On kaže: „ Jednog dana donesen mi je mejit da ga ogasulim – okupam, s njim je bila njegova porodica. Među ljudima koji su ga donijeli bio je jedan mladić koji je počeo sve ostale da istjeruje van gasulhane. Nije prestao sve dok nisu svi izašli, pa čak i otac umrlog.
Upitao sam ga zašto ih tjera, jer mi je trebao neko od porodice da mi pomogne, na šta je odgovorio da će mi on sam pomoći. Ostali smo samo nas dvojica sa mejitom. Nakon što sam otkrio lice mejita, vidio sam da je mlađi čovjek. Mladić, koji je bio sa mnom, vidjevši mejita glasno je jauknuo.
Upitao sam ga šta se s njim dešava i zašto plače, na šta je on kazao da se neće ponoviti. Počeo sam kupati mejita, ali je mladić ponovo bolno jauknuo i jako plakao. Naredio sam mu da izađe iz gasulhane jer mi takav nimalo ne može pomoći, ali mi je ponovo obećao da se više neće ponoviti. Pitao sam ga je li on brat mejita, na šta mi reče: “Šejh, ja sam mu više i od brata i od majka i od oca”, a suze su mu se slijevale niz lice.
Ništa mi nije bilo jasno, pa sam ga, perući tijelo mejita, ponovo upitao o čemu se, zapravo, radi? Kako to da mu je on više od brata i svega ostalog, a mladić kroz suze ponovi: “Tako mi Allaha, ja sam mu više od brata i majke i oca!” Zamolio sam ga da mi objasni šta to znači, a on je počeo kroz suze govoriti: “Šejh, jesi li ikad sreo dvojicu ljudi koji su zajedno išli u osnovnu, a zatim u srednju školu, a zatim su zajedno završili fakultet, zajedno se oženili, iznajmili stanove u istoj zgradi i na istom spratu, zajedno se zaposlili, zajedno išli na posao i zajedno se vraćali kući, zajedno išli u džamiju i zajedno se iz nje vraćali!?
Jesi li ikad upoznao takvu dvojicu ljudi?” Odgovorio sam da nisam, na što je rekao: “Ja i on smo ta dvojica. Čitav život smo zajedno, a sada je on preselio… Eto, tako sam mu ja više i od brata i od majke i od oca…” Ja sam se začudio ovome što sam čuo i polahko priveo kraju gasuljenje. Obavili smo dženazu ovom mladiću i ukopali ga u makbere (mezaristan) u red broj trideset – kabur broj 10.
Sutradan, dolazeći na posao kao i svaki drugi dan, vidio sam ljude koji sjede ispred gasulhane, te sam obaviješten da imamo mejita kojeg treba ogasuliti. Ušao sam u gasulhanu, a sa mnom su ušli i članovi porodice umrlog. Kao i svaki dan, formalno sam otkrio lice mejita i vidio da mi je ovaj odnekud poznat.
Bio je mlad. Okrenuo sam se ocu mejita i kazao da mi je njegov umrli sin nekako poznat na što je čovjek plačući kazao: “Šejh, haram alejk, to je mladić koji ti je jučer pomagao da ogasuliš njegovog prijatelja.” Zaprepastio sam se! Nikako nisam mogao da shvatim to što sam čuo. Zbunjeno sam ih pitao kako i šta se desilo. Pa, kako jučer je gasulio zajedno sa mnom drugog čovjeka.
Zar danas da njega gasulim. Pitao sam ih zar je umro bez bolesti, bez išta, na šta su mi potvrdno odgovorili. Zamolio sam ih da mi ispričaju sta se desilo, a oni rekoše: “Jučer, nakon što je došao kući, svojoj supruzi je kazao da ga ne budi na ručak, već da ga probudi na ikindiju, jer je poslije ikindije trebao da dočekuje ljude koji dolaze na žalost. Ona ga je tako ostavila u sobi i vratila se tek kada je učio ikindijski ezan.
Zatekla ga je nagnutog na desnu ruku. Prišla je kako bi ga probudila kada je shvatila da je preselio na drugi svijet. I evo nas ponovo danas ovdje da njemu klanjamo dženazu…” Ja sam gasulio ovog mladića koji je jučer sa mnom gasulio svoga prijatelja, a suze su mi padale po njegovim leđima i ostatku njegovog tijela… Ukopali smo ga u isto makbere (mezaristan), u red broj trideset – kabur broj 11.
Dva mladića, koji su odrasli zajedno, školovali se zajedno, oženili se zajedno, radili zajedno, jeli i pili zajedno i preselili zajedno. Čitav život su proveli jedan uz drugog i ukopani su u dva kabura jedan uz drugi.
Između njih samo mala pregrada od zemlje. Brate moj, ovo je savršen primjer kako smrtni čas neće biti odgođen nikome, i kako može biti iznenadan. Ova dva mladića su se voljela u ime Allaha, i molim Allaha da ih na Sudnjem danu proživi u Njegovom hladu, kada drugoga hlada neće biti, na minberima koje je obećao onima koji su se voljeli u Njegovo ime!
Uzmi pouku iz ove priče! Radi na dunjaluku za ahiret, kao da ćes sutra preseliti! Ni jedno dobro djelo ne odgađaj, već ga odmah uradi! A, ako pri sebi imaš haram, ne odgađaj njegovo ostavljanje, već ga odmah ostavi! Jer, brate moj i sestro, možda baš dobro djelo koje odmah uradiš bude prevaga koja te odvede u Džennet, ili možda haram koji nisi ostavio, bude prevaga koja te odvede u vatru, da nas Allah sačuva…
