Ono što zeničkom rudaru predstavlja ugalj, povratniku u selo Kaoštice kod Višegrada Esadu Bistrivodi je kamen, različitih dimenzija, prelijepih boja, koji služi kao izolacija od toplote, ali i ukras na mnogim objektima u regionu.
Prijave policije
Samo iz kamena nađenog u višegradskim i ruđanskim brdima, u kraju u kojem stalni posao imaju samo rijetki sretnici, Esad može “iscijediti” novac potreban za školovanje djece Arnele, Arnela i Jasmine.
– Nekada ga vadim sam, nekada i nekog povedem. Opasno je, jer pod brdo se podvlačim, a zemlju treba iskopavati ručno. A ni to nam ne daju… Platili smo prijava i prijava od policije. Pojedince su znali voditi u stanicu u Rudo i pustiti ih pješice da idu po 30 kilometara – kaže Bistrivoda.
U Kaoštice se vratio prije 14 godina. Imao je 17 godina kad se vratio, pod limom je postao punoljetan.
– Obećavali su nam sve, samo da održimo povratak. Obećavali i ništa – dodaje Esad.
Troje djece rođeno je nakon povratka. Do škole u Međeđi pješače po pet kilometara, a ponekad ih Esad odveze. Porodica bez primanja godinu treba preživjeti od onoga što Esad zaradi za nekoliko mjeseci ljetne sezone. U sortiranju kamena pomaže mu supruga Ajkuna.
Nema izbora
– Nemaš nekog izbora, radim kamen i drvo za neki skroman hljeb da zaradim. Mlađi bi mogli puno bolje da im se malo pomogne, jer mi nemamo ništa u gradovima. Samo ovo imamo, a dosta ih ima kuće, vile, prodavnice… – dodaje Bistrivoda.
