– Želim da izrazim iskreno saučešće porodici tragično preminule gospođe Anice Kuduz. Moja porodica je na dan sahrane poslala telegram. Prvih dana nakon nesreće nešto sam govorio, ali šta, kome i preko kog telefona zapravo se i ne sjećam. Čini mi se da sam nešto rekao novinarima u bolničkoj sobi, ali tad sam još bio pod anestezijom.
U Hrvatskoj sam snimao film u kojem sam imao veliku ulogu. Imao sam 20 dana snimanja. Završio sam svoj posao u petak, dva dana prije nesreće. U ponedjeljak je trebalo svi da poletimo na snimanje u Makedoniju i tamo nastavimo snimanje. Za vikend sam otišao do Bosne da obiđem bolesnog oca i glasam – otkriva Emir i prepričava događaj koji će ga pratiti dok je živ.
– Vraćao sam se te kobne noći i dogodilo se to što se dogodilo. Nesreća mi ne da mira, stalno se vraćam na taj dan. Ne želim da budem patetičan, ali bilo bi mi mnogo lakše kad bih cijelu ovu priču podijelio s porodicom preminule – kazao je glumac.
Hadžihafizbegović naglašava da se još uvijek teško kreće, a kad mu bude bilo bolje, otići će na grob nastradale.
– Još ne mogu preći više od 100 metara da se ne zaustavim, sjednem i odmorim se. Hodam s ovim steznikom za imobilizaciju kičme, ali čim fizički budem mogao da izdržim veći napor, otići ću da položim cvijeće na grob preminule Anice – završio je svoju ispovijest Hadžihafizbegović.
