Nova bi džamija, odnosno Islamski centar u Hrvatskoj, trebao niknuti u Dubrovniku, kako je nedavno objavljeno, no do toga je ipak još dalek put, a Dubrovnik i nije jedini grad u Hrvatskoj koji, unatoč brojnoj muslimanskoj zajednici, čeka na islamski centar.
U Hrvatskoj trenutačno postoje tri džamije – ona prva u Gunji u Slavoniji, veliki Islamski centar u Zagrebu te hvaljeni, spektakularni centar u Rijeci, skulpturalna džamija kojoj se često tepa da je najljepša u Europi, čiji je je autor umjetničko-skulpturalnog oblikovanja džamije i minareta proslavljeni Dušan Džamonja.
A na svoje islamske centre trenutačno čekaju – uz Dubrovnik – Pula, Osijek i Sisak. Projekti realizacije u različitim su fazama, a najdalje se otišlo u Sisku, gdje se gradnja Islamskog kulturnog centra već uvelike zahuktala.
Sisak: Islamski centar u izgradnji
Glavni imam medžlisa Islamske zajednice Sisak Alem ef. Crnić kaže da radovi idu po planu – većina armirano-betonskih radova na objektu je napravljena, a nadaju se da bi završetak izgradnje mogao biti iduće godine.
“Što znači da je zgrada Islamskog kulturnog centra pokrivena, sa tri etaže, zatim restoran i kongresna dvorana s edukativnim i društvenim prostorijama, a u sljedećoj fazi, od svibnja 2019. godine, započinje izgradnja minareta, kao i pokrivanje kupole – središnjeg dijela molitvenog objekta, s čime će se zaokružiti armirano-betonski radovi”, kaže Crnkić.
Svi troškovi do sada su, navodi, uredno podmireni i nije se ušlo u dug, a važan dio financiranja su donacije – centar je, ističe, projekt Islamske zajednice u Hrvatskoj i svih vjernika i ljudi koji žele pridonijeti tom, kako kaže, zajedničkom trajnom dobru, pa donacije stižu iz svih tih izvora.
Grad i Sisačko-Moslavačka županija također su, kaže, sudjelovali s donacijama na početku izgradnje. Islamska zajednica u Sisku, navodi, ima kvalitetno izgrađene odnose s lokalnom samoupravom i njihovi najviši predstavnici redovito sudjeluju u svim relevantnim društvenim događajima.
S druge strane, Medžlis Islamske zajednice Sisak posljednjih je nekoliko godina organizirao niz kulturno-vjerskih manifestacija javnog karaktera sa željom da se prezentira široj javnosti, a jedan od najposjećenijih i najuspješnijih događaja bio je javno obilježavanje Bajrama 2017. godine u središtu Siska, pod nazivom “Bajram na sisačkoj šetnici”.
Pula: Protest i otpori
Muslimani već generacijama u kontinuitetu naseljavaju područje grada i županije i etablirani su u svim segmentima društvenog života i nije, ističe, zabilježen nijedan primjer nesnošljivosti vrijedan spomena ili pažnje. U skladu s tim, navodi, podrška građana nije samo deklarativna, nego se doprinosi i djelom.
“Nakon Sisačke biskupije, koja je među prvima dala donaciju prigodom svečanosti kamena temeljca, mnogi su sugrađani davali svoje priloge bez obzira na vjeroispovijest. Danas, kao imam, skoro ne prođem gradom a da me prolaznici, poznanici i prijatelji, dobri Siščani i Siščanke, ne priupitaju kada će biti gotov Islamski kulturni centar, kako bi i oni koristili njegove sadržaje, posebno misleći na restoran i druge društvene sadržaje”, zaključuje Crnkić.
No, situacija nije svugdje kao u Sisku. Muslimani u Puli, također, nasušno trebaju veći prostor, odnosno islamski centar.
Ideja izgradnje, kako navodi glavni imam medžlisa Islamske zajednice Pula Esad ef. Jukan, započela je još 2009. godine, a projektna dokumentacija je brzo riješena – raspisan je pozivni natječaj i izabran projekt, koji je izgradila jedna tvrka te je potpisan ugovor o izradi projekta.
Izmijenjen je, navodi, urbanistički plan Pule i dodijeljena lokacija za igradnju na području prigradskog naselja Valmade, no nakon toga došlo je do protivljenja tamošnjeg stanovništva.
“Organizira se protest, na koji se odaziva mali broj ljudi, između 50 i 100. Stanovništvo se ne buni protiv samog Islamskog centra, nego se protivi mjestu građenja, jer su smatrali da nije na adekvatnom mjestu. Gradske vlasti (pre)brzo reagiraju te zaustavljaju cijeli projekt, a samu lokaciju ponovnim promjenom plana vraćaju u prijašnje stanje”, kaže Jukan.
Nova komisija nakon pet godina
Sve se to događalo 2014. godine i od do danas se, navodi, ništa veliko ne događa – Grad je osnovao povjerenstvo, koje je trebalo pronaći novu lokaciju, no ono je, kaže, održalo tri sastanka u pet godina bez ikakvog rješenja.
