Nekoliko mještana, koje je ekipa Agencije FENA zatekla u selu, ostali su da poberu maline, a nakon toga odlaze kod svojih porodica koje su smještene u prihvatne centre ili kod rodbine u Žepču i ne planiraju se vraćati.
Oni kažu da se tlo u Donjim Šahmanima još pomjera i svaki dan na svojim kućama uočavaju nove pukotine. U selu je bilo 29 kuća i svaka od njih je oštećena. Putevi do sela su bili očišćeni, ali čim padne kiša, zemlja se ponovo sruči na put. Elvir Čizmić je izgradio kuću u Donjim Šahmanima prije šest mjeseci, a sada se ne smije u njoj zadržavati duže od pet minuta, jer kako kaže, svakog momenta se klizište može pokrenuti. On je smješten u prikolici koja mu je donirana, a nakon što pobere ostatak malina, zauvijek napušta ovo selo.
– Prije nekoliko dana su dolazili geolozi iz Slovenije koji su nam rekli da se ispod našeg sela nalazi pukotina duboka 97 metara. Nisu htjeli ni kafu s nama popiti jer kažu da nije sigurno. Ali iz Komisije za procjenu štete rekli su nam da trebamo biti optimistični i uložiti sve napore da spasimo svoje kuće – ispričao je Elvir.
Kaže da voli svoje selo. Ima šestero djece i dobro je zarađivao berući maline. Govori da stanovnici Željeznog Polja žive od berbe malina te da ukupno godišnje zarade oko 1,5 miliona eura.
– Bio bi najsretniji da mogu nastaviti svoj život tako gdje sam stao. Ali nemam ni struju ni vodu, a svaki dan naiđem na još neko napuknuće na kući. Spavamo u prikolici ispred kuće, ali iskreno, rijetko kad i zaspemo od straha. Sinoć je „krcnula“ plastična flaša i ostao sam bez daha – objašnjava Elvir.
Misli da će se njegova kuća na kraju srušiti dodajući da mu je teško čak i pogledati je. Prije nekoliko mjeseci je završio radove u dnevnom boravku i kupatilu u koje je uložio 8.5.000 eura.
– Ne ostaje nam ništa drugo osim da čekamo pomoć od Općine Žepče, ali kako stvari stoje, slabe su nam šanse. Ukoliko nam ne osiguraju državnu zemlju koja je sigurna i na kojoj mogu ponovo izgraditi dom, svoju prikolicu ću parkirati ispred vrata Općine, a siguran sam da će mi se i ostali mještani pridružiti – istakao je.
Elvir ipak posti, a Bajram planira provesti kao i svake godine, na izletu sa svojom porodicom.
– Ja sam siroče i znam šta je nemati. Ali u borbi za goli život naučio sam nekoliko stvari, a to je da je ljudski život najbitniji. Prvi sam u selu organizirao evakuaciju i u Žepče sam prebacio oko 200 ljudi, jer komšije iz susjednog sela nisu ni znale šta nam se dešava – dodao je Elvir.
Kaže da u Donjim Šahmanima živi samo pošten narod i da su svi mještani izgradili kuće svojim rukama. Njegov prvi komšija Omer Čizmić također će u selu ostati još nekoliko dana, nakon čega odlazi kod rođaka u selo Goluboviće kod kojeg je smještena njegova porodica.
– Ostao sam bez dvije kuće, a spavam u šatoru u bašti. Jedna kuća je pukla napola, a drugoj su pukli i temelji, kao da sam je od lego kockica napravio – ispričao je.
Kuća od Mujage Čolića je ostala čitava u nakon prvog pomjeranja tla u Donjim Šahmanima, ali jučer je primijetio napuknuće zida od terase.
– Taman sam se ponadao da sam poseban u selu, ali izgleda da nije tako – ispričao je.
I on će za nekoliko dana napustiti Donje Šahmane, jer kako kaže, selo ne čine kuće, već seljani.
