Mata Hari – pleasačica i generali u prvom svjetskom ratu
Margaretha Geertruida Zelle iz Nizozemske je u historiju ušla kao plesačica Mata Hari. Zbog finansijskih poteškoća u kojima se našla prihvatila je 1916., zahvaljujući poznanstvu sa njemačkim konzulom u Nizozemskoj Karlom Cramerom, ponudu da špijunira. Pod kodnim imenom “H21” ona je počela putovati širom svijeta i zavoditi neprijateljske generale. Kratko nakon toga, šef francuske tajne službe Georges Ladoux uz pomoć svojih agenata pokušava privoliti Matu Hari da špijunira za njegovu tajnu službu.
Za svakog uhapšenog neprijateljskog agenta trebala je dobiti 25.000 franaka. Mata Hari pristaje i postaje dvostruka špijunka. Francuzi su međutim bili nepovjerljivi. U januaru 1917. jedan njemački vojni savjetnik u Madridu odašiljao je radijske poruke u Berlin u kojima je opisao korisno djelovanje njemačkog špijuna pod šifrom H-21. Francuska tajna služba je uhvatila te poruke i zaključila da je H-21 Mata Hari. Neobično je što su Nijemci koristili šifru za koju su znali da je već razbijena u Francuskoj, pa neki historičari tvrde kako je Mata Hari zapravo radila za Francuze, a Njemačka ju je poruka prikazala kao dvostrukog špijuna s ciljem da je upropasti. Uhapšena je u 13. februara 1917. u svojoj hotelskoj sobi u Parizu. Mata Hari je izvedena pred sud i osuđena zbog špijuniranja za Njemačku. Iako se poslije tvrdilo da nije bilo čvrstih dokaza, strijeljana je 15. oktobra 1917. u 41. godini života.
Juan Pujol Garcia – Spion Garbo und der D-Day
Katalonac Juan Pujol Garcia izigravao je njemački Wehrmacht tokom Drugog svjetskog rata. Njemačkoj odbrani poznat kao “Alaric Arabel”, on je zapravo pod tajnim imenom “Garbo” radio za Britance.
Ovaj uzgajivač peradi poslao je nacistima iz Barselone više od 300 pisama koji su ga zbog toga cijenili kao pouzdan izvor informacija. On je do kraja njemačke generale ostavio u vjerovanju da napad saveznika na Dan D neće biti uzveden u Normandiji, već u La Mancheu (La Manšu), mnogo istočnije u blizini Calaisa. I tri dana nakon iskrcavanja savezničkih trupa na obalama Normandije, njemačko vojno čelništvo vjerovalo je da će se glavni napad desiti kod Calaisa. Stoga je Adolf Hitler zaustavio dvije i pol tenkovske divizije koje su iz Calaisa krenule prema Normandiji. To je za naciste bila fatalna odluka – zahvaljujući Garbou.
Petorka iz Cambridgea – na obje strane čelične zavjese
Slična igra postojala je i u obrnutom smjeru. Camebridge Five je bio špijunski lanac sovjetske tajne službe KGB-a u britanskoj tajnoj službi MI5. KGB je regrutovao Kima Philbya, Donalda Macleana, Guy Burgessa, Anthony Blunta i najvjerovatnije Johna Cairncrossa 1930. – tih godina još dok su studirali u Cambridgeu. Na taj način im je pošlo za rukom da sopstvene špijune ubace na visoke pozicije u britanskoj tajnoj službi MI5. Tokom Drugog svjetskog rata oni su Sovjetski Savez snabdijevali informacijama o ratnoj strategiji saveznika. I tokom Hladnog rata oni su isporučivali važne informacije. Philby, Burgess i MacLean su kasnije pobjegli na Istok. Blunt je ostao u zemlji na funkciji šefa kraljevske galerije slika s obzirom da mu je bio odobren politički imunitet.
Denis Donaldson ubijen je 4. aprila 2006.
Denis Donaldson – irski terorista na strani britanskih tajnih službi
Sjeverni Irac Denis Donaldson je od 1980. bio informant britanske tajne službe MI5. Bio je član irskih organizacija Provisional Irish Republican Army (IRA) i Sinn Féina, koje o njegovim aktivnostima međutim ništa nisu znale. Donaldson se, kada je imao 16 godina, priključio IRA-i koja se kao teroristička organizacija borila protiv britanske okupacije Sjeverne Irske. Kasnije je britanskim tajnim službama pošlo za rukom da ga zaposle kao špijuna.
Navodno su Britanci ovog porodičnog čovjeka i katolika ucjenjivali zbog njegovih brojnih afera sa ženama. 4. aprila 2006. je Donaldson pronađen ubijen u okrugu Donegal. Godinu dana ranije je otkriven njegov angažman za Britance. Tačne okolnosti njegove smrti su do danas nepoznate. Propisi IRA-e predviđaju da se izdajnici streljaju, političko krilo Sinn Féina je međutim izrazilo svoje gnušanje zbog ubistva.
Walter Barthel – špijunaža između BRD-a i DDR-a
Raskrinkavanje Heinza Felfea predstavljalo je skandal tajne službe u ranim 60-tim godinama. Felfe je važio kao blizak saradnik šefa njemačke tajne službe BND Reinharda Gehlena i bio je šef BND-a u odjelu za odbranu od špijunaže. Još kada je Felfe 1951. pristupio “Organizaciji Gehlen”, prethodnici BND-a, on je radio za suparničku stranu. Još u proljeće 1950. ga je vrbovao ruski KGB. Do 1961. kada je raskrinkan, on je napravio skoro 16.000 fotografija tajnih dokumenata i poslao ih u Moskvu.
Felfe je osuđen na 14 godina zatvora, ali je u 1969. oslobođen kada je došlo do razmjene zarobljenika. Radio je kao profesor za kriminalistiku na Humbolt univerzitetu u istočnom Berlinu.
Heinz Felfe
Kao i mnogi drugi saradnici BND-a i Felfe je svoj “zanat” ispekao još u doba nacionalsocijalizma: od 1939: u Glavnom uredu za sigurnost, a 1943. je otišao u Službu za sigurnost (SD), koja je bila tajna služba NSDAP-a. Slučaj Felfe bio je poguban za ugled BND-a kod prijateljskih zapadnih tajnih službi.
Walter Barthel
I u Njemačkoj su postojali dvostruki špijuni. Novinar Walter Barthel koji je 1931. rođen u Berlinu je 1958. nezvanično počeo raditi za Stasi. Njegov zadatak bio je da održava kontakt sa bivšim DDR-ovim funkcionerom Heinzom Lipmannom koji je prebjegao u zapadnu Njemačku. Kasnije je tri godine radio kao urednik lista “Der dritte Weg”, koji je zvanično pripadao sindikatu IG-Metall ali u stvarnosti bio podređen Službi za zaštitu ustavnog poretka. Cilj je bio da se poljuljani ljevičari u DDR-u približe ljevici iz redova socijaldemokrata. Barthel je preminuo 2003. Nije snosio posljedice zbog svojih djelatnosti za tajnu službu.
