Diskriminacija muslimana u porastu je, a zajednice se često suočavaju s kolektivnom kaznom i medijskom hajkom.
Mržnja prema muslimanima postala je sve prisutnija u Velikoj Britaniji u odnosu na period prije 20 godina, navodi se u izvještaju organizacije koja je izraz “islamofobija” predstavila javnosti 1997. godine.
Runnymede Trust objavio je novu studiju dvije decenije nakon objave revolucionarnog izvještaja u kojem je naglašen rasizam s kojim su suočeni britanski muslimani.
“Tokom protekle dvije decenije porasla je svjesnost o islamofobiji, bez obzira na to je li riječ o diskriminaciji muslimana ili o javnoj i političkoj diskusiji o tome”, navodi se u izvještaju.
“Dobro je što se britanski muslimani sve više bore s islamofobijom. Međutim, kako bi se efikasno borili i okončali islamofobiju i sve vidove rasizma, svi se mi moramo suočiti s njom i osuditi je gdje god je vidimo, te se posvetiti dizanju svijesti kod drugih o njenom širem utjecaju.”
Zajedno protiv netrpeljivosti
Muslimani ili etničke manjine i Vlada ne bi trebali biti jedine strane odgovorne za borbu protiv islamofobije. Zaposlenici, susjedi, nastavnici i drugi građani također bi trebali podići svijest o borbi protiv rasizma “gdje god i kako god se on pojavi”, navodi se u izvještaju.
Izvještaj Runnymedea iz 1997, nazvan “Islamofobija: Izazov za sve nas”, skrenuo je pažnju na znatan rast predrasuda prema muslimanima i dubok utjecaj koji ima na živote britanskih muslimana, identifikujući i promovišući relativno nepoznat pojam i problem “islamofobije” u javnoj svijesti.
Tokom proteklih 20 godina, nakon napada 11. septembra 2001. u New Yorku i 7. jula 2005. u Londonu, Britanija je dio svijeta koji se bori s rastom oružanih grupa, poput grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL), te nesigurnosti kod kuće.
Kolektivna kazna
Bez obzira otkrije li se da su napadači imali muslimansko porijeklo, cijele zajednice često se suočavaju s kolektivnom kaznom.
U novom izvještaju Runnymede kritikuje Vladinu nejasnu definiciju pojma “islamofobija”, navodeći da se malo razumije njegovo značenje iako ga političari i javnost često naširoko koriste, čime se smanjuje višestruka priroda savremenog antiislamskog raspoloženja, kao i proživljenih iskustava pojedinaca i zajednica.
Umjesto toga predložen je pojam “antimuslimanski rasizam”, jer je sveobuhvatniji od opipljivog utjecaja islamofobije.
Farah Elahi, istraživačica i politička analitičarka Runnymede Trusta, rekla je da je islamofobija sada strukturirana u politici.
Politički fokus
“Sada je potpuno drugačiji politički fokus na muslimanskim zajednicama nego što je to bilo 1997. godine. Veliki dio toga usmjeren je na protivterorističke strategije, ali, što je šire od toga, fokus je na strategiji integracije”, rekla je Elahi.
“I političari i mediji stavljali su muslimane u okvir devijantne protivterorističke perspektive, utječući na razumijevanje muslimanskih zajednica među ljudima i način na koji ih percipiraju.”
Elahi je dodala da se širenje islamofobije proširilo van utjecaja na politiku, dovodeći do “muslimanske kazne”, koja prožima društvene, ekonomske, političke i kulturne institucije.
“Shvatamo kako islamofobija utječe na zločine iz mržnje, ali kad neko aplicira za posao i dođe na intervju, ti stereotipi mogu ostati u umovima poslodavaca, čak i kad odu ljekaru, kad odu u školu”, rekla je ona.
Međusobna povezanost
“Jedna od stvari koje smo htjeli prikazati u izvještaju jest da su sve te stvari međusobno povezane. Politički fokus i medijsko predstavljanje koji prikazuju muslimane na određen način hrane specifične stereotipe o muslimanima. Svi se hrane jedni drugima i efekti se manifestuju u većim kaznama na tržištu rada, većem utjecaju na mentalno zdravlje, na kazne u krivičnom pravosudnom sistemu”.
Ovi faktori restrukturirali su svakodnevni društveni i politički život britanskih muslimana, koji su karakterisani nizom stereotipa koji ih označavaju kao “druge”, što je dovelo do velikog rasta antimuslimanskih zločina iz mržnje prošle godine.
Baronesa Sayeeda Warsi, jedina muslimanka koja je članica Vlade, kazala je da je islamofobija postala “mrtvi ugao Britanije” i da je to sada “respektabilniji” oblik netrpeljivosti.
Islamofobija u medijima
Ona je u predgovoru izvještaja napisala: “Godine 2011. kazala sam da je islamofobija položila ‘test razgovora za večerom’. Govorila sam o onima koji su svoju netrpeljivost javno ispoljavali, ali i o onima koji to rade suptilnije u najrespektabilnijim situacijama – tokom večera srednje klase. Upravo je taj prikriveni oblik islamofobije, umotan u intelektualne argumente koje su podržavali istraživački centri, analitičari, pa čak i političari, nešto protiv čega sam se pokušala izboriti tokom protekle decenije.”
Warsi je rekla da je zabrinuta zbog institucionalizacije islamofobije u nekim dijelovima medija tokom protekle decenije, te je na početku predstavljanja izvještaja pozvala na parlamentarnu istragu o islamofobiji u britanskim medijima.
“Od svih izazova za kohezivnu Britaniju kojoj ne smetaju muslimani neprijateljsko novinarsko okruženje najviše zabrinjava. Pojačalo se dnevno trovanje diskursa u vezi s britanskim muslimanima, a oblikuje naše kolektivno shvatanje problema s kojim se suočavamo. Informiše dijaloge širom zemlje, od parlamenta do lokalnog bara.”
Ona je također pozvala na istragu u njenoj Konzervativnoj stranci, navodeći antimuslimansku kampanju koju je pokrenuo konzervativni kandidat Zac Goldsmith protiv londonskog gradonačelnika Sadiqa Khana tokom izbora 2016. godine.
