Danas je ovdje druga, bolja priča, samo u loše vrijeme. Slika Lukavica Rijeke, 18 godina poslije rata, prepoznati se ne može. Asfaltni put stigao je u sve zaseoke, postavljena je rasvjeta, izgrađen sportski poligon, dom kulture, ima pitke vode, kuće, dvorišta, parkovi su lijepo uređeni.
Predsjednik Mjesne zajednice Sulejman Subašić, dugogodišnji prosvjetni radnik koji dobro poznaje prilike u svom naselju, kaže da je Lukavica Rijeka postala fenomen selo.
– Mi smo se, umjesto kafićima i kafanama, okrenuli vjeri i radu. Ovo je vjerovatno jedino selo u državi u kome nema nijednog kafića, a omladina se dala na školovanje. Svako drugo ili skoro svako dijete poslije srednje škole upisuje fakultet. Zato u selu nema ni lopova, provalnika. Ako koji provalnik zaluta u naše selo, „dobije“ što treba i više se ne vraća. Sagradili smo sportski centar pa se omladina dala i u sport. Sada je na redu gradnja četverorazredne osnovne škole. Nismo je do sada gradili, jer škola postoji u susjednoj Lukavici, kilometar dalje, ali mi ipak hoćemo svoju da imamo – kaže Subašić.
Džematlije ovog sela, njih oko 300, prošle godine su sagradile najljepšu džamiju na području Muftijstva zeničkog, a vjersku pouku pred Suadom ef. Alihodžićem pohađa više od 100 djece.
U Lukavici Rijeci skoro da nema nezaposlenih. Ovdje se prije 15 godina iz Zagreba vratio hadži Tajib Alihožić i osnovao porodičnu firmu za proizvodnju fasade, od koje živi polovina naselja. Zahvaljujući tome, u selu su formirane brojne male građevinske grupe čiji vješti majstori postavljaju fasade od Zenice, Tuzle, Brčkog, Bihaća do susjedne Hrvatske. Prije toga, novim fasadama su ukrasili i kuće u Lukavica Rijeci.
Vakif Tajib, koji je za gradnju džamije dao 60.000 eura, sretan je što se vratio u svoju državu i što se njegovo naselje preporodilo, kako kaže, najviše zahvaljujući vjeri i vrijednim sugrađanima.
