Skrender pašina džamija u selu Šćipe jedna je od najstarijih u BiH, a njena munara, koja je odvojena od glavne zgrade, priča posebnu priču.
Tamo gdje se studen planinski zrak ljupko spaja sa zemljom i svojim dahom miluje okolne vrhove; tamo gdje, usred Bogom date ljepote, još uvijek zuje pčele i bleje ovce; tamo gdje se još uvijek mogu vidjeti kamenom zidane kuće, drvene ograde, stogovi sijena, poljoprivredni zasadi i plantaže malina; tamo gdje, iznad kuća, dospijevaju i dozrijevaju šumske borovnice (iliti vriskinje, kako ih mještani zovu); tamo gdje obronke iznad sela i danas krase ćumurane u kojima se proizvodi vrsni ugalj; tamo gdje stariji pamte podosta lijepih dana ali i teška života; tamo odakle mlađi sve češće odlaze; tamo, o čemu bi se moglo kazati puno toga, a opet bi ostalo nedorečeno – tamo je selo Šćipe.
Stotine puta sam bio u ovom lijepom mjestu i isto toliko puta bio u iskušenju da napišem poneku rečenicu, onako, da ostane. I uvijek sam odustajao, ali samo iz bojazni da ću ostati nedorečen. I uvodne rečenice su nedorečene.
Samo Bog zna otkad je selo naseljeno i ko ga je sve naseljavao. Ljudi su zapisali (Sumarni popis iz 1468/69. godine) da se selo tada zvalo Škip te da je imalo 36 domova i devet neoženjenih momaka. Mnogo je onog što, kada je u pitanju ovo selo, zavrjeđuje pažnju. Ipak, na jednoj zaravni u donjem dijelu sela nalazi se objekat koji je star cijelih 519 godina i kao takav zaslužuje pokoju riječ. Naravno, radi se o mjesnoj džamiji.
Kazna za ‘skraćivanje džamije’
Džamiju u Šćipama sagradio je neki Skender paša pa joj je, otuda, i zvanični naziv Skender pašina džamija. Tačna godina izgradnje ove džamije nije poznata ali se može naići na podatak po kome je to bilo davne 1498. godine, čime bi ova džamija spadala u uži krug najstarijih džamija u našoj zemlji (jedan od mještana sela, Hazim Cokoja, veli da je ovaj podatak našao u jednom izdanju lista Zemzem).
SpecifIčnost ove džamije je u tome što joj je munara odmaknuta od centralnog objekta nekoliko metara. Postoji više predanja koja objašnjavaju zbog čega je to tako. Ipak, za pretpostaviti je da je najbliža istini ona po kojoj su dimenzije džamije prilikom jedne od rekonstrukcija nešto skraćene u prilog čemu ide i manji kameni zid uz munaru. Usmenom tradicijom sačuvano je i predanje po kojem je tadašnji sultan čovjeku koji je naredio skraćivanje džamije odredio kaznu i to u obimu da mu se za svaki skraćeni džamijski metar odsiječe isto toliko centimetara ruke.
Na ploči iznad ulaznih džamijskih vrata svojevremeno je bila ispisana 1255. godina po Hidžri, što odgovara 1839/1840. godini Gregorijanskog kalendara, što su pojedini autori uzeli kao dovoljan razlog da ustvrde kako je zapravo to tačna godina izgradnje Skender pašine džamije u Šćipama. Ipak, puno bliža istini je teza da se radi tek o godini jedne od rekonstrukcija džamije jer je upravo u tom periodu rekonstruisano i obnovljeno još nekoliko džamija u prozorskom kraju.
Zanimljivo je spomenuti i to da starije džematlije Šćipa još uvijek prepričavaju kazivanja o kojima su slušali o tome da su u Skender pašinu džamiju u Šćipama, svojevremeno, petkom dolazili i mnogi konjanici iz drugih udaljenih mjesta. Jedan stariji čovjek sa Studenčice mi je, također, pričao da je kao dijete slušao od starijih ljudi kako pripovijedaju da se pamti vakat kada su ljudi čak sa Studenčice na džumu dolazili u Šćipe jer je to bila najbliža džamija u cijelom kraju (Studenčica je danas selo u sastavu opštine Konjic).
U arhivi Medžlisa islamske zajednice Prozor je i podatak da je u stari vakat za potrebe Skender pašine džamije u Šćipama voda dovedena sa jednog izvora koji se i danas zove Skenderuša. U tu svrhu korištene su glinene cijevi.
Nova munara
Kroz dugu tradiciju Skender pašina džamija je preživjela više ratova te je ni povremena oštećenja nisu zaobilazila. Tako je zabilježeno da je u Drugom svjetskom ratu bila vidno oštećena ali je zalaganjem džematlija i tadašnjeg mutevelije džamijskog vakufa, Ahmeta Bobara, te sredstvima Sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstva u Prozoru džamija obnovljena. To se desilo 1956. godine.
Vremenom je džamijska munara postala ‘prijetnja’ po okolne kuće jer je već bila oštećena udarom groma, te su mještani odlučili da je sruše i na istom mjestu sagrade novu, stabilniju munaru. Realizaciji te inicijative pristupilo se pred posljednji rat te je munara porušena 1991. godine ali je uslijed ratnih dejstava čekala na svoju ponovnu izgradnju punih šest godina. Sagrađena je nova munara a ubrzo nakon toga i džamija je renovirana te je svečano otvorena 2001. godine.
U vrijeme izgradnje munare, 1997. godine, nedaleko od džamije sagrađena je i imamska kuća i to na lokaciji koju je za potrebe džemata uvakufio Fazlo Čolak.
Posljednjih godina džamija je u značajnoj mjeri renovirana i osvježena te je tako spremna da i dalje služi svojoj svrsi. Renovirana je i munara za koju mještani kažu da danas i nije posve statična te da se uz jače nalete vjetra može primijetiti kako se blago povija. Uostalom, u ovu tvrdnju se može uvjeriti svaki znatiželjnik. Dovoljno je doći u Šćipe, otškrinuti ulazna vrata munare i vijugavim stepenicama krenuti ka vrhu. Znam ih mnogo koji su se vratili sa pola puta.
Ja sam imao hrabrosti za svega nekoliko stepenica.
