Ona je uskoro doznala cijenu svoje žrtve. Otišla je raditi u fabriku telefona koja krije mračnu istinu.
– Radni dan mi počinje u osam ujutru, a završava se u osam uveče. Nema praznika, a imamo samo jedan slobodan dan mjesečno. Sjedimo tamo čitav dan. Moj posao je da brišem ekran. Samo to i radim, brišem telefone. Tu su dva ekrana Apple i Nokia. Kada nisam jela ili spavala brisala sam te ekrane. Nije bilo prozora niti ventilacije, smrad je bio nesnosan, ali sam se navikla – barem je tako mislila.
Svakim pokretom ruke preko ekrana uništavan je dio njenog organizma. Radila je sa benzenom.
Benzen je kancerogen prve kategorije i zabranjen je u većini zemalja zapadnog svijeta, a u Kini, proizvođaču polovine svjetskih mobilnih telefona ovaj otrov je dozvoljen. I sije horor.
“Kada sam se razboljela menadžer mi je naredio da nikome u fabrici ne kažem. Poslao je ljude za mnom u bolnicu. Nosili su torbu punu novca. Iza mojih leđa vještačenje je ‘pokazalo’ da rak nema veze sa fabrikom, na kraju nisam dobila ni novčić. Sa mnom je gotovo”, gubi glas djevojka koja će nestati baš kao i majka koju je pošla da traži.
Ona je samo jedna od mnogih mladih ljudi u Kini koje zadesi ovakva sudbina.
“Ime mog sina je Ming Kunpeng, upravo je napunio 26 godina. Ovo bi trebalo da bude najbolje vrijeme njegovog života. Umjesto toga, otkrivena mu je leukemija u petom mjesecu 2009. godine Utvrđeno je da je to posljedica rada sa kancerogenim materijama – dobio je agresivan oblik raka kao posljedicu trovanja benzenom”, ispričao je Mingov otac.
Nesretni mladić samo je sjedio i šutio. Šest nedjelja nakon snimka ubio se skokom sa zgrade.
Po podacima kineskih vlasti jedna osoba zarazi se toksičnim materijama na svakih pet sati. Većina od benzena. A zamjena benzena manje opasnom supstancom povećala bi cijenu mobilnog telefona za manje od jednog dolara…
