Egipatska mumija stara 2.500 godina, poznata kao Padiheršef, danas izlazi iz svog sarkofaga da bi se podvrgla procesu čišćenja i restauracije u Generalnoj bolnici Masačusetsa, jednoj od najstarijih bolnica u Sjedinjenih Američkih Država, koja ju je 1823. dobila na poklon od grada Bostona kao medicinsku rijetkost.
Konzervator obučen za restauraciju drevnih predmeta pažljivo će izvaditi Padiheršefa i ukloniće mu naslage soli sa lice uz pomoć štapića vate. Ova so je polako iscurila iz njegovog sopstvenog tkiva, kao rezultat procesa mumifikacije, a i sarkofagu u kom je ležao potrebne su manje popravke i učvršćivanje.
Zbog toga će mumija i njen sarkofag biti položeni jedno kraj drugog u specijalni horizontalni sanduk u Etarskoj dvorani, hirurškom amfiteatru u kom je Vilijam T. Morton, 16. oktobra 1846, prvi put javno prikazao hirušku intervenciju uz upotrebu anestetika.
Padiheršef je bio 40-godišnji kamenorezac iz nekropole u Tebi, drevnom gradu na obali Nila, na mjestu gdje se danas nalazi Luksor. Niko ne zna tačno kako je živio i umro, ali stručnjaci se nadaju da će zahvaljujući sadašnjem projektu restauracije, koji finansiraju bolnica i donatori, uspjeti da odgovore na ova pitanja.
Zbog toga je na nosilima za pacijente prošetan i kroz bolnička odjeljenja na kojima se vrši snimanje, gdje mu je urađen rendgen cijelog tijela i CT skener.
Stručnjaci su se iznenadili kada su vidjeli da mu je u osnovu glave uglavljena drška od metle, koja prolazi i kroz torzo, vjerovatno u grubom pokušaju da mu se učvrsti glava. Ne zna se ko je to i kada uradio, a studija ima za cilj da obezbijedi snimke koji će moći da se uporede sa onima iz 1931. i iz 1976, kako bi se utvrdilo stanje mumijinih kostiju.
Raniji snimci su pokazali da su joj linije rasta u kostima prekinute, što ukazuje da je Padiheršef u djetinjstvu prebolio neku tešku bolest, koja je za rezultat imala zaostajanje u rastu.
