“Enciklopedija živih” nosi podnaslov “Umjetnička intervencija u srpskoj i kosovskoj stvarnosti”, stoga ne čudi što je u jednom segmentu kosovska delegacija na tajnoj večeri u Beogradu otpjevala “Bože pravde” na albanskom, a Hor beogradskih dječaka izveo nezvaničnu himnu Kosova na srpskom, baš kao što je u tom ključu logično da na otvaranju predstave salom Centra za kulturnu dekontaminaciju prolijeti dron koji, za razliku onog na beogradskom stadionu, ovog puta nosi hibridni grb, sa srpskim bijelim i albanskim crnim orlom.
Ređaju se potom historijske ličnosti i događaji koji su obilježili odnose Srba i kosovskih Albanaca. Zahtjevan zadatak da ih interpretira imala je šestočlana glumačka postava: Adrian Morina, Šengilj Ismajli, Špetim Selmani, Igor Filipović, Faris Beriša i Zlatko Paković.
Kosovski glumac Špetim Selmani ističe da “Enciklopedija živih” dotiče brojne osjetljive tačke Kosova i Srbije.
„Bilo je to fantastično iskustvo. Mislim da je ovo izuzetno hrabra predstava. Ona donosi jedan novi jezik. Željeli smo da kažemo da moramo živjeti zajedno. To je predstava protiv političkih elita – ovdje i tamo, na Kosovu. Ali, obični ljudi moraju da žive zajedno u harmoniji, miru i dostojanstvu, poštujući jedni druge“, kaže Selmani.
U komadu se citiraju tekstovi socijaldemokrate Dimitrija Tucovića, u kojima je ukazao na monstruoznost zločina vršenih nad albanskim stanovništvom nakon 1912; uglazbljeni su stihovi Miloša Crnjanskog, Radovana Zogovića, Miroslava Krleže; preispituje se uloga Dobrice Ćosića, Matije Bećkovića, Miodraga Bulatovića i drugih predstavnika srpske kulturne elite u raspirivanju mržnje prema Albancima krajem osamdesetih godina prošlog vijeka.
Nije izostavljena ni današnja kosovsko-srpska politička garnitura. Na tajnoj večeri – koja će se, u balkanskom maniru, završiti pjevanjem i pucanjem – u bivšoj rezidenciji Josipa Broza Tita u Beogradu za istim stolom sjede: Hašim Tači, Ivica Dačić, Edita Tahiri i Aleksandar Vučić. Premijer Srbije se „ispoveda“ pred publikom:
Reditelj Zlatko Paković kaže da mu je ideja bila da napravi svojevrsnu srbijansko-kosovsku enciklopediju.
„To je jedan dubok bunar, pun krvi i zla, ali ima u njemu i svjetačkih figura koje nisam propustio ne samo da pomenem, nego da ih inkorporiram u enciklopediju, da daju osnovne duhovne tokove“, objašnjava reditelj.
Osim pomenutog Tucovića, te duhovne tokove određuju, između ostalih, Miroslav Krleža, Danilo Kiš, mađarska filozofkinja Agneš Heler, kao i danas skrajnuti novinar Miroslav Filipović koji je prvi pisao o hladnjačama kojima su prevožena tijela ubijenih kosovskih Albanaca.
U jednoj sceni glumac i reditelj Paković simulira žrtvovanje bijelog jagnjeta, ritual koji bi simbolično trebalo da spriječi buduće pokolje malih Keljmendija, Bitićija, Jašarija… No krv će se liti i tinjaće sukob između Srba i Albanaca dokle god se budemo držali nacionalnih, a ne klasnih kategorija, jedna je od poruka koje zaokružuju ovaj komad.
„Kapitalisti i njihovi političari i političara akademici, dvorski pjesnici i dvorskih pjesnika medijski radnici diluju albansko-srpsko sirotinji hašiš nacionalizma kako bi se ta bjedna srpsko-albanska sirotinja međusobno istrebljivala“, izgovara na sceni Zlatko Paković.
Reprizno izvođenje „Enciklopedije živih“ u Beogradu privuklo je mnogo publike. Posjetioci sa kojima smo razgovarali nakon predstave kažu da je ovaj komad bio potreban kako Srbiji, tako i Kosovu.
Za glumca Igora Filipovića rad na predstavi bio je uzbudljiv, između ostalog, zbog saradnje sa novim kolegama, što mu, kako kaže, uvijek pričinjava zadovoljstvo.
„Ovom predstavom mi živimo na svojoj teritoriji, mi smo u svom sokaku i mi se, brate mili, volimo. Može li to da izađe u susjednu ulicu – ja to ne bih ni probao, ali dođite vi kod nas, pa ćemo da se volimo.“
Ipak, na političkom nivou odnosi između Srbije i Kosova daleko su od ljubavi. Dok se taj ton u odnosu Beograda i Prištine ne promjeni, ostaje teatar, za koji Zlatko Paković smatra da „može da ispravlja krive drine“.
„Možete da činite ono što ne postoji u stvarnosti i da na određeni način ukazujete na mogućnosti promjene stvarnosti. Možete određene stvari koje su poprimile određene neobične, nepotrebne i besmislene razmjere da svodite na njihove prave veličine, a ne na medijskom propagandom ustolične proporcije“, zaključuje u razgovoru za RSE reditelj predstave „Enciklopedija živih“.
Nakon što je izvedena u Beogradu, „Enciklopediju živih“ će 17. i 18. novembra moći da pogledaju i stanovnici Prištine u tamošnjem Narodnom pozorištu.
