“Jedino što je ja vidim jeste da se u svim ovim godinama nije uspjelo doći do postavljanja pitanja mora li Bosna i Hercegovina stvarno biti država etničkih grupa i podijeljena natroje”, kaže u intervjuu za Al Jazeeru europarlamentarac iz Luksemburga Frank Engel.
Engel je od 2009. član Evropskog parlamenta, a veliki je protivnik onih koji se bore protiv pravne države. Ranije je upozoravao na razvoj događaja kad je riječ o Poljskoj i Mađarskoj, ali i zemljama koje nisu u Evropskoj uniji, između ostalog, i zemljama zapadnog Balkana.
Engel, koji je bio šef Delegacije Evropskog parlamenta u okviru međunarodne izborne posmatračke misije u Bosni i Hercegovini, kaže da, ako Bosna i Hercegovina želi biti uspješna država, “onda se ljudi moraju uvjeriti da ta zemlja zaista funkcioniše i štiti interese svojih građana, a ne pojedinačne interese”.
Smatra da Dejtonski ustav ne funkcioniše, ali i da nikad nije ni mogao funkcionisati, te da Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, u kojem sjede tri člana, nije faktor koji ujedinjuje nego faktor koji dugoročno dijeli.
S Engelom smo razgovarali o proteklim Općim izborima u Bosni i Hercegovini, odljevu mozgova s Balkana, ali i regionalnim sporovima.
- Evidentno je da se većina problema, kad je riječ o izborima u Bosni i Hercegovini, ponavlja iz izbornog ciklusa u ciklus – umrli ljudi na biračkim spiskovima, zamjene članova u biračkim odborima, a i razlike između broja birača i broja građana na spisku. Kako komentarišete tu situaciju?
– Moj problem s ovim izborima nije njihov materijalni tok. Tu ima manjkavosti, ali mi kao posmatrači nismo zabilježili velike probleme s izbornim listama ili one koji se vežu za to da su mrtvi nekako mogli birati. Meni se čini da je veliki problem činjenica da su birači prije izbora bili pod pritiskom da glasaju za određenu stranu. To se događa kroz pritisak i zastrašivanje, a odnosi se i na javni i na privatni sektor.
Drugi je problem to što gotovo svi koji su izašli na izbore nisu izašli za Bosnu i Hercegovinu nego kako bi predstavljali svoju etničku grupu. Toga je možda bilo i više nego na prethodnim izborima.
- Rekli ste da Vam ono što ste čuli ne daje mnogo nade jer Evropska unija želi jednog sagovornika u Bosni i Hercegovini, “ali ako političari namjeravaju i dalje služiti svojim političkim grupama, oni trebaju razmisliti koliko će sve to utjecati na odnos ljudi prema institucijama”. Također ste rekli kako se nadate da neće doći do druge runde ovih izbora na ulicama. Šta se treba dogoditi, pa da dobijemo to što EU, ali i većina građana Bosne i Hercegovine, očekuje i želi?
– Ne može biti da dugotrajno postoji Republika Srpska, čiji vođa stalno prijeti otcjepljenjem i pripajanjem Srbiji. Stekao sam i dojam da to većina srpskih građana u Bosni i Hercegovini ne želi. To je fenomen grupe koja je okupljena oko Milorada Dodika. Oni se uspijevaju kroz pritisak i zastrašivanje održati na vlasti, a rade u tom pravcu koji nema veze s uspjehom države Bosne i Hercegovine. Mislim da je i ljudima više dosta da ti političari, koji ih predstavljaju, žele vladati samo u jednom dijelu zemlje. To me vodi ka mojoj izjavi o “mogućoj drugoj rundi izbora na ulicama”.
