Prosječna dužina života Amerikanaca je u padu. Nema strane invazije. Nema rata unutar američkih granica. Nemamo koga drugog kriviti osime sebe. Kako onda Amerika ubija Amerikance?
Većina izvještaja ukazuje na: drogu i alkohol, oružje i očaj. Postoji i debljina. Statistički, taj faktor je važniji, no začudo se ne spominje u pričama o skraćenju dužine života. Posljednji pad je sa 78,7 do 78,6 godina života. To ne zvuči užasno zastrašujuće. Jedna desetina godine. Jedan mjesec i jedna sedmica manje za živjeti. Međutim, to se dešava već tri godine zaredom, a to se nije dešavalo u posljednjih 100 godina i više. Posljednji put se prosječna dužina života skratila tokom Prvog svjetskog rata, kada je, pored pogibija na frontu, SAD bio pogođen epidemijom influence, koja je ubila 675.000 ljudi.
Da li je riječ samo o SAD-u? U jednom članku BMJ-a (ranije poznatog kao Britanski medijski žurnal) obrađeno je 18 država s visokim prihodima: Japan, Švicarska, Španija, Australija, Italij, Norveška, Švedska, Francuska, Kanada, Holandija, Finska, Austrija, Portugal, Velika Britanija, Belgija, Danska, Njemačka i Sjedinjene Američke Države. Tokom posljednje četvrtine stoljeća prosječne dužine života u svim drugim državama su povećane. Ljudi žive četiri do pet godina duže, osim u SAD-u, gdje je pad od 3,7 godina. Zapravo, SAD je pao na posljednje mjesto među navedenim državama po dužini života 2001. godine i od tada razlika samo raste. Nijemci, koji su na pretposljednjem mjestu, žive skoro dvije godine duže od Amerikanaca. Japanci u prosjeku žive 84 godine – odnosno, šest godina više.
Jedna od najdebljih nacija na svijetu
Predoziranost drogom ubilo je više od 70.000 Amerikanaca 2017. godine – to je porast za 95 posto u posljednjih 10 godina (2007. godine je cifra iznosila 36.000). Od oružja je poginulo približno 40.000 Amerikanaca 2017. godine, navodi zvanična statistika, koja tretira slučajeve samo kada je oružje “glavni uzrok” smrti, a ne kada je “pridonijelo” smrti; to je 4,43 smrtna slučaja na 100.000 njih. S druge strane, stopa smrti od oružja u Japanu i u Velikoj Britaniji iznosi 0,04 i 0,06. Približno dvije trećine svih pogibija od oružja u SAD-u su samoubistva. To nam govori kako tamo ima mnogo očajnih. Cifra se povećala za 33 posto u posljednja dva desetljeća, dok je globalna stopa suicida pala za 30 posto otprilike za isto vrijeme.
Tu je i debljina. Amerika je jedna od najdebljih nacija na svijetu, odmah iza nekih otočkih država i Kuvajta. Navodi se kako SAD ima stopu gojaznosti od 36,2 posto. Većina drugih zapadnjačkih evropskih država imaju stopu od 20 do 25 posto. Gojaznost je relativno nov problem, a studije o njemu su još novije. Statistika se rapidno mijenja i postaje sve gora. Na početku je bila priča kako je bitna samo teža gojaznost i kako može skratiti život za desetak godina. Vjerovatno je onda uredu umjerena gojaznost, ali nove studije kažu kako ona za tri godine može skratiti nečiji život.
Da li ova četiri elementa imaju išta zajedničko? Da. Teologija slobodnog tržišta je u srži svih. Amerika ima zdravstveni sistem vođen profitom. Ne samo da je najskuplji na svijetu, već stvara posebne neefikasnosti i izobličenja. Njihov cilj je da uvijek prodaju nešto, bilo da je riječ o lijeku ili usluzi. Kako, onda, može riješiti očite uzroke epidemije gojaznosti – loša ishrana, manjak vježbi i sjedećeg životnog stila? Većinom, ne može i to ne radi.
Najpodmukliji saradnik američkoj širini i valovitosti je prehrambena industrija, koja troši pretjerane količine šećera, masnoće i soli, kako bi osigurali da hrana izaziva ovisnost. Farmaceutska industrija, također, igra veliku ulogu u ovome. Njen zaštićeni status omogućava joj da širi ovisnost o raznim medikamentima, čime izaziva više štete od mafije, kolumbijskih kartela i meksičkih zajedno, a koje predsjednik SAD-a Donald Trump optužuje za unošenje droge preko granice.
Jedan posto ‘isisiva’ život 99 posto
U međuvremenu, novac od proizvodnje oružja i NRA – poduzeće koje želi profit – omogućavaju da Amerikanci pucaju na sebe i na druge. Mape samoubistava i stope ovisnosti su mape očaja. One se uglavnom podudaraju s nestankom američke proizvodnje. Možemo povezati taj pad s ekonomskim politikama predsjednika Ronalda Reagana 1980-ih. One su uništile industrijska područja, sindikate, zbog čega je tradicionalna radnička ljevica ostala siromašna i obespravljena. Određeni dio njih se okrenuo alkoholizmu, ovisnosti i suicidu.
Postoje i druge stvari koje američki zdravstveni sistem ne može riješiti i za koje teologija slobodnog tržišta ne smatra važnim: samopoštovanje, podrška zajednicama, pozitivna očekivanja za budućnost, naročito za djecu, a što očito pogađa zdrav način života i dužinu života. Teologija slobodnog tržišta insistira da je činjenica kako mi plaćamo za stvari najbolja i jedina mjera njihovih vrijednosti. Tako jača sve veća nejednakost, a s time i osjećaj kako to mora biti istina. Nekada se na učenje gledalo kao na cijenjenu, veoma cijenjenu profesiju. Učitelji su radili u korist javnosti. Imali su napredne i univerzitetske diplome. No, sada je njihova plata jako blizu granice siromaštva, bliže nego kod srednje klase. Koliko vrijedni oni mogu biti?
Dok jedan posto stanovnika nastavlja gomilati bogatstvo, mi ostali dolazimo do tačke u vremenu kada oni doslovno isisavaju život iz preostalih 99 posto. Tako Amerika ubija Amerikance.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
