„Silom su ušli u domorodačka naselja, ubijajući sve koje su tamo zatekli, uključujući malu djecu, starce, trudne žene, pa čak i tek porođene žene.“
Ova priča je užasavajuća, poput noćne more i detaljna.
„Sjekli su ih na komade, otvarajući im trbuhe mačevima kao da su ovce u toru. Čak su se nadmetali u tome mogu li presjeći čovjeka na dva dijela jednim udarcem, ili odsjeći čovjeku glavu ili izvaditi utrobu sa samo jednim udarcem sjekire.“
Ko ovo piše i koju scenu opisuje? Kakva otvorena okrutnost je ovo – i zašto postoji takav savremeni odjek za ovaj izvještaj?
„Grabili su dojenčad za stopala, otrgnuvši ih s majčinih dojki, udarivši ih glavom o kamenje. Drugi, smijući se i šaleći cijelo vrijeme, su ih bacali preko ramena u rijeku, uz povike: ‘Koprcaj se, malo derište’.“
Ovo je priča svjedoka koji opisuje masakr. Izvještaj je užasavajući za čitanje, ali potrebno je obratiti pažnju na njega.
„Klali su bilo koga i svakoga na svom putu, nekada prolazeći kroz majku i njenu bebu sa jednim udarcem mača. Nisu štedjeli nikoga, podizali su posebno široka vješala na kojima su redali žrtve sa stopalima tik iznad zemlje i spaljivali ih žive po trinaest odjednom, u slavu našeg Spasitelja i 12 apostola, ili su vezali suhu slamu za njih i onda ih palili.“
Ovo su kratki isječci iz „Kratkog prikaza o uništenju Indija“ dominikanskog fratra Bartolomeja de las Casasa, napisanog 1542. i objavljenog 1552. – priča iz prve ruke o pokolju nad američkim Indijancima od strane najranijih bandi evropskih doseljeničkih kolonizatora koji su dolazili na tlo koje su nazivali „novim svijetom“.
Historija se zrcali
Tokom mjeseca juna, pristojni ljudi u SAD-u i širom svijeta bili su užasnuti nad prizorom i zvukom imigrantske djece koja su nasilno oduzimana od svojih roditelja na američko-meksičkoj granici i poslata u pritvorne centre, zatvorena u kavezima i ostavljena da plaču za roditeljima u očaju. Američki predsjednik Donald Trump, njegov sekretar domovinske sigurnosti Kirstjen Nielsen i njegov viši savjetnik Stephen Miller branili su ovu praksu.
Zlurado barbarstvo ovih postupaka imalo je arhaični prizvuk. Većina Amerikanaca je mislila da su takva zvjerstva ostavljena u najtamnijim godinama zaboravljenih historija. Trump, vrhovno postignuće američke demokratije, izabran u najviši politički ured ove zemlje na slobodnim i fer izborima i njegova banda bezdušnih pristalica muškaraca i žena vratila je te mračne godine ponovo na svjetlo. Ljudi, milioni Amerikanaca pogotovo, bili su posramljeni.
Nedugo nakon što je Trump naredio razdvajanje imigrantske djece od njihovih roditelja, savjesni posmatrači su počeli iznositi na vidjelo dublje korijene takvih rasističkih okrutnosti – podsjećajući šokirane Amerikance kako su slični zločini počinjeni nad drugim, ranjivim ljudima u SAD-u u nedavnoj i ne tako nedavnoj historiji.
Trump, učimo iz ovih priča, nije prvi bijeli čovjek na poziciji velike moći i surove okrutnosti, koji otima djecu od roditelja u Americi i stavlja ih u kaveze da plaču za svojom slobodom. Porijeklo takvih zločina je daleko dublje, daleko strašnije.
„Razdvajanje migrantskih porodica je barbarsko“, napisao je Shaun King u briljantnom tekstu za Intercept, dodajući „To je ono što SAD radi ljudima tamnije puti već stotinama godina“. King je s pravom odbacio liberalnu reakciju na ovo zvjerstvo od onih koji kažu da takve stvari „nisu američke“.