Vidimo da se trenutno u Bosni i Hercegovini događaju protesti kojih u ovom obliku u toj zemlji dosad nije bilo. Kad pogledam demonstracije u Banjoj Luci i Sarajevu, onda imam dojam da ljudi žele da njihova zemlja bude pravedna zemlja, ona u kojoj ljudi ne moraju umirati pod čudnim okolnostima i da se onda ne sazna kako je došlo do toga. To razbija društvo i mislim da to nije dobro za budućnost zemlje.
- Reforma sektora pravde u Bosni i Hercegovini upravo je u vrhu prioriteta evropskog integracijskog procesa, a Vi govorite o slučajevima preminulih Davida Dragičevića i Dženana Memića. Kako u tom smislu ocjenjujete rad pravosudnih institucija u Bosni i Hercegovini? Čini li se dovoljno kako bi se ti slučajevi razjasnili?
– Ljudi na ulicama očito su stekli dojam da pravosuđe u toj zemlji ne postoji. Ako ljudi tako misle, onda očito postoji problem. Ljudi moraju steći dojam da postoji sistem koji će riješiti takve stvari. Čudan je i sam tok tih slučajeva. U jednom od njih prvo je rečeno jedno, pa onda drugo i tek kasnije policija i pravosuđe odlučili su raditi na tom slučaju i provjeriti šta se zapravo dogodilo. Očito je da na početku nije bilo volje da slučaj bude istražen. Takav sistem ne može opstati jer će na taj način put u EU biti dugoročno blokiran, a ni ljudi neće zauvijek to odobravati.
- Šta Evropska unija treba uraditi u vezi s time? Treba li se više aktivirati i razviti nove strategije kad je riječ o Bosni i Hercegovini?
– Treba se više aktivirati, ali mora se vidjeti do koje mjere Evropska unija može ići u tom pogledu. Smatram da Dejtonski ustav ne funkcioniše. Ja kažem da taj ustav nikad nije ni mogao funkcionisati, ali to je tada bilo jedino što se moglo postići. Sada su prošle godine i mora biti legitimno da se razmišlja o fundamentalnim promjenama državne strukture Bosne i Hercegovine. U Bosni i Hercegovini ne postoje elementi koji jačaju državu nego samo podjela. U tim okolnostima ništa neće biti od ovoga. Ako interesi Federacije BiH i Republike Srpske dugoročno ostanu različiti, to ne može funkcionisati. Kad onda čujem mišljenje kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine o tome da su Hrvati u toj zemlji zapostavljeni… U ovim okolnostima zemlja će se sama raspasti. To se ne smije dogoditi jer ne vodi ničemu. Stvaranje novih entiteta ili dijelova države ne vodi ničemu. Evropska unija mora objasniti političarima u Bosni i Hercegovini da želi razgovarati s jednom bosanskohercegovačkom državom.
- Kako komentarišete izbor Željka Komšića u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine? Ovih dana bilo je mnogo polemika o njegovom izboru za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, a neke općine u toj državi čak su ga proglasile “personom non grata”.
– Dragan Čović u pravu je samo što se tiče jedne stvari, ali samo jedne, i to je da je g. Komšić izabran zbog toga što su ga birali Bosanci i Hercegovci. To vjerovatno ima veze s time da mu ljudi više vjeruju. Izbor g. Komšića je legalan. Imali smo izborne listiće gdje su ga ljudi zaokružili i on je izabran. Je li to sada dobro u smislu podjele natroje kad se govori o narodima u Bosni i Hercegovini – o tome se može diskutovati. Veliki broj Hrvata misli da to ne ide. Ali, na kraju krajeva, ne može biti da jedan političar misli da je on taj “izabrani”. Ne biraju samo pripadnici Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZBiH) na izborima i ne biraju samo Hrvati u Federaciji BiH. Oni koji su birali izabrali su g. Komšića, to je jednostavno. Ne vidim problem.
