Prema tvrdnjama ljekara, ćelije raka koje su se vratile nisu drugačije mogle biti uništene. Ljekari su bili bespomoćni, a Emini roditelji priželjkivali su čudo. Tada se čudo i dogodilo. Ljekari su došli na ideju da, s obzirom na to da nemaju šta izgubiti, mogu pokušati u Emine bolesne ćelije ubrizgati HIV, jer je virus toliko jak da bi ih mogao ubiti.
Nakon što je HIV ubrizgan, ostalo je da se čeka da se proces „ubijanja” kancerogenih ćelija završi.
– Ubrizgali smo HIV i čekali da hiljade i hiljade ćelija raka u izmučenom Eminom tijelu bude “pojedeno” – rekao je Emin ljekar Džun (Joon).
Procedura je eksperimentalna i, iako su postojala istraživanja o ovoj temi, sličan slučaj nije zapamćen u praksi. Ema je prvih nekoliko dana kad joj je ubrizgan virus bila bolesna i osjećala se loše.
– Ema je disala teško, njen puls je bio usporen, prve prognoze bile su poražavajuće. Jedino što nas je tješilo jeste činjenica da smo bili svjesni da napaćeno dijete ne može biti lošije nego što već jeste – kažu ljekari.
Kada su svi pomislili da Ema neće preživjeti, desilo se čudo. Organizam se odjednom počeo boriti s ćelijama raka. Za samo nekoliko sati otkad je „borba” počela, Ema je bila bolje, postala je svjesna i groznica koja ju je mučila danima povukla se.
Ema danas živi zdravijim životom, jer HIV kontrolira adekvatnim tretmanima i terapijom, pa djevojčici predviđaju još mnogo godina života i smatraju da, koliko god se sada mora boriti sa sidom, svakako će živjeti duže nego što bi živjela s leukemijom.
