Nema državljanstvo. Ni jedinstveni matični broj. Statistički, što bi rekla njegova kćerka Nudžejma, on i ne postoji. A nastupit će, evo, osma godina kako “stanuje“ u Ulici Draže Mihailovića u Istočnom Sarajevu. Imigracioni centar.
Najčuveniji je “zatvorenik“ u Bosni i Hercegovini. Bez optužnice i javnosti poznatih, dostupnih dokaza na osnovu kojih bi bio optužen. Zove se Abu Hamza. Novinar Faktora dobio je priliku da ga posjeti i razgovara s njim. Zatekli smo ga u dobru zdravlju i vesele čehre.
Bijesan pas
– Pa, nije to baš uvijek tako! Nisam uvijek veseo. Kad se jacija spusti, a s njom i moja glava na jastuk, misli navru. Počnem razmišljati zbog čega sam ovdje – kaže Abu Hamza.
– I? Zbog čega si ovdje – pitamo ga.
– Zbog toga što sam bio jedan od komandanata odreda El-Mudžahidin, legalne jedinice Armije RBiH. Od te činjenice, ali i 11. septembra 2001. kada je izvršen teroristički napad na tornjeve u New Yorku, počinje moja golgota – siguran je Hamza.
„Oni“ su, priča Abu Hamza, imali neke poluinformacije. Tražili su da on, Abu Hamza, izgovori neka imena, a za uzvrat će, obećali su, u njegovom životu „poteći med i mlijeko“. Dobit će državljanstvo BiH, papire i sve što treba. Naravno, zanimalo nas je ko su „oni“?
– Amerikanci! – šapće Abu Hamza.
– I, izgovori li ti ta imena? Šta si im rekao na sastanku kojega si imao s njima? – htjeli smo znati.
– Ustao sam od stola i, da izvineš jer nije po islamu, uhvatio se za onu stvar – objasnio je.
U tom se desio 11. septembar 2001. Ljudi koji su do tada pili kafu s njim počeli su ga izbjegavati. Jer već se čulo, priča Abu Hamza, da je njegovo ime na spisku 15 osoba opasnih po BiH. Njegovoj sudbini kumovali su, veli, i ugledni Bošnjaci.
– Naprimjer? – tražimo da navede imena.
– Recimo, Almir Džuvo, bivši direktor Obavještajne službe BiH (OSA). Čuo sam da je za njega i Centralna obavještajna agencija SAD-a (CIA), urgirala da ostane šef OSA-e – navodi on.
Podsjećamo ga na činjenicu da je 39 zemalja odbilo ga primiti, molimo da objasni zašto je to tako? Preko svojih je veza, kaže, saznao da je svojevremeno ministra vansjkih poslova Katara, pitao Harisa Siljadžića: Zbog čega ljude koji su bili spremni poginuti za BiH, tako tretiraju? Šta je Silajdžić odgovorio, Abu Hamza ne zna!
– A i ko će me primiti s porodicom kad nosim etiketu nekoga ko je potencijalno opasan za državu u kojoj trenutno živi? Ko će, reci mi, u svoju državu primiti takvog bijesnog psa – pita Abu Hamza.
– Amerika! – zaletimo se.
– E, dolazio je neki predstvanik UNHCR-a, pitao me da li bih mogao živjeti u Americi? Nema, rekao sam mu, tamo ezana, a sve mu pokazivao na svoju bradu. A bez ezana, meni nema pravog života. A nisam ga, evo, sedam godina čuo – jada se Hamza.
Ako bi ga sutra oslobodili, a nema lične karte, državljanstva, matičnog broja, kako bi se snašao, zanimalo nas je.
Veli, čuo je kako su neki važni ljudi, kada je on u pitanju, poručili: Pustite ga neka istruhne u Imigracionom centru!
Iskušenje, a ne kazna
– Volio bih da izađem na slobodu, živim normalno s porodicom. Ali nisam dragom Allahu dž. š. uputio ni jednu dovu da se to i desi. Dovim da sam ovdje zbog iskušenja, a ne zbog kazne. Sve ovo što mi rade, proizvodi inat u meni. Zato, ponekad i uživam u ovim trenucima. Nisam, zikru, ibadetu, postu i Kur’anu zahvaljujući, nikad bio bliže Alalhu – tješi se.
Zanima nas i njegov stav o takozvanoj Islamskoj državi, ISIL-u. Poručuje da je ISIL „čedo egipatskog zatvora Abu Ghraib koje je naraslo i oženilo se BAS partijom Huseina Sadama“.
– Nemaju oni, brate, veze sa islamom! To što rade, nije islam – zaključio je.
A kako sa stražarima devera? S onima srpske nacionalnosti, objašnjava, najbolje se razumije. Jer oni drže do sebe, imaju svoj stav i poštuju one koji imaju svoj pogled na život i ne stide se onoga što jesu. Stražari Bošnjaci su, reći će, nešto oprezniji kad je on u pitanju.
Kad je vidio brade…
Navodi Abu Hamza i primjer suživota u selu Bočinja, kraj Maglaja, iz vremena kad je on tamo boravio. Sletio, veli, automobil s puta u onu rijeku u Bočinji. Porodica, srpska, kompletna bila u autu.
– Mi smo je spasili. Kad smo nožem rezali jednom od stradalih sigurnosni pojas, vidjevši nam brade, uneredio se od straha. A kad je vidio da je spašen, plakao je od sreće. Ili, živjeli su s nama u Bočinji i stariji bračni par, Srbi. Neki su ih htjeli izmjestiti u Doboj, ali oni nisu pristali. Rekli su da im ništa ne fali u Bočinji, da imaju dobre komšije. I jesmo bili dobri, hranili smo ih! – veli Abu Hamza.
Abu Hamza bi uskoro mogao na slobodu
Podsjetimo, nekadašnji pripadnik odreda El-Mudžahidin, Sirijac Imad al-Hussein, poznatiji kao Abu Hamza, pritvoren je 2008. jer su ga vlasti proglasile prijetnjom po nacionalnu sigurnost. Dragan Mektić, nekada direktor Službe za poslove sa strancima, sada Ministar sigurnosti BiH, objašnjavao je da postoje podaci da je Abu Hamza povezan sa terorističkim organizacijama. No, jučer je izjavio kako će, zahvaljujući novom zakonu o strancima, Abu Hamza biti pušten na slobodu.
– Po novom zakonu će maksimalna mjera zadržavanja stranca u Imigracionom centru biti osam mjeseci. Dakle, po isteku njegovog rješenja o zadržavanju u centru, Abu Hamza će biti pušten. Ali i dalje će biti prijetnja po nacionalnu sigurnost BiH i stoga ćemo intenzivno raditi na tome da on bude protjeran iz BiH – pojasnio je Mektić.
Novinar Faktora je s Abu Hamzom razgovarao ranije, prije Mektićeve najave. O mogućnosti da bi skoro mogao na slobodu, ali drugim aktuelnim stvarima, jučer smo ponovo htjeli razgovarati s njim. Pristao je na razgovor, no, u međuvremenu se razbolio.