Vidim samo da se u svim ovim godinama nije uspjelo postaviti pitanje mora li ovo stvarno biti država etničkih grupa i podijeljena natroje. Zar se ne bi trebalo ići u pravcu po kojem bi se nekako moglo pokušati saznati koga bi svi narodi u Bosni i Hercegovini izabrali? To su reforme o kojima će se morati razgovarati. Za mene ovo Predsjedništvo, u kojem sjede tri člana, nije faktor koji ujedinjuje nego faktor koji dugoročno dijeli. Kad bi uspjeli provesti ove reforme, onda g. Čović može izaći kao kandidat, ali za sve narode u Bosni i Hercegovini, i onda može vidjeti koliko će glasova dobiti.
- Međunarodni, zapadni akteri najžešće su reagovali na izbor Milorada Dodika, političara koji je na američkoj crnoj listi, u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Kako će se EU u tom smislu odnositi prema Dodiku?
– Crna lista Sjedinjenih Američkih Država pripada toj zemlji. Mi s time nemamo ništa. Mora se reći i da on nije bez razloga na njoj. Najvažnije je da Dodik želi da se zemlja raspadne. Mi ne možemo imati dijalog s političarom koji smatra da se Bosna i Hercegovina mora uništiti. To je barem ono što stalno govori. Za nas se postavlja pitanje šta će Dodik u Predsjedništvu ako mu je cilj da se RS odvoji. To nije opcija. Čuo sam, također, da bi ovo mogao biti i kratak izlet za Dodika u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i da bi se uskoro mogao vratiti u Republiku Srpsku.
- Priča o razmjeni teritorija između Srbije i Kosova utihnula je iako je najavljena kao realna opcija, a dio evropskih političara ju je i podržao. Kako Vi gledate na tu ideju, koja je kod velikog dijela građana na Balkanu probudila sjećanja na krvave ratove iz 1990-ih?
– Ideja o razmjeni teritorije između Srbije i Kosova zasniva se na pretpostavci da postoji etnički čista država. Ta pretpostavka je pogrešna i tu vidim problem. Ne postoji etnički čista država i takva država neće niti smije postojati i u budućnosti. Zbog toga sam protiv te razmjene. Republika Srbija mora se suočiti sa činjenicom da Kosovo nikad nije bilo čisto albansko i da to ne treba postati. Najbolje bi bilo da tamošnji Srbi nađu način s Albancima da zajedno vode tu državu. U idealnom slučaju Srbija i Kosovo ponovo će se susresti u Evropskoj uniji s otvorenim granicama i onda će taj problem biti riješen.
Problem se neće riješiti tako što ćemo uvijek imati granice koje se još dodatno crtaju. Etnički čiste teritorije ne smiju postojati u 21. stoljeću. Oni koji to podržavaju moraju biti vraćeni na svoje mjesto. To vodi u konflikte, a onda i u ratove.
- Zemlje zapadnog Balkana među prvima su u svijetu po odljevu mozgova, a šokira činjenica da je od 2000. regiju napustilo gotovo 4,4 miliona ljudi. Kako ljudima vratiti vjeru u prosperitet regije?
– Pomoglo bi kad bi ekonomija bila normalna, kad bi postojala borba protiv korupcije i kad bi se umjesto etnički čistih teritorija bavili time kako napraviti normalnu državu. Problem je kvalitet političkog vodstva. Kad postoje ljudi kojima su nacionalna pitanja važnija od uspjeha države, onda je normalno da ekonomski razvoj nije na nivou na kojem bi trebao biti. Ljudi idu jer nema ekonomske perspektive. To sam vidio i u Bosni i Hercegovini. Nema poslova, nema perspektive, nema plaća od kojih bi se moglo normalno živjeti. Mora se raditi na tome, ali i na tome, ako ljudi već imaju posao koji ih zadovoljava, da ne stječu dojam da žive u bezobzirnoj državi i da postoje neki privilegovani, za koje sve može, dok se ovi drugi šikaniraju. Mi ćemo rado pomoći u modernizaciji države i ekonomskom dinamiziranju.
