Od prestanka oružane agresije na R BiH i izvršenja genocida nad Bošnjacima, pa sve do danas, Bošnjaci su izloženi agresiji na svijest o jeziku, identitetu i kulturi kojim govore, pripadaju i baštine.
Uspjeli smo se oduprijeti oružanoj agresiji, odbranili smo domovinu i narod, međutim još uvijek se borimo sa agresijom koja se vrši na identitet, što nam jasno ukazuje koliko je našim dušmanima bitno da nas odvoje od bitka, odnosno da nam oduzimanjem identiteta oduzmu autohtonost čiji smo nosioci, da nam poruše temelje na kojima je sazidana hiljadugodišnja državnost Bosne.
Udari kojima smo izloženi govore nam koliko je pitanje bošnjaštva ključno pitanje, koliko je svijest o nacionalnom identitetu bitna za naš opstanak i napredak države. Dušmani Bosne i Bošnjaka, kao živih svjedoka bosanske državnosti, čine sve da nas posvađaju sa samima sobom, da unutar Bošnjaka stvore jednu kritičnu masu, koja će pod krinkom bosanstva i muslimanstva, odvojiti Bošnjake od suštine i pretvoriti nas od faktora koji čini više od polovine stanovništva ove zemlje, u skupinu koja podijeljena unutar sebe, neće imati snage da se bori za temeljne vrijednosti, i da bude faktor odlučivanja, nego će postati predmet potkusurivanja, o kojem će odlučivati drugi, odnosno oni koji nas nisu uspjeli uništiti genocidom. Stoga je vrlo opasno što se taborima naših dušmana bez imalo stida i straha pred onima koji su za državu, narod i vjeru dali svoje živote, odnosno antibošnjačkoj kampanji, pridružuju Bošnjaci, te svojim djelovanjem preko medija i izjavama pokušavaju unijeti fitnu među narod, koji je nešto manje od četrvt vijeka bio izložen genocidu.
Izjave koje na FACE TV daje Nedžad Latić „nisam ja Bošnjak, ja sam bosanski musliman“, su vrlo opasne, ne zbog važnosti osobe koja ih daje i medija koji ih prenosi, nego zbog predumišljaja i namjere, odnosno nijjeta kojeg u sebi nose, a nijjet im je zasigurno prljav i služi velikosrpskim i velikohrvatskim projektima, koji imaju cilj podjelu Bosne, a svi znamo da do podjele Bosne može doći samo uništenjem Bošnjaka, pošto su genocid već izvršili i nije im uspjelo, sad pokušavaju da nas agresijom na svijest o identitetu odvoje od temelja i pretvore nas u sluge svojih politika.
U posljednje vrijeme izloženi smo pritisku javnosti, te agresivnom komunističkom djelovanju u kojem se nastoji Bošnjacima pripisati radikalni nacionalizam, odnosno potreba naroda da se identifikuje sa historijskim, kulturnim, vjerskim, nacionalnim identitetom, predstavlja se kao radikalizam, odnosno Bošnjaci se nastoje predstaviti destablizirajućim faktorom. Svi znamo odakle pušu ovi vjetrovi, i kome su sluge ovi trovači uma Bošnjaka, također znamo kakav se krvavi plan krije iza ovakvih projekata, odvajanja Bošnjaka od identiteta, podvala bosanstva i muslimanstva kao identiteta.
Vjerujem u zdrav razum našeg naroda, znam da smo sazreli da znamo prepoznati podvale, da znamo da lijepa ambalaža ne garantuje kvalitetan proizvod, te da nećemo nasjesti velikosrpskim i velikohrvatskim podvalama, a posebno da nećemo uzeti za ozbiljno njihove sluge, koji su spremni za sitan kusur vlastitog interesa i zadovoljenja sujete prodati krupnu novčanicu opstanka naroda i države.
