Na jednoj od debata na Beogradskom sajmu knjiga pod nazivom „U kakvom to svijetu živimo“ dopisnici švicarskih, austrijskih i njemačkih medija govorili su o jačanju krajnje desnice u njihovim zemljama, ali i o tome kako vide Srbiju.
Andreas Ernst koji piše za Noje cirher cajtung (NZZ) rekao je da postoje dva lica Vučića. Prvo lice je po njemu dobro – tu je riječ o Vučićevim nastojanjima da popravi odnose sa BiH i Kosovom, što mu je donijelo dosta političkog kapitala i čime je postao neka vrsta mlađeg partnera Berlina na zapadnom Balkanu.
Drugo lice, naveo je Ernst, nije uzorno, pošto je sve to išlo na račun unutrašnjeg demokratskog razvoja. Švicarski novinar je rekao da po njegovom mišljenju Srbija postaje „dirigovana demokratija“ i kao ilustraciju te teze nabrojao trenutne slabosti sistema: nejake institucije, loše stanje u medijima u kojima jedva da postoji prava debata, nedjelotvorno pravosuđe.
Naposletku je dodao u kakvom su odnosu ta dva lica. EU i SAD možda tolerišu autoritarne tendencije jer su zainteresovani za stabilnost i nadaju se da će uslijediti „autoritarne promjene“, reforme odozgo – ali, smatra Ernst, to je skopčano sa velikim rizikom. „Šta ako se Vučić razboli? Ponekad imam utisak da se čak i opozicioni političari boje pomisli da bi Vučić mogao jednom da ode.“
Šta je sa „unutrašnjim dijalogom“?
Mihael Martens, dopisnik lista Frankfurter algemajne cajtung (FAZ), spomenuo je da je pristup informacijama u zemljama kao što su Srbija ili Turska mnogo teži nego u Njemačkoj gdje je, recimo, u ministarstvima lakše dobiti nekoga na telefon i gdje je sve ipak transparentnije.
Interesantno je bilo da su razlike u viđenju pojedinih aspekata vlasti među dopisnicima bile više nego očigledne. Dok je Mihael Martens pokazao puno entuzijazma za Vučićev „unutrašnji dijalog“ o Kosovu, njegov austrijski kolega Gregor Majer, dopisnik Profila, rekao je da to vidi potpuno drukčije i da je njegov entuzijazam u tom pogledu poprilično skroman. On je postavio pitanje na koji način bi opozicija mogla da shvati ozbiljno poziv na dijalog od čovjeka koji ih stalno vrijeđa kao „izdajnike“.
Druge brige vlasti
U isto vrijeme dok su Srbiju na Beogradskom sajmu knjiga analizirali dopisnici koji iz Beograda pišu za medije njemačkog govornog područja, vlast je imala druge brige.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić razgovarao je sa zamjenikom pomoćnika državnog sekretara SAD Hojtom Brajanom Jiem. Po saopštenju koje je uslijedilo, razgovor nije bio posebno ugodan. Pored standardnih pitanja – ko je ubio braću Bitići 1999. ili ko je zapalio američku ambasadu 2008. – na talonu se našao odnos Srbije i Rusije, ali i medijske slobode. Razgovor je očito bio do te mjere potresan da će predsjedniku trebati najmanje tri dana da odgovori na sve primedbe američkog činovnika.
A predsjednica Vlade Ana Brnabić je u četvrtak bila izložena pitanjima poslanika u skupštini, koja su oni čitali sa flajera, preuzetog ispred skupštinskog ulaza. Tamo je Grupa za slobodu medija na čelu sa predsjednikom Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) Slavišom Lekićem djelila pripremljena pitanja za premijerku, jer ona na njihovu želju da ih primi i razgovara o stanju u medijima nije odgovarala već deset dana.
Tako je šefica vlade bila prinuđena da ipak izgovori kako je stanje u medijima katastrofalno, ali je krivca naravno vidjela u vladama prije 2012.
Da zaključimo: iskusni strani dopisnici, poneki strani diplomata, domaći novinari i aktuelna šefica Vlade slažu se u ocjeni da je stanje u medijima veoma loše. A medijske slobode su parametar dostignutog stepena političke zrelosti i slobode u društvu.
Ovo Vučićevo lice biće sve vidljivije i u inostranstvu, htio on to ili ne.