„Ono što se trenutno dešava u našoj državi je, bez sumnje“, napisao je on, „katastrofa za ljudska prava. Pa ipak svaki duboko ukorijenjeni mehanizam korišten u ovim politikama i duh koji podstiče ovu katastrofu jednako je američki kao i Facebook i Disneyland.“
Ključna fraza ovdje je „duh koji podstiče ovu katastrofu“. Kada i gdje je ovaj prokleti duh došao u ovu zemlju? Shaun King je razložio to pitanje na jednostavne činjenice:
Ovo se ovdje dešavalo i ranije. Zapravo se desilo milion puta kroz godine u ovoj državi. Afrikanci koji su prisilno odvedeni u roblje u ovoj državi su rutinski razdvajani od svoje djece – ne samo u transportu za Ameriku, već i ponovo na aukcijskom bloku. Ne hiljade, već milioni – majki i očeva, muževa i supruga, roditelja i djece, braće i sestara – su svi prisilno razdvajani jedni od drugih. I ovo nije bio kratki period historije ove nacije, već obilježje institucije ropstva koja je postojala u SAD-u gotovo 250 godina.
Ali historija takvih barbarskih postupaka evropskih doseljeničkih kolonijalista na ovom kontinentu starija je od 250 godina – i dugovječnost takve historije ima još strašniju lekciju da nas nauči.
Duga genocidna historija
Od duge historije ropstva do zatvaranja Amerikanaca japanskog porijekla tokom Drugog svjetskog rata (na što je „Vrhovni sud“ stavio pečat odobrenja) napad na nedužnu djecu kao primarne žrtve bjelačke supremacističke okrutnosti bio je zajedničko obilježje američke politike.
Ali porijeklo takvih genocidnih stavova i okrutnih praksi prema nebijelcima vodi nas natrag do prvog bijelog evropskog kolonizatora koji je kročio nogom na ovaj kontinent. Moramo početi , sa pričama koje nam daju izvještaji očevidaca kao što je „Kratka priča o uništenju Indija“ Bartolomeja de las Casasa da bismo došli do ovog događaja otvorenijih očiju.
Možete pomisliti da te davno prošle godine trebaju biti zakopane u prošlosti; da u vrijeme takvog evropskog pokolja američkih Indijanaca, SAD nije čak ni postojala; da se historija ne može čitati unatrag.
Od genocidnog osvajanja Amerika Kristofera Kolumba krajem 15. i početkom 16. stoljeća pa do osnivanja SAD-a krajem 18. stoljeća, sistematsko istrebljivanje američkih Indijanaca se nastavilo.
Mač i puška iz ranijih masakara su predati generacijama američkih vojnika koji su nastavili sa ubijanjem američkih Indijanaca – muškaraca, žena i djece – što se najgore očituje u neslavnom masakru kod Ranjenog koljena iz 1890. u kojem su stotine pripadnika naroda Lakota – muškaraca, žena i djece – ubijene od američke vojske.
Svi ti činovi fizičkog istrebljenja vremenom su doveli do barbarskih teorija i činova kulturnog genocida počinjenog od iste rasističke ideologije od generacija koje dolaze.
‘Ubij Indijanca, spasi čovjeka’
Američka vojna doktrina ‘Ubij Indijanca, spasi čovjeka’ bila je dominantna ideologija bijele nadmoći koja je uslijedila nakon fizičkog istrebljenja američkih Indijanaca. Počevši krajem 19. stoljeća, američka i kanadska vlada su uspostavile „indijanske internate“ kako su ih zvali u kojima su domorodačka djeca oduzimana od roditelja i bila prisiljavanja da zaborave svoj jezik i kulturu, nauče engleski jezik svojih gospodara, pređu na kršćanstvo kojem su ih podučavali i budu preoblikovani tako da liče na svoje gospodare rasiste.
Ove škole nisu dio prošlosti. One se i dalje koriste. Ove škole su su simboli epistemologije pokornosti i servilnosti kojima su bijeli gospodari željeli podučiti ljude koje su osvojili i zvali su svoje barbarstvo „civilizacijom“.