Možda bi ove zalutale ovčice trebalo podsjetiti da su Bošnjaci odnosno Bošnjani pečat života na ovim prostorima, nosioci kulturne vrijednosti, o čemu svjedoče nebrojeni dokumenti. Treba li pojasniti ovima koji umjesto da budu u košnici pčela, biraju put muhe, koja luta od đubrišta do đubrišta, šta nama znači biti Bošnjak. Sigurno da treba, ne iz potrebe da ih preobrazimo, nego iz potrebe da im pojasnimo, koliko je teška, opasna i izdajnička antibošnjačka kampanja kojoj su se pridružili.
Biti Bošnjak za mene je pitanje časti, Allahova milost spuštena na moju ličnost da nosim gene onih koje je historija opisala kao „dobre Bošnjane“, za mene je identitet mjera vrijednosti, moja identifikacija sa najvećim moralnim standardima, moj bijeg u slobodu i ljudska prava. Biti Bošnjak, znači biti sa onima koji su hiljadu godina unazad bili na braniku Bosne, koji su svojim životom garantovali njezin opstnak, koji su svojim herojstvom, ljudskošću i humanizmom ime Bošnjak i ime Bosne upisali u najsvijetlije stranice historije. Biti Bošnjak, znači imati i grunt i katastar, biti svoj u svojoj vjeri, na svojoj zemlji, biti faktor čiji stav se poštuje, do čije riječi se drži, a od čije srdžbe se strahuje. Biti Bošnjak, znači biti od onih koji nikad nisu čast uprljali nevinom krvlju drugih, biti od onih čija čizma nikad nije kročila u tuđe zemlje s ciljem da ih osvoji i porobi, biti od onih iza kojih u višemilenijskom postojanju nije ostalo zapisano da su počinili zločine, biti od onih koji iza sebe nisu nikad ostavljali masovne grobnice, porušene bogomolje, uplakane majke, silovane žene, ponižavane muškarce, biti od onih koji su ljubav za čovjeka nosili kao način života, biti od onih koji su se mržnji, zlu, suprotstavljali dobrom, pravdom i odanosti Bosni. Stoga, za one koji imaju dilemu, koja im se rodila ne iz ubjeđenja da su nešto drugo, nego iz pohlepe da se prodaju, odnosno da unovče budalaštinu, ponovit ću ahdnamu koja mi je u srce utisnuta još prije nego sam i ugrušak postala, Bošnjakinja sam koja na čistom bosanskom jeziku očituje da je Allah dz.š. Bog, Muhammed s.a.v.s. Poslanik, da je moj ovodunjalučki džennet u državi bosanskoj, da bosanski banovi i kraljevi su pečati moga identiteta, a uzoriti šehidi svjedoci moga opstanka, da su naše gazije bedemi moga ostanka. Moja vjerska pripadnost nikad ne može da isključi moju nacionalnu pripadnost, jer se one ne mogu isključivati, one se prožimaju u mom biću. Bošnjakinja sam, koja oplemenjuje najsavršeniju bašču ljudskog morala koja se ummet Muahemmeda a.s. naziva. Sve dok su drugi više Arapi nego pripadnici ummeta, više Turci nego ummet, više Perzijanci nego ummet, dotle sam i ja Bošnjakinja koju oplemenjuje nur Muhammeda.
Čudno je koliko su se ovih dana uzjogunili zli duhovii onih koji su u vremenu agresije bili u podrumima, a sad nam drže lekcije o tome ko smo, kojim jezikom govorimo, kome pripadamo. Smeta ovim ratnim kukavicama i to što najčasnije sinove ove zemlje, koji su dali svoje živote, nazivamo najuzoritijim imenom šehidi, kojim ih je Uzvišeni Allah s.v.t.a. počastio, sad bi ih ovi podrumaši osakatili za ovu privilegiju kako dunjalučku, tako i ahiretsku, pa bi ih prekrstili u poginule borce. Svašta smeta današnjim unutarbošnjačkim izdajnicima, tako da su se sami počeli identifikovati, odnosno sami su se počeli odvajati od košnice i kretati poput muha, čija subdina je vezana za đubrište, a težak li je takav kraj.
Biti Bošnjak je privilegija, čast i ponos, nikako moranje. Stoga – sretan vam put muhe, ja biram košnicu.
Autor: Elmedina Muftić
