Ovako počinje ispovest za srbijanski “Blic” Nebojša Vranić, otac vozača Despota koji je “audijem” naletio na “golf” u kom su se poginuli Milica Ležimirac, Vladica Matović i Aleksandar Marić. Otac je sina pronašao u Urgentnom centru.
– Bilo mi je zeleno svjetlo na semaforu i u posljednjem trenutku sam ugledao nešto crno i zatim osjetio strahovit udarac. Ništa nisam mogao da učinim – rekao je Despot ocu, priznajući da misli da je vozio oko 100 kilometara na sat, kao i da je te večeri popio nekoliko gutljaja žestine.
Otac navodi da je Despot u subotu bio u Irigu kod djeda, gdje je izbila tuča u kojoj je jedan njegov prijatelj, inače vlasnik “audija”, teško povrijeđen. Povrijeđenog čovjeka Hitna pomoć je vozila za Novi Sad, a Despot je sjeo u njegov automobil i krenuo za njima. Međutim, po silasku sa Mosta sloboda dogodila se tragedija koja je svima izmjenila život.
– Najstrašnije od svega je što su ta djeca poginula. Naš sin treba da odgovara. Mi nemamo riječi da izrazimo tugu i saučešće – kaže majka Svetlana, napominjući da i ona i suprug svakodnevno misle na porodice nastradalih.
– Radio sam 12 godina u Hitnoj pomoći, po struci sam medicinski tehničar. Spasavao sam tuđe živote i moja djeca su tako vaspitana. Nažalost, ovo je sve splet jezivih okolnosti koji je odnio tri mlada života, dok će moj sin morati do kraja života da živi sa tim teretom – kaže Nebojša Vranić.
Porodicu Vranić su pogodile priče i pretpostavke o tome da je Despot bahati „tatin sin” koji divlja skupocenim automobilom po ulicama.
– Živimo od onoga što supruga zaradi u svom frizerskom salonu. Imamo jedan automobil star 15 godina, stan otplaćujemo na kredit… “Audi” ne bismo mogli da priuštimo. Prosječna smo porodica koja spaja kraj sa krajem – potreseno priča Nebojša.
Otac navodi da su mnogi poslije nesreće izmišljali da je vlasnik nekih pumpi, da ima građevinsku firmu, kao i da drži policiju u šaci… Istina je da je nedavno izgubio posao na benzinskoj pumpi.
– Znam šta je gubitak najbližih jer sam ga osjetio. Prva transplantacija srca izvršena u bivšoj SFRJ je urađena srcem mog preminulog brata. Potpisao sam dozvolu za doniranje organa i bratovljevo srce je omogućilo drugom čovjeku da živi. Ne govorim ovo da bih se hvalio, već da ljudi shvate da sam normalan čovjek – kroz suze kaže Nebojša.