Fraza „Ubij Indijanca, spasi čovjeka“ pripisuje se poručniku (1840-1924), osnivaču i ravnatelju “škole za Indijance Carlisle” – prvog prototipa koncentracionog logora po uzoru na nacističke osmišljenog za iskorijenjivanje kulture.
Od sredine 19. stoljeća pa naovamo, zvanične rasističke politike SAD-a sistematski su napadale djecu američkih Indijanaca da unište njihove karaktere i kulture, i do kraja stoljeća hiljade su terorizirane u ovim „internatima“.
Brijanje prekrasne duge kose kod ove djece bila je ritualna zamjena za skalpiranje i odsjecanje glava što su raniji kolonijalisti voljeli da rade. Ako mislite da je to pretjerano simbolično čitanje inače rasističkog čina, onda poslušajte šta je Pratt jednom rekao: „Veliki general je rekao da je jedini dobar Indijanac mrtav Indijanac, i ta visoka sankcija njegovog uništenja bila je veliki faktor u promoviranju indijskih masakara. Na neki način se slažem s ovim sentimentom, ali samo u ovome: da sve što je indijansko u rasi treba biti mrtvo. Ubij Indijanca u njemu i spasi čovjeka.“
Danas postoji čitav muzej, muzej Heard u Phoenixu u Arizoni posvećen sjećanju na ova zvjerstva. Ja sam otišao na skromno hodočašće ovom muzeju. Svaki novi imigrant u SAD-u treba uraditi isto. Slika koju sam vidio u muzeju bricine stolice sa razbacanom kosom djece američkih Indijanaca i dalje me progoni.
U 2011, sveobuhvatna istraga je dokumentovala nastavak zvjerstava američke vlade koja je razdvajala stotine djece američkih Indijanaca od roditelja i podvrgavala ih rasističkoj akulturaciji smještanjem djece u hraniteljske porodice odabrane tako da im oduzmu kulturu i naslijeđe.
U ovom izvještaju „Hraniteljski domovi za domoroce: Izgubljena djeca, razorene porodice“:
Prije mnogo godina, hiljade djece američkih Indijanaca prisilno su odvedene iz svojih domova i poslate u internate…Kongres je 1978. pokušao to zaustaviti. Usvojili su Zakon o dobrobiti indijanske djece, koji kaže da osim u najrjeđim okolnostima, djeca američkih domorodaca moraju biti smještena sa rodbinom ili plemenom. Također piše da države moraju uraditi sve što je u njihovoj moći da zadrže domorodačke porodice zajedno. Ali 32 države ne poštuju ovaj zakon na ovaj ili onaj način, i istraga je otkrila da je to najočitije u Južnoj Dakoti.
Dakle jeste, kako je Andrew Mitrovica nedavno pisao za Al Jazeeru „Trump nije jedini američki predsjednik koji je razdvojio hiljade porodica.“ Ali historija i hrabro barbarstvo iza tih praksi daleko su dublji u Amerikama od Trumpa ili bilo kojeg drugog američkog predsjednika.
Djeca manjeg boga
Američki Indijanci su fizički i kulturološki podvrgavani sistematskom istrebljenju. Afroamerikanci su meta jednako okrutnih činova rasisitičkog barbarstva. Djeca imigranata su bila mete sličnog strukturalnog nasilja s ciljem da se kod njih proizvede percepcija građana drugog reda.
To je prevalentna ideologija iza takvih bezobzirnih okrutnosti: da se u nama probudi strah i poslušnost, u starim i novim imigrantima, da nam ukradu naš karakter i kulturu, da nas pretvore u imitatore „bijelaca“.
Ali to nije puni razmjer zvjerstva. Morate staviti sve te pogubne radnje unutar većeg ludila predatorskog kapitalizma koji su zagovarali ovi evropski doseljenički kolonijalisti. Čitava ekonomija u SAD-u izgrađena je na radu djece. Zlostavljanje djece u katoličkim crkvama endemska je horor priča. Usmjeravanje djece za regrutovanje u američku vojsku sastavni je dio vojne logike kapitalizma. U istom tom sistemu, reklame stalno ciljaju na djecu i bez sumnje rezultiraju gojaznošću i drugim zdravstvenim problemima. Fanatična posvećenost oružju pretvorila je školarce u vježbalište za napade a njihove škole u polja ubijanja. Isti sentiment, ako ne i iste politike, poprimio je različite oblike na američkim granicama koje ljudi suočeni sa masovnim siromaštvom i očajem koji je američki imperijalizam pojačao pokušavaju preći.