Prije mjesec dana, kaže, gradonačelnik Boris Miletić, nakon mnogobrojnih sastanaka, ponovno je osnovao povjerenstvo, koje ima savjetodavnu ulogu.
“Održan je jedan sastanak, na kome su određene smjernice za budući Islamski centar. Nadamo se da će novo povjerenstvo djelovati puno brže i učinkovitije nego prošlo. Islamska zajednica isključivo traži adekvatan prostor za obavljanje svih vjerskih dužnosti , jer je sadašnji prostor premali za sve vjernike.”
Pulski muslimani ove godine obilježavaju 50 godina osnutka svoje zajednice, pa se nada da bi do kraja godine moglo biti pomaka u smislu lokacije, da bi sljedeće godine pribavili sve dozvole i kamen temeljac položili 2021. godine.
“To su naše želje i realno je moguće učiniti. Međutim, konačna odluka je na gradskim vlastima”, zaključuje Jukan.
I na na drugom kraju Hrvatske, u Osijeku, izgradnja džamije i Islamskog centra dugogodišnja je želja i potreba musliman tog područja, zajednice koja djeluje 90 godina.
Glavni imam Senad ef. Hevešević kaže da se aktivnosti više od 40 godina održavaju u prostoru neadekvatnom i neodgovarajućem zbog starosti i položaja.
Osijek: Čeka se dokumentacija
Lokacija je, navodi, određena, zemljište otkupljeno i sljedeći koraci su polaganje kamena temeljca i početak izgradnje.
“Nekoliko faktora je utjecalo na djelimično usporavanje procesa: početkom 2018. godine umro je dugogodišnji osječki imam Enes ef. Poljić i bilo je potrebno da se zajednica stabilizira i da se analiziraju nove okolnosti. Utvrđeno je da se prvotni projekt prilagodi realnim potrebama zajednice i da se kvadratura smanji, u dogovoru s arhitektima, istovremeno ne narušavajući arhitektonsko rješenje, koje će, zasigurno, obogatiti grad Osijek i biti na korist svim građanima grada Osijeka i šire okolice. U skladu s tom djelimičnom izmjenom prvotnog projekta, u procesu je prilagodba dokumentacije, za koju ne očekujemo da će trajati dugo.”
Financiranje, kaže, ide u organizaciji Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, u što će biti uključeni lokalni muslimani te potencijalni donatori iz većinski muslimanskih država. Polaganju kamena temeljca nadaju se u proljeće iduće godine, kada očekuju prilagodbu dokumentacije i početak gradnje, a u svemu, navodi, imaju podršku gradskih i županijskih vlasti.
“Ova podrška se dodatno pokazala i na praktičnom primjeru pomoći pri ishođenju dozvola za prvotni projekt, a nadamo se da ćemo istu pomoć imati i pri prilagodbi dokumenata”, zaključuje Hevešević.
Na krajnjem jugu, u Dubrovniku, nedavno je predstavljen idejni projekt te se kreće u njegovu razradu i prikupljanje dokumentacije.
Dubrovnik: Procedura zahtijeva vrijeme
Tajnik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj i šef kabineta muftije Nermin Botonjić kaže da se radi o zahtjevnom poslu, čija procedura treba vrijeme, pa je teško reći kada će koja faza biti gotova. No, zapreka, ističe, nema.
“Mi smo iskreno zahvalni svim razinama vlasti u Hrvatskoj, što su uvijek razumjeli naše potrebe i što su bili od pomoći kada god bi se javila potreba. Tako je i u Dubrovniku već dugo, jer muslimani su generacijama u Dubrovniku prisutni kao stanovnici grada i imaju svoje mjesto i zasluge u njegovu razvoju, kao i u obrani u Domovinskom ratu. Upravo međusobno razumijevanje i rad na promicanju dobra kroz dugi niz godina doveo je do situacije u kojoj smo sada”, kaže Botonjić.
Navodi da se svaki od objekata planira tako kako bi bio energetski što učinkovitiji i smanjio troškove održavanja kroz uporabu obnovljivih izvora energije.
Objekti Islamske zajednice, kaže, postoje u svim većim naseljima i gradovima u Hrvatskoj već dulji niz godina, a eksploatacija je ostavila traga i obično nisu adekvatni za širu društvenu zajednicu, a k tome su mnogi i stari – primjerice, u Sisku i Dubrovniku stariji su od 50 godina, u Puli stariji i od 100 godina, a slično je bilo i sa stanovima u Rijeci.
Razumijevanje najveća pomoć
“Postoji još gradova u kojima bi promjena postojećih objekata, odnosno selidba na drugu lokaciju olakšala i našoj zajednici u tim gradovima i njihovim sugrađanima, ali gradi se ondje gdje je baš nužda i u skladu s potrebama.”
U svim tim nastojanjima, kaže, najveća je pomoć razumijevanje. S druge strane, najveća poteškoća je nedostatak iskrenosti ili jasne vizije.
“Ako nešto živite, onda je lako. Primjerice, tko ima viziju, živi u zajedništvu različitosti i pazi na svoje sugrađane, on dobije titulu europske prijestolnice kulture ili bude na mapi top destinacija svih turističkih agencija. Sve ovisi što tko izabere”, zaključuje Botonjić.
