Pravo na bosanski jezik i na proporcionalnu zastupljenost povratnika prilikom zapošljavanja su prava zagarantovana Ustavom Republike Srpske, poručuju iz Stranke demokratske akcije. Neće odustati od njihovog provođenja. S druge strane, vlast u RS-u tvrdi da prava povratnika nisu ugrožena, a da jezik može biti jedino jezik bošnjačkog naroda.
Jezik kojim govore političari nije konkretna tema ove priče, no neki su se sami izjasnili.
“Evo ja govorim, recimo, bosanskim jezikom. To je poruka onima koji pokušavaju da ospore bosanski jezik – ja upravo sada ovaj press držim na bosanskom jeziku”, poručuje Denis Zvizdić, predsjedavajući Savjeta ministara BiH.
Da su Bošnjaci povratnici u Republiku Srpsku i izloženi diskriminaciji prilikom zapošljavanja u javnim institucijama i neravnopravni u pristupu osnovnom, srednjem i visokom obrazovanju, stav je SDA. Nakon analize najavljuju apelaciju Ustavnom sudu Republike Srspke zbog, kako navode, kršenja člana Ustava kojim se propisuje proporcionalna struktura zaposlenih. Osim toga, pozivaju na dijalog sa nadležnim ministrom Republike Srpske za osiguranje prava na bosanski jezik i nacionalnu grupu predmeta u osnovnim školama sa značajnim brojem bošnjačkih učenika.
“Bosanski jezik je jedan od tri jezika koji su u službenoj upotrebi u BiH, dakle, bosanski jezik, srpski jezik i hrvatski jezik. Dejtonski mirovni sporazum je potpisan na bosanskom jeziku, na srpskom, hrvatskom i na engleskom jeziku. Dakle, još u Dejtonu je po ko zna koji puta u historiji potvrđen kontinuitet postojanja bosanskog jezika”, kaže Šefik Džaferović, potpredsjednik Stranke demokratske akcije.
“Koliko shavatam on traži uvođenje bosanskog jezika. U Ustavu Republike Srpske piše jezik kojim govori bošnjački narod. Prema tome, može ta formulacija, ne može nikakva druga. Svaki priučeni pravnik mogao bi to da objasni na taj način”, tvrdi Milorad Dodik, predsjednik Republike Srspke.
I dok iz Stranke demokratske akcije tvrde da traže samo ustavom zagarantovana prava, premijerka Republike Srpske tvrdi da Bošnjaci u javnim institucijama u Republici Srpkoj i generalno imaju veća prava nego drugi narodi u Federaciji BiH.
“Bakir Izetbegović dolazi sa onih 51 posto teritorije BiH koja je poznata u cijeloj Evropi kao najdrastičnija primjer segregacije u obasti obrazovanja. To je jedino mjesto u Evropi gdje vi imate dvije škole pod jednim krovom, apsolutnu podjeljenost. Dakle, neko ko dolazi sa takvog područja i ko nije riješio niti jedan od problema niti je ikada pomogao da se tamo obezbijedi zastupljenost Srba ili nekih drugih”, smatra Željka Cvijanović, premijerka Republike Srspke.
Lingvisti ne žele zalaziti u politiku.
“Obje strane su u krivu jer ne govori svaki narod drugim jezikom. Nije jezik drugi, nego nacionalizam je drugi. I svaki od nacionalista želi usađivati svoju sliku prošlosti i sadašnjosti nesmetano kroz školske udžbenike i nastavni program povijesti, književnosti, jezika, vjeronauka i računati da će tako dobiti pristalice i buduće glasače. Govoriti o nacinalnoj skupini predmeta znači pristati da je normalno prenositi nacionalistički pogled u nove generacije Srba, Bošnjaka i Hrvata. Nastavni predmeti trebaju biti univerzalni i zajednički”, objašnjava Snježana Kordić, lingvistkinja.
Kao i u Ustavu Republike Srpske i na web stranici Ustavnog suda ovog entiteta navedeni su dostupni jezici za pretraživanje – jezik srpskog, bošnjačkog i hrvatskog naroda. Na web stranici Ustavnog suda Bosne i Hercegovine to je moguće učiniti na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku – bez precizne odrednice o nazivu jezika u samom Ustavu države. A originalni primjerak Dejtonskog mirovnog sporazuma iz ’95. potpisan je i jednako autentičan na bosanskom, srpskom, hrvatskom i engleskom jeziku.
