Posjeta turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana koja zvanično počinje danas, iako je on sinoć stigao u Srbiju, najavljena je kao važan događaj za povećanje obima ekonomske saradnje dvije zemlje.
Biće održan poslovni forum Srbija – Turska i potpisan novi Sporazum o slobodnoj trgovini dvije zemlje, a očekuje se i potpisivanje ugovora o dolasku nekoliko turskih kompanija u Srbiju. U velikoj delegaciji, osim 185 privrednika je i osam turskih ministara.
Glavna tema je, kako se najavljuje, gasovod “Turski tok” koji Rusija postavlja na dnu Crnog mora kako bi stabilno snabdijevala Jugoistočnu Evropu gasom, zaobilazeći Ukrajinu. Jedan krak gasovoda trebalo bi da prolazi kroz Srbiju.
Dugogodišnji dopisnik sa Bliskog istoka, spoljnopolitički komentator, Borivoj Erdeljan kaže da je ovaj projekat svakako koristan za Srbiju ali i da treba biti oprezan pošto su gasovodi postali dio političke igre.
Vrlo je teško unapred reći šta će sa tim projektom biti “s obzirom na to kako se lako u tom djelu svijeta iz koga dolazi gas menjaju odnosi, intonacija, muzika, partnerstva, udaljavanja i približavanja”.
“U svakom slučaju, veoma je dobro da bilo koji gasovod dopre do Srbije, jer mi ne možemo živjeti samo na jednoj cjevčici”, kaže Erdeljan.
Najavljuju se nova turska ulaganja u tekstilnu industriju i u banje kao veliki turistički potencijal Srbije, kao i još vidljivije učešće turskih građevinara.
Cilj je da Srbija i Turska povećaju obim trgovine sa sadašnjih 850 miliona dolara na jednu milijardu.
Turske firme u Srbiji investirale su već više od 110 miliona dolara. Najviše turskih fabrika je na jugu Srbije od Vladičinog Hana, Krupnja, Žitorađe, Leskovca.
Drugi dan posjete turski predsjednik će provesti u Sandžaku, regiji sa najviše građana Srbije islamske vjeroispovesti.
Borivoj Erdeljan smatra to očekivanom agendom posjete visokog državnika iz Turske.
“Prirodno je da će otići u Sandžak. Naravno, uvijek će biti onih koji tu naziru neke prikrivene imperijalne kombinacije, ali to treba svesti na jednu razumljivu mjeru. Uostalom, ne tako davno, prije nekoliko godina, Srbija je zatražila od Turske i Erdogana državno izvinjenje zbog riječi koje je rekao na Kosovu”, podsjeća Erdeljan na oštru reakciju tadašnjeg potpredsjednika Vlade Aleksandra Vučića zbog Erdoganove izjave u Prizrenu 2013. godine “da je Turska Kosovo, a Kosovo Turska”.
Međutim, strana štampa i domaći analitičari ukazuju da Turska sa Erdoganom na čelu preko jačanja ekonomskih veza ima namjeru da proširi svoj politički uticaj na Balkanu dotle da se pominje neka vrsta obnove Otomanske imperije.
Erdeljan vidi interes Turske za ovo područje kao dio politike države čija politička moć sve više jača.
“Mislim da nije najsretnije pozivanje na otomanski povratak na te teritorije. Ovo je drugo vrijeme i drugi su pristupi i interesi, a interesi su, svakako, i politički i ekonomski”, navodi spoljnopolitički komentator.
Na svjetskoj sceni Turska se etablirala kao značajan igrač, sve značajniji na Bliskom istoku, prije svega.
Odnosi Turske i Rusije se popravljaju od sukoba koji je izbio zbog obaranja ruskog “suhoja”, a “Turski tok” je trenutno jedan od prioritetnih projekata dvije zemlje – piše američka agencija Blumberg. To potvrđuje i Borivoj Erdeljan.
“Turska i Rusija su oduvijek imali vruće – hladne odnose. Ovo je sada period bliskosti, silnog nabrajanja koliko su se puta Putin i Erdogan sreli i koliko puta je Erdogan bio u Moksvi i obrnuto”, kaže Erdeljan.
Zbog čistki koje su uslijedile nakon pokušaja vojnog puča u Turskoj prošle godine a koje su bile nemilosrdne i masovne, iskorišćene za obračun sa svim političkim protivnicima, Erdogan se dodatno udaljio od evropskih standarda i, možda, nepovratno otišao sa evropskog puta na kome se nalazi od 1987. godine.
Problem je i odnos Ankare prema kurdskoj manjini. Veliki broj migranata koji se nalazi u Turskoj iskorišćeni su nedavno, kako navode i neki analitičari, kao neka vrsta Erdoganovih “talaca”.
Turski predsjednik ih je upotrebio kao prijetnju Briselu – bezvizni režim za građane Turske ili “vam puštamo milione migranata, pa vidite šta ćete”.
Toplo – hladni odnosi su karakteristični i za odnos Turske i Sjedinjenih Država. Sa Amerikom je Ankara zaratila verbalno zbog toga što je Vašington odbacio njegov zahtjev da isporuči Fetulaha Gulena, bivšeg imama, političara i pisca, koji je okrivljen za organizovanje neuspješnog prošlogodišnjeg puča.
Ali je, potom, na nemirnom diplomatskom klatnu došlo do naglog pomeranja, do toplog zagrljaja sa predsednikom Amerike Donaldom Trampom, koji je u septembru izjavio da mu je Erdogan prijatelj i da zaslužuje “dobru ocijenu”, da bi ovih dana opet zaškripali odnosi dvije zemlje.
Da li način vladanja turskog predsjednika smeta Aleksandru Vučiću?
“Naš predsjednik sa naglašenim interesom i sa naglašenim uvažavanjem govori o turskom predsjedniku, često se sa njim sastaje. Očigledno na njega ostavlja utisak Erdoganov način upravljanja Turskom. Erdogan, sa druge strane, u javnosti je viđen u sasvim drugačijem svjetlu. Prema Vučićevim riječima koje mu upućuje, po srdačnošću, po stalnim međusobnim susretima, ne bi se reklo da Vučiću smeta ono što radi unutar zemlje”, ocjenjuje komentator Erdeljan.
Da li čvrsto prijateljstvo Beograda i Ankare može da zasmeta Briselu?
Borivoj Erdeljan najavljuje, pored odnosa Srbije i Rusije, još jedan mogući kamen spoticanja između Brisela i Beograda, kada dođe na red harmonizovanje spoljne politike Srbije sa Evropskom unijom, a to je baš odnos sa Turskom.
“Nisam baš siguran da je to harmonizovana muzika, da je to u istoj intonaciji, s obzirom na to kako Brisel gleda, kako većina Evrope gleda na način kojim Erdogan vlada, kako se ponaša”, ocjenjuje Erdeljan.
Redžepa Tajipa Erdogana će, kako piše štampa u Srbiji, čuvati najmanje 50 ličnih telohranitelja i oko 3.000 domaćih policajaca.
Posljednji put je posjetio Srbiju 2010, ali tada u svojstvu premijera Turske.
