te pustila da odleprša Njenom Gospodaru u hladovinu ispod Arša, da se zalaže za svoje roditelje pred Uzvišenim Gospodarom.
Prenosi se od Alije r.a., da je Allahov poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: Zaista će se nedonošče zalagati kod Gospodara (tj.biti nezadovoljno i prepirati se) kada On bude uveo njegove roditelje u vatru. Tada će biti rečeno:-Nedonošče koje se srdiš (tj.rasrdilo i prepireš) na Gospodara, uvedi u Džennet svoje roditelje! Ono će vući njih dvoje svojom pupčanicom,sve dok oboje ne uvede u Džennet. (HADIS KUDSIJ)
U drugom Hadis Kudsij se nalazi radosna vijest za našeg brata i sestru kao i sve one koji su izgubili dijete i bili zahvalni Gospodaru na iskušenju koje ih je zadesilo a naš brat i sestra jesu zahvalni i strpljivi, elhamdulillah:
Prenosi se od Ebu Musaa el-Eš’arija, r.a da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada umre dijete roba, Allah upita Svoje meleke: Uzeli ste život djetetu Moga roba? Oni će odgovoriti: Da. On će upitati: Uzeli ste pllod srca njegovog? Oni če odgovoriti: Da. On će ponovo upitati: Šta je rekao Moj rob? Oni će odgovoriti: Hvalio Te i govorio: Svi smo Allahovi i Allahu se vraćamo! Tada će Allah reći: Podignite kuću Mome robu u Džennetu i nazzovit je kućom zahvale!“
MOLIM ALLAHA DA OBRADUJE KUĆOM ZAHVALE NAŠEG BRATA ESADA I SESTRU KIJU KANTAREVIĆ, AMIN!
