Proteklo je 75 godina od nezapamćene hrabrosti Šefketa ef. Kurta, koji je na Badnje veče 6. januara 1942. godine tuzlanske komšije srpske nacionalnosti spasio od planiranog ustaškog pogubljenja.
Badnje veče ratne 1942. godine trebalo je biti posljednje za vjernike koji su bili u tuzlanskom Sabornom Hramu Uspenja Presvete Bogorodice, jer su ustaške vlasti planirale njegovo rušenje. Uporedo sa rušenjem pravoslavne crkve, ustaše su namjeravale počiniti i masovne egzekucije civila srspke i jevrejske nacionalnosti.
Šefket ef. Kurt saznao je za pripremu monstruoznog plana te je predvodio tročlanu delegaciju uglednjih Bošnjaka Tuzle koji su otišli kod Hohbajera, njemačkog komandanta u porobljenoj Tuzli, i njegovog zamjenika potpukovnika Wista, te su zatražili spriječavanje realizacije ustaškog plana.
Potpukovnik Wist odmah je naredio da se po Tuzli izlijepe plakati sa upozorenjima “kako niko nikog ne smije zlostavljati, oduzimati ili rušiti tuđu imovinu i dirati živalj koji slavi.”
Kasnije će grupa tuzlanskih uglednika tog vremena, predvođeni efendijom Kurtom i gradonačelnikom Hasanagom Pašićem, rizikujući svoje živote, otići na sastanak u Zagreb sa Andrijom Artukovićem, ministrom unutarnjih poslova NDH.
Njihov razgovor nije bilo nimalo prijatan, a u jednom trenutku, kako će kasnije ispričati svjedoci, Artuković je repetirao svoj luger i krenuo na efendiju Kurta i Pašića. Preostali članovi delegacije tuzlanskih uglednika poručili su Artukoviću kako će cijela Tuzla otići u šume ukoliko ih ubije.
Artuković je poklekao pred odlučnošću tuzlanskih uglednika amnestirajući područje Tuzle od svojih rasnih zakona, a zahvaljujući tome najveći broj tuzlanskih Srba i Jevreja izbjegao tragičnu sudbinu sunarodnjaka sa tadašnjih jugoslovenskih prostora.
Efendija Kurt ostao je u Tuzli sve do smrti 21. juna 1963. godine u 84. godini. Desetak hiljada građana Tuzle i okoline došlo je na njegovu dženazu, a dirljiv govor održao je prota Đorđe Jovanović. Uslišena je i njegova molba da upravo on efendijin tabut položi u kabur. Inače, prota Jovanović je cijeli rat proveo u njemačkom koncentracionom logoru Dahau i čudom ostao među živima.
Šefket ef. Kurt, kao vjerski službenik, odlikovan je Ordenom Bratstva i jedinstva, a ulica pored Mejdanske džamije u Tuzli danas nosi njegovo ime. U Drugom svjetskom ratu efendija Kurt je izgubio tri sina Fadila, Envera i Asima.
