Nikad ga nije uzela u ruke, niti mu dala ime. Uspjela je samo na tren da ga vidi i zapamti crnu kosu.
Bez dopuštenja i znanja roditelja, sahranili su dijete – tako su mu barem rekli, kaže Mirsad, kada je stigao u bolnicu u Banjaluci. U umrlici je stajalo – dječak je imao plavu kosu i plave oči.
Emina i Mirsad uputili su se u Banjaluku da ponovo provjere informacije – kako je sin umro i gdje je sahranjen. Na groblju u Banjaluci, gdje je Mirsad 1988. godine vidio dasku sa prezimenom dječaka, sada, kažu, više ne stoji ništa.
Službenici su im rekli da u arhivi nema podatka da je te godine sahranjena ijedna beba sa tim prezimenom. To je ponovo razbudilo njihove sumnje da im je neko uzeo dijete, ali i nadu da je živ.
