Već godinama unazad u BiH se važniji datumi iz vremena Drugog svjetskog rata obilježavaju odvojeno, što govori o velikim podjelama izumeđu nekadašnjih boraca, antifašista. Neki od tih datuma su obilježavanje godišnjice bitke na Kozari, bitke na Neretvi, Sutjeska, Dan pobjede nad fašizmom…Borci nekadašnje iste vojske u Drugom svjetskom ratau, koji su se borili na istoj strani, danas govore o različitim ciljevima NOB-a. Predsjednik SUBNOR-a (Saveza boraca narodnooslobodilačkog rata) RS, devedesetogodišnji Blagoja Gajić, žali zbog takvih odnosa ali kaže da čini sve što je u njegovoj moći da se ovakava praksa promjeni.
SUBNOR ne odstupa od datuma
“Imamo jednu inicijativu, formirali smo tijelo u koje su ušli drugovi borci iz Srbije, Crne Gore i mi iz RS, a ostali su onako…, ni hoće ni neće. Neće da se shvati da smo mi orjentisani na obilježavanje događaja na datum kada su se oni desili. Međutim u Federaciji BiH imaju drugačije mišljenje o tome. Bitka na Sutjesci je bila 13. juna i mi ne odstupamo od toga datuma ali u Federaciji ne misle tako”, kaže Gajić.
Razlog velikih podjela među bivšim borcima Drugog svjetskog rata i njihovim poštovaocima je u dnevnoj politici, od koje se, slažu se svi, teško distancirati, s obzirom da od nje svi zavise, pa i funkcionisanje pojedinih udruženja. Potpredsjednik Saveza antifašističkih boraca narodnooslobodilačkog rata (SABNOR) BiH, Nijaz Skenderagić, smatra da su se urušili ideali za koje su se borili borci u Drugom sjetskom ratu, posebno na prostoru BiH. Najveći krivac za to je domaća politika, a svi antifašisti i oni koji slijede tu ideju ne mogu da se pomire sa tim: “Zato nas sve to i boli, posebno podjela boraca i antiifašista. Mnogi od njih su se borili zajedno a danas su ih politike ostavile na ulici. U Sarajevu je to slučaj sa Savezom boraca NOB-a i Savezom antifašista. Oni su bukvalno izbačeni na ulicu bez ikakvih sredstava. Onda imamo situaciju da su u BiH podjeljeni, da ne obilježavamo zajedno događaje iz Drugog svjetskog rata, iako se u posljednje vrijeme vidi određeni napredak. Nažalost udruženja zavise od politike jer za svaku sitnicu, da bi otišli na neku godišnjicu moraju da mole za sredstva”.
Na obilježavanju ZAVNOBIH-a, prošle godine u Mrkonjić Gradu, predstavnici SABNOR-a BiH došli su 23. novembra i obilježili dan prvog zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja BiH, dva dana ranije. Predstavnici iz RS, zajedno sa drugovima borcima iz Srbije, Hrvatske ali i pojedinih gradova u Federaciji, obilježili su ovaj dan 25. novembra, na dan kada kada je održano zasjedanje.
Upali u klopku neofašizama
Mnoga udruženja antifašističkih boraca prihvataju stanje takvo kakvo jeste, bez značajnije inicijative da nešto promjene. Stručnjaci smatraju da su podjele među antifašistima svjesno napravljene i da ih dnevna politika zloupotrebljava.
“U ovoj zemlji nije ništa slučajno, kada smo živjelo po formuli bratstva i jedinstva jer je vođena politika normalnog života, kakvu je njegovao tadašnji sistem. Danas kada imate naglašavanje iracionalnog, razlika, onda ljudi počinju drugačije da se ponašaju, nošeni nekim drugim ideologijama. Sve to što razdvaja čak i stare borce, koji su se borili protiv fašizma, danas su upali u klopku lokalnih neofašizama i dijele se u toj mjeri da nisu spremni koristiti isti dan i isto vrijeme za obilježavanje svojih pobjeda. Danas ih male izmišljotine razdvajaju”, kaže filozof, sociology i psiholog Esad Bajtal.
Rade Džajić bio je 1945. godine u pripadnik Prve brigade Petog korupusa Narodne odbrane Jugoslavije. 22. aprila, zajedno sa saborcima oslobodio je Banjaluku od fašista. 70 godina kasnije za Radu ne postoje nikakve podjele već samo činjenica da su partizani oslobodili Banjaluku: “Sjećam se da je Banjaluka bila porušena kada smo ušli. Kada je došla sloboda, za deset dana entuzijazma mladih ljudi, grad niste mogli prepoznati. To je snaga koja je tada bila prisutna i tu snagu niko danas ne može osporiti niakvim podjelama”.
Antifašizam nije samo komunizam i samoupravljanje
Profesor na Filozofskom fakultetu u Banjaluci Miodrag Živanović smatra da su podjele među borcima i poštovaocima NOB-a, koje postoje i nakon 70 godina, posljedica primitivnog i neznalačkog odnosa prema tradicijama antifašizma jer je Narodno oslobodilački pokret bio ujedno i antifašistički pokret: “Vezivati antifašizam samo za komunizam i samoupravljanje je redukovana varijanta i ona istorijski nije tačna. Međutim, kod nas je sve, kao što je i život sužen na etničke horizonte, i odnos prema prošlosti djeluje unutar tog horizonta. Mislim da je i dan danas, bez obzira na broj sljedbenika, antifašizam nešto što pripada najvišim univerzalnim vrijednostima. O dnevnoj politici ne želim da govorim”.
70 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata i pobjede nad fašizmom stanje između boračkih udruženja nije onakvo kakvom su se nadali oni koji su su bili direktni učesnici NOB-a i dali živote za tu borbu. Da li će se odnosi promjeniti, niko nema konkretan odgovor ali najavljuju da bi već ove godine na obilježavanju značajnih datuma moglo da dođe do zajedničkog učešća u tim manifestacijama. Ukoliko se to ne desi, istoričari i stručnjaci smatraju da su partizani izgubili posljednju bitku nakon 70 godina.
“Sada su izgubili bitku koju su nekada dobili. Dobili su bitku protiv fašizma, izgubili su bitku protiv neofašizama. Pobjedili su zajedno sa velikom Evropom a danas gube bitku protiv malih etno i klero neofašizama regiona bivše Jugoslavije”, zaključuje Esad Bajtal.