Zlostavljanje domorodačke, afričke i imigrantske djece je duga „američka vrijednost“. Liberalni Amerikanci u zabludi lažu sami sebi i svijetu u globalu kada tvrde da takva okrutnost „nije američka“. Oni jesu američki, i ova endemska ludila militantnog evropskog fanatizma idu sve do Dječijeg krstaškog rata (1212).
Nije slučajno da je američki državni tužilac general Jeff Sessions citirao Bibliju u znak odbrane pograničnih politika. Njegova Bliblija – a ne Biblija teologije oslobođenja – govori mu i uči ga tome.
Ovo ne znači da su druge države i klime sasvim imune na zlostavljanje djece i infanticid raznih vrsta. Tokom iransko-iračkog rata (1980-1988), hiljade iranske djece su desetkovane kada su poslate da čiste mine na borbenom polju. Ajatolah Homeini glasno je hvalio suicidnu misiju 13-godišnjeg Mohammada Hosseina Fahmideha (1967-1980). On je bio jedno od hiljada djece koja su nestala u tom dugom, ubilačkom ratu.
Slično tome, u Africi, kriminalne bande kao što je Boko Haram, napadale su mlade djevojke, otimale ih i zlostavljale. Milioni jemenske djece sada su na ivici poništenja pod saudijskim i drugim arapskim bombama. Stotine hiljada sirijske djece i njihovih roditelja pobjegle su iz domovine i mnogi su nestali na putu u sigurnost, sva primarno (ali ne isključivo) uzrokovano ubilačkim Assadovim režimom.
Globalni fokus na kriminalna zvjerstva Trumpa na južnim granicama SAD-a samo je vrh ledenog brijega za u većoj mjeri globalne loše uslove za djecu. Ali Trumpova rasisitička zvjerstva na američkim granicama imaju posebnu genealogiju.
Ova posebna zvjerstva imaju korijen u Trumpovoj bijeloj supremacističkoj ideologiji sada odlučujućoj za ksenofobni nacionalizam Republikanske stranke koji je on u potpunosti iznio na vidjelo onakav kakav jeste. Ovaj rasizam ima svoja specifična obilježja i obilježava genocidnu logiku evropskog kolonijalizma u Aziji, Africi i Amerikama.
Da biste vidjeli veći kolonijalni kontekst ovog rasizma, sve što trebate uraditi je preusmjeriti pažnju sa SAD-a i njegovog historijskog evropskog doseljeničkog kolonijalizma na Izrael, gdje je ovaj kolonijalizam mnogo mlađeg evropskog karaktera. Sve što trebate uraditi je pročitati ovaj nedavni članak u kojem ćete naučiti „Kako je Netanyahuov otac usvojio ovaj pogled na Arape kao na divljake: Benzion Netanyahu, pokojni otac premijera Benjamina Netanyahua, ugledao se na historičara Josepha Klausnera kao svog intelektualnog mentora i potpuno je prihvatio njegov pogled na Arape kao naciju poludivljaka protiv kojih se treba braniti.“
To nisu samo jedan ili dvojica cionista koji gaje takve sentimente. Izraelski ministar pravde Ayelet Shaked, je rekao „Cijeli palestinski narod je neprijatelj, uključujući njihove stare i njihove žene, njihove gradove i njihova sela, njihovu imovinu i njihovu infrastrukturu.“ To uključuje i palestinske majke koje rađaju „male zmije“.
Prije nego što palestinsku ili meksičku ili nigerijsku djecu podvrgnu sistematskom zlostavljanju, bezočnoj okrutnosti, nesputanom nasilju i eventualnom istrebljenju, prvo im se mora oduzeti njihova zajednička ljudskost. Moraju biti viđeni kao divljaci i čak kao „male zmije“. Nakon tog: Šta radite sa divljim zvijerima i divljacima? Pa, naravno: Istrijebite ih.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
